Tada sam video anđela kako silazi sa neba,
držeći u ruci ključ od ponora i težak lanac.
Zgrabio je zmaja, drevnu zmiju, koja je đavo ili sotona,
i vezao ga na hiljadu godina i bacio u ponor,
koju je zaključao preko nje i zapečatio, tako da više ne može
odvesti narode na stranputicu dok se ne navrši hiljadu godina.
Nakon toga treba ga pustiti na kratko.
Tada sam vidio prijestolje; onima koji su sjedili na njima povjereno je suđenje.
Vidio sam i duše onih kojima su odsječene glave
za njihovo svjedočenje o Isusu i za riječ Božju,
i koji se nisu klanjali zvijeri ili njenom liku
niti su prihvatili njegov žig na svojim čelima ili rukama.
Oni su oživeli i vladali su sa Hristom hiljadu godina.
(Otkrivenje 20:1-4, Prvo misno čitanje u petak)
TAMO nije, možda, nijedno Pismo koje se šire tumači, gorljivije osporava i čak izaziva podjele od ovog odlomka iz Knjige Otkrivenja. U ranoj Crkvi, židovski obraćenici vjerovali su da se "hiljadu godina" odnosi na Isusov ponovni dolazak u bukvalno vladajte na zemlji i uspostavite političko kraljevstvo usred tjelesnih banketa i veselja. Međutim, crkveni oci su brzo odbacili to očekivanje, proglasivši ga jeresom – što danas nazivamo milerijarizam .Nastaviti čitanje →