Dan 8: Najdublje rane

WE sada prelaze polovinu našeg povlačenja. Bog nije gotov, ima još posla. Božanski hirurg počinje da stiže do najdubljih mesta naše rane, ne da bi nas uznemiravao i uznemiravao, već da bi nas lečio. Može biti bolno suočiti se s tim uspomenama. Ovo je trenutak istrajnost; ovo je trenutak hodanja vjerom, a ne vidom, povjerenjem u proces koji je Duh Sveti započeo u vašem srcu. Pored vas stoji Blažena Majka i vaša braća i sestre, sveci, svi se zalažu za vas. Oni su vam sada bliži nego što su bili u ovom životu, jer su u potpunosti sjedinjeni sa Svetim Trojstvom u vječnosti, koje prebiva u vama zahvaljujući vašem krštenju.

Ipak, možete se osjećati usamljeno, čak i napušteno dok se borite da odgovorite na pitanja ili da čujete Gospodina kako vam govori. Ali kao što psalmist kaže: „Kamo da idem od Duha tvoga? Od tvog prisustva, kuda da pobjegnem?”^[1]Psalam 139: 7 Isus je obećao: “Ja sam s vama uvijek, do svršetka vijeka.”^[2]Matt 28: 20

Stoga, budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, oslobodimo se svakog bremena i grijeha koji nas drže i ustrajmo u trčanju trke koja je pred nama, držeći oči uprte u Isusa, vođu i savršenog vjera. Radi radosti koja je ležala pred Njim, On je izdržao krst, prezrevši njegovu sramotu, i zauzeo svoje mesto sa desne strane prestola Božijeg. (Heb 12″1-2)

Radi radosti koju vam je Bog spremio, potrebno je našu grešnost i rane donijeti na križ. I zato, ponovo pozovite Duha Svetoga da dođe i ojača vas u ovom trenutku, i da istrajete:

Dođi Duše Sveti i ispuni moje ranjivo srce. Uzdam se u Tvoju ljubav prema meni. Uzdam se u Tvoje prisustvo i pomoć u mojoj slabosti. Otvaram svoje srce Tebi. Predajem Tebi svoj bol. Predajem se Tebi jer se ne mogu popraviti. Otkrij mi moje najdublje rane, posebno one u mojoj porodici, da bi došlo do mira i pomirenja. Vrati radost svog spasenja i obnovi ispravan duh u meni. Dođi Duše Sveti, operi me i oslobodi me nezdravih veza i oslobodi me kao svoju novu kreaciju.

Gospodine Isuse, dolazim pred podnožje Tvoga križa i sjedinjujem svoje rane s Tvojim, jer "Tvojim ranama ozdravljamo." Zahvaljujem ti za tvoje probodeno Presveto Srce, koje je upravo sada preplavljeno ljubavlju, milosrđem i iscjeljenjem za mene i moju porodicu. Otvaram svoje srce da primim ovo iscjeljenje. Isuse, vjerujem u Tebe. 

Sada se molite iz srca uz sledeću pesmu...

Popravi mi oči

Uperi mi oči u Tebe, uperi moje oči na Tebe
Uperim oči u tebe (ponovi)
Volim te

Vodi me svom Srcu, usavrši moju vjeru u Tebe
Pokaži mi put
Put do tvog Srca, ja vjerujem u Tebe
Upirem oči u Tebe

Uperi mi oči u Tebe, uperi moje oči na Tebe
Uperim oči u Tebe
Volim te

Vodi me svom Srcu, usavrši moju vjeru u Tebe
Pokaži mi put
Put do tvog Srca, ja vjerujem u Tebe
Upirem oči u Tebe

Uperi mi oči u Tebe, uperi moje oči na Tebe
Uperim oči u tebe (ponovi)
Volim te, volim te

—Mark Mallett, iz izbavi me od mene, 1999©

Porodica i naše najdublje rane

To je kroz porodica a posebno našim roditeljima da učimo da se povezujemo s drugima, da vjerujemo, da rastemo u samopouzdanju, i iznad svega, da formiramo svoj odnos s Bogom.

Ali ako je veza s našim roditeljima otežana ili čak odsutna, to može utjecati ne samo na našu sliku o sebi već i o Nebeskom Ocu. Zaista je nevjerovatno – i otrežnjujuće – koliko roditelji utiču na svoju djecu, u dobru ili u zlu. Odnos otac-majka-dijete, na kraju krajeva, treba da bude vidljiv odraz Svetog Trojstva.

Čak i u maternici, naš duh novorođenčeta može uočiti odbijanje. Ako majka odbacuje život koji raste u njoj, a posebno ako se to nastavi nakon rođenja; ako nije bila u mogućnosti da psihički ili fizički bude prisutna; ako nije odgovorila na naše vapaje za glađu, ljubavlju ili da nas utješi kada smo osjetili nepravdu naše braće i sestara, ova prekinuta veza može ostaviti nesigurnim, u potrazi za ljubavlju, prihvaćanjem i sigurnošću koju prvo treba naučiti od naših majke.

Isto je i sa odsutnim ocem, ili dva zaposlena roditelja. Ovo miješanje našeg povezivanja s njima može nas kasnije u životu ostaviti sa sumnjom u Božju ljubav i prisutnost prema nama i stvoriti nesposobnost da se povežemo s Njim. Ponekad tu bezuslovnu ljubav na kraju tražimo negdje drugdje. Primetno je u jednoj danskoj studiji da su oni koji su formirali homoseksualne sklonosti često dolazili iz domova sa nestabilnim ili odsutnim roditeljima.^[3]Rezultati studije:

• Verovatnije je da su muškarci koji se venčavaju homoseksualno odgajani u porodici sa nestabilnim roditeljskim vezama - posebno odsutnim ili nepoznatim očevima ili razvedenim roditeljima.

• Stope istospolnih brakova povišene su među ženama koje su doživjele smrt majke tokom adolescencije, ženama s kratkim trajanjem roditeljskog braka i ženama s dugim trajanjem kohabitacije s majkom odsutnom s ocem.

• Muškarci i žene s „nepoznatim očevima“ imali su znatno manju vjerovatnoću da se vjenčaju sa osobama suprotnog spola nego njihovi vršnjaci sa poznatim očevima.

• Muškarci koji su doživjeli smrt roditelja tokom djetinjstva ili adolescencije imali su znatno niže stope heteroseksualnih brakova od vršnjaka čiji su roditelji bili živi na svoj 18. rođendan. 

• Što je kraće trajanje roditeljskog braka, veća je bila vjerovatnoća homoseksualnog braka.

• Muškarci čiji su se roditelji razveli prije šestog rođendana imali su 6% veće šanse da se venčaju homoseksualno nego vršnjaci iz netaknutih roditeljskih brakova.

Referenca: “Porodični korelati djetinjstva heteroseksualnih i homoseksualnih brakova: nacionalna kohortna studija od dva miliona Danaca,”Mortena Frischa i Andersa Hviida; Arhive seksualnog ponašanja, 13. oktobra 2006. Da biste pogledali sve nalaze, idite na: http://www.narth.com/docs/influencing.html

Kasnije u životu, pošto nismo uspjeli da uspostavimo zdrave emocionalne veze u djetinjstvu, možemo se zatvoriti, zatvoriti svoja srca, izgraditi zid i spriječiti bilo koga da uđe. Možemo se zavjetovati sebi kao što su „nikada više nikoga neću pustiti unutra“, „nikada neću dozvoliti sebi da budem ranjiv, „Niko me više neće povrijediti“, itd. I naravno, ovo će se odnositi i na Boga. Ili možemo pokušati ublažiti praznine u našim srcima ili našu nemogućnost da se povežemo ili osjećamo dostojanstveno tako što ćemo ih liječiti materijalnim stvarima, alkoholom, drogom, praznim susretima ili međuzavisnim odnosima. Drugim riječima, "tražite ljubav na svim pogrešnim mjestima." Ili ćemo pokušati da pronađemo svrhu i smisao kroz dostignuća, status, uspjeh, bogatstvo, itd. — taj lažni identitet o kojem smo jučer govorili.

Otac

Ali kako nas Bog Otac voli?

Gospod je saosećajan i milostiv, spor na gnev i bogat milosrđem. On neće uvek naći grešku; niti ustrajati u njegovom gnjevu zauvijek. On ne postupa prema nama prema našim greškama... Koliko je istok daleko od zapada, tako daleko uklanja naše grijehe od nas... On zna od čega smo stvoreni; seća se da smo mi prah. (usp. Psalam 103: 8-14)

Je li ovo vaša slika Boga? Ako ne, možda se borimo sa „očevom ranom“.

Ako su naši očevi bili emocionalno udaljeni, bez suosjećanja ili su provodili malo vremena s nama, onda to često možemo projicirati na Boga, osjećajući da sve ovisi o nama u životu. Ili ako su bili zahtjevni i grubi, brzi na ljutnju i kritični, ne očekujući ništa manje od savršenstva, onda bismo mogli odrastati osjećajući da je Bog Otac neoprostivi za sve greške i slabosti, i da je spreman da se prema nama ponaša prema našim greškama - Bog da ga se više plaše nego da ga vole. Možemo razviti kompleks inferiornosti, nedostajati nam samopouzdanja, osjećati strah od preuzimanja rizika. Ili ako ništa što ste uradili nikada nije bilo dovoljno dobro za vaše roditelje, ili su pokazali veću naklonost prema bratu ili sestri, ili su čak ismijavali ili ismijavali vaše darove i napore, onda možemo odrasti duboko nesigurni, osjećati se ružno, neželjeno i boriti se da nove veze i prijateljstva.

Opet, ove vrste rana se mogu preliti u projekcije na Boga. Sakrament pomirenja, umjesto da bude novi početak, postaje ventil za skretanje božanske kazne – sve dok ponovo ne griješimo. Ali taj način razmišljanja nije u skladu sa Psalmom 103, zar ne?

Bog je najbolji od otaca. On je savršen otac. Voli te bezuslovno, takvu kakva jesi.

Ne napuštaj me niti napuštaj; O Bože pomozi moja! Iako me otac i majka ostave, Gospod će me primiti. (Psalam 27:9-10)

Od povrede do isceljenja

Sjećam se na jednoj župnoj misiji prije nekoliko godina, kada sam se molio s ljudima za ozdravljenje, prišla mi je žena u kasnim tridesetim. S bolom na licu rekla je da ju je otac zlostavljao dok je bila djevojčica i da je bila duboko ljuta i da nije mogla da mu oprosti. Odmah mi je pala na pamet slika. Rekao sam joj: „Zamisli malog dječaka koji spava u krevetiću. Pogledajte male kovrče u njegovoj kosi, njegove malene stisnute šake dok tako mirno spava. To je bio tvoj tata... ali jednog dana je neko povrijedio i tu bebu i on ti je ponovio istu stvar. Možeš li mu oprostiti?” Ona je briznula u plač, onda sam ja briznula u plač. Zagrlili smo se, a ona je ispustila decenije bola dok sam je vodio kroz molitve oproštenja.

Ovo nije da bismo ublažili odluke koje su naši roditelji donijeli ili da bismo se pretvarali da nisu odgovorni za svoje odluke. Oni su. Ali kao što je već rečeno, „povređivanje ljudi povređuje ljude“. Kao roditelji, često odgajamo roditelje na način na koji smo bili roditelji. Zapravo, disfunkcija može biti generacijska. Egzorcist Msgr. Stephen Rossetti piše:

Istina je da krštenje čisti osobu od ljage prvobitnog grijeha. Međutim, ne briše sve njegove efekte. Na primjer, patnja i smrt ostaju u našem svijetu zbog Prvobitnog grijeha, uprkos moći krštenja. Drugi uče da nismo krivi za grijehe prošlih generacija. Istina je. Ali posljedice njihovih grijeha mogu utjecati i utiču na nas. Na primjer, ako su mi oba roditelja bili narkomani, ja nisam odgovoran za njihove grijehe. Ali negativni efekti odrastanja u domaćinstvu ovisnika o drogama sigurno bi uticali na mene. — “Dnevnik egzorcista #233: Generational Curses?”, 27. mart 2023.; catholicexorcism.org

Dakle, evo dobre vijesti: Isus može izliječiti sve ovih rana. Nije stvar u tome da nađemo nekoga ko će okriviti naše nedostatke, poput naših roditelja, niti da budemo žrtva. To je jednostavno prepoznavanje kako je zanemarivanje, nedostatak bezuvjetne ljubavi, osjećaj nesigurnosti, kritika, neprimjećenost, itd. povrijedio nas i našu sposobnost da emocionalno sazrijemo i da se zdravo povežemo. To su rane koje treba zacijeliti ako se nismo suočili s njima. Oni bi mogli utjecati na vas upravo sada u smislu vašeg braka i porodičnog života i vaše sposobnosti da volite i povezujete se sa svojim supružnikom ili djecom, ili formirate i održavate zdrave odnose

Ali možda smo ranili i druge, uključujući našu vlastitu djecu, supružnika, itd. Tamo gdje jesmo, možda ćemo također morati tražiti oprost.

Stoga, ako doneseš svoj dar na oltar i tamo se prisjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar tamo na oltaru, idi prvo i pomiri se sa svojim bratom, a zatim dođi i prinesi svoj dar. (Matej 5:21-23)

Možda nije uvijek razborito ili čak moguće tražiti oproštaj od drugog, posebno ako ste izgubili vezu ili su oni preminuli. Samo recite Duhu Svetom da vam je žao zbog štete koju ste nanijeli i da pružite priliku za pomirenje ako je moguće, i izvršite reparaciju (pokoru) kroz ispovijed.

Ono što je ključno u ovom Retreat-u je da donesete sve ove rane tvog srca u svetlost tako da ih Isus može očistiti u Svojoj Najdragocjenijoj Krvi.

Ako hodamo u svjetlosti kao što je On u svjetlosti, tada imamo zajedništvo jedni s drugima, a krv Njegovog Sina Isusa čisti nas od svakog grijeha. (1. Jovanova 5:7)

Isus je došao „da donese radosnu vijest siromasima... da objavi slobodu zarobljenicima
i ozdravljenje vida slijepima, da potlačene puste na slobodu... da im dam vijenac umjesto pepela, ulje radosti umjesto žalosti, plašt hvale umjesto klonulog duha...” (Luka 4:18, Izaija 61:3). Vjerujete li Mu? Želiš li ovo?

Onda u svom dnevniku…

• Zapišite lijepa sjećanja na svoje djetinjstvo, kakva god ona bila. Hvala Bogu za ove dragocene uspomene i trenutke.
• Zamolite Svetog Duha da vam otkrije sva sjećanja koja trebaju iscjeljenje. Izvedite svoje roditelje i cijelu svoju porodicu pred Isusa, i oprostite svakome od njih za svaki način na koji su vas povrijedili, iznevjerili ili propustili da vas zavole prema potrebi.
• Zamolite Isusa da vam oprosti za bilo koji način na koji niste voljeli, poštovali ili služili svojim roditeljima i porodici kako biste trebali. Zamolite Gospoda da ih blagoslovi i dodirne i da donese svjetlost i iscjeljenje između vas.
• Pokajte se za sve zavjete koje ste dali, kao što su “Nikada neću dozvoliti nikome dovoljno blizu da me povrijedi” ili “Niko me neće voljeti” ili “Želim da umrem” ili “Nikada neću biti izliječen” itd. Zamolite Svetog Duha da oslobodi vaše srce da voli i bude voljen.

Za kraj, zamislite sebe kako stojite pred Kristovim križem raspetog sa svom svojom porodicom i zamolite Isusa da pusti milost na svakog člana i da izliječi vaše porodično stablo dok se molite ovom pjesmom...

Neka Mercy teče

Stojeći ovde, Ti si moj sin, moj jedini sin
Zakucali su te u ovo drvo
Držao bih te da mogu… 

Ali milost mora teći, moram pustiti
Vaša ljubav mora teći, mora biti tako

Držim Te beživotnog i mirnog
Očeva volja
Ipak, ove ruke — znam da će opet
Kada si ustao

I Milost će teći, moram pustiti
Tvoja ljubav će teći, mora da je tako

Evo stojim, Isuse moj, ispruži ruku Tvoju…
Neka Mercy teče, pomozi mi da se pustim
Tvoja ljubav mora teći, potreban si mi Gospode
Neka Mercy teče, pomozi mi da se pustim
Trebam Te Gospode, trebam Te Gospode

—Mark Mallett, Kroz njene oči, 2004©

 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.

Sada na Telegramu. Kliknite:

Pratite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:

Pratite Markova djela ovdje:

Slušajte sljedeće: