Od čitatelja:
Spominjete karizmatičnu obnovu (u svom pisanju Božićna apokalipsa) u pozitivnom svjetlu. Ne razumijem. Izuzetno se trudim pohađati crkvu koja je vrlo tradicionalna - gdje se ljudi pravilno odijevaju, ostaju tihi ispred Tabernakula, gdje smo katehizirani prema Predanju s propovjedaonice itd.
Držim se daleko od karizmatičnih crkava. Ja to jednostavno ne vidim kao katoličanstvo. Na oltaru se često nalazi filmsko platno na kojem su navedeni dijelovi mise („Liturgija“ itd.). Žene su na oltaru. Svi su odjeveni vrlo ležerno (traperice, patike, kratke hlače itd.) Svi podižu ruke, viču, plješću - nema tišine. Nema klečanja ili drugih gesta s poštovanjem. Čini mi se da je mnogo toga naučeno od pentekostne denominacije. Niko ne misli da su "detalji" Tradicije bitni. Tamo ne osjećam mir. Šta se dogodilo sa Tradicijom? Da ušutkate (kao što nema pljeskanja!) Iz poštovanja prema Tabernakulu ??? U skromnu haljinu?
I nikada nisam vidio nikoga ko je imao PRAVI dar jezika. Kažu vam da s njima pričate gluposti ...! Pokušao sam to prije mnogo godina, i rekao sam NIŠTA! Ne mogu li takve stvari prizvati BILO KOJI duh? Čini se da bi to trebalo nazvati „karizmanija“. "Jezici" na kojima ljudi govore su samo nesretni! Nakon Pedesetnice ljudi su razumjeli propovijed. Čini se da se bilo koji duh može uvući u ove stvari. Zašto bi neko želio položiti ruke na njih koje nisu posvećene ??? Ponekad sam svjestan određenih ozbiljnih grijeha u kojima su ljudi, a opet su tu na oltaru u trapericama i polažu ruke na druge. Zar se ti duhovi ne prenose dalje? Ne kapiram!
Mnogo bih radije prisustvovao misi tridentina gdje je Isus u središtu svega. Nema zabave - samo bogoslužje.
Poštovani čitaocu,
Pokrenuli ste neke važne točke o kojima vrijedi razgovarati. Je li karizmatična obnova od Boga? Je li riječ o protestantskom izumu ili čak o dijaboličkom? Jesu li to „darovi Duha“ ili bezbožne „milosti“?