Dolazeća presuda

SADA RIJEČ O MASOVNIM ČITANJIMA
za 4. maj 2016
Liturgijski tekstovi OVDJE

presuda

 

Prvo, želim vam reći, draga moja čitalačka porodica, da smo supruga i ja zahvalni na stotinama bilješki i pisama koje smo dobili u znak podrške ovom ministarstvu. Prije nekoliko sedmica uputio sam kratki apel da je našem ministarstvu prijeko potrebna podrška da nastavi (jer ovo je moj rad s punim radnim vremenom), a vaš odgovor nas je mnogo puta ganuo do suza. Mnoge od tih „udovičinih grinja“ prešle su naš put; podneseno je mnogo žrtava da bi se iskazala vaša podrška, zahvalnost i ljubav. Jednom riječju, dali ste mi odlučno "da" da nastavim tim putem. To je za nas skok vjere. Nemamo štednju, nemamo penzione fondove, nemamo sigurnost (kao ni bilo koja od nas) u vezi sa sutrašnjicom. Ali prihvaćamo da nas Isus želi ovdje. U stvari, On želi da svi mi budemo na mjestu potpune i potpune napuštenosti. Još uvijek smo u procesu pisanja e-pošte i zahvaljujemo svima vama. Ali dozvolite mi da kažem sada ... hvala na vašoj sinovskoj ljubavi i podršci, koja me je ojačala i dirnula duboko. I zahvalan sam na ovom poticaju, jer imam mnogo ozbiljnih stvari da vam ih napišem u danima koji dolaze, počevši sada ...

--------------

IN U jednom od tajanstvenijih odlomaka Svetog pisma, čujemo kako Isus govori apostolima:

Imam još mnogo toga da ti kažem, ali sada ne možeš da izdržiš. Ali kada on dođe, Duh istine, on će vas voditi ka svakoj istini. On neće govoriti sam od sebe, ali će govoriti ono što čuje, i objaviće vam ono što dolazi. (Današnje jevanđelje)

Smrću posljednjeg apostola dovršeno je Isusovo javno otkrivenje, ostavljajući Crkvi „depozit vjere“ iz kojeg će povući mudrost kako bi ispunila Veliko povjerenje. Međutim, to ne znači da je naš razumijevanje je kompletan. Radije…

… Čak i ako je Otkrivenje već završeno, ono nije potpuno izričito; kršćanskoj vjeri ostaje da postepeno shvati njen puni značaj tokom stoljeća. -Katekizam Katoličke crkve, n 66

Neke stvari, rekao je Isus, bilo bi preteško podnijeti. Na primjer, tek pred kraj Petrovog života rana Crkva je počela shvaćati da Isusov povratak u slavi nije neizbježan, kao što se prvo mislilo. U onome što je jedan od najznačajnijih eshatoloških uvida u Novom zavjetu, Petar je napisao:

Jedan dan je kao hiljadu godina, a hiljadu godina kao jedan dan. (2 Pet 3:8-5)

Upravo je ova izjava, kao i učenje svetog Ivana u Apokalipsi, postavilo teren za rane crkvene oci da razviju i „postupno shvate“ proročke tekstove Starog zavjeta u svjetlu novog. Odjednom, „dan Gospodnji“ više nije trebalo shvatati kao 24-satni solarni dan, već je označavao period suda koji će doći na zemlju. Rekao je crkveni otac Laktancije,

... ovaj naš dan, koji je omeđen izlaskom i zalaskom sunca, predstavlja onaj veliki dan na koji krug od hiljadu godina postavlja svoje granice. —Laktancije, oci Crkve: Božanski instituti, Knjiga VII, poglavlje 14, Katolička enciklopedija; www.newadvent.org

A drugi otac je napisao,

Evo, Dan Gospodnji bit će hiljadu godina. -Pismo Varnave, Oci Crkve, Ch. 15

Osvrćući se na 20. poglavlje Otkrivenja, crkveni oci su zatim protumačili „hiljadugodišnju“ vladavinu Isusa i svetaca kao „dan Gospodnji“ u kojem će izaći „sunce pravde“, usmrtivši Antikrista ili „ zvijer“, okovane sotonine moći i uvode duhovni „šabat“ ili odmor za Crkvu. Dok odlučno odbacuje jeres o milerijarizam, [1]cf. Milenijarizam - što jest, a što nije Sveti Avgustin je potvrdio ovo apostolsko učenje:

… Kao da je to prikladno što bi sveci tako trebali uživati ​​u nekoj vrsti odmora subote tokom tog razdoblja, svetog slobodnog vremena nakon rada šest hiljada godina od kada je čovjek stvoren… (i) trebalo bi uslijediti nakon završetka šest hiljadu godina, kao šest dana, neka vrsta subotnje subote u narednih hiljadu godina ... A ovo mišljenje ne bi bilo prigovorno, ako bi se vjerovalo da će radosti svetaca u toj subotu biti duhovne i slijedne o Božjem prisustvu ... —St. Augustin od Hipa (354-430.g.; crkveni ljekar), De Civitate Dei, Bk XX, pogl. 7, Katoličko sveučilište Amerike Press

Nadalje, kako je Avgustin rekao, ova subota, koja je trebala biti “Duhovno i kao posledica Božjeg prisustva“, smatralo se uvođenjem Kraljevstva u svojim početnim fazama prije Isusovog povratka u slavi, kada će Kraljevstvo konačno doći. Tek sada, kroz otkrivenja nekoliko mistika, kao što su sluškinja Božija Marta Robin i Luisa Pikareta, počinjemo da bolje shvatamo prirodu ovog Kraljevstva: kada se Božja volja izvrši na zemlji "Kao što je to na nebu." [2]cf. Dolazeća nova i božanska svetost Kao što papa Benedikt potvrđuje:

… Svaki dan u molitvi Oca našega molimo Gospodina: „Neka bude volja tvoja i na zemlji kao i na nebu“ (Mt 6)… prepoznajemo da je „nebo“ tamo gdje se vrši volja Božja, a da „zemlja“ postaje „nebo“ - tj. mjesto prisustva ljubavi, dobrote, istine i božanske ljepote - samo ako je na zemlji volja Božja je izvršena. —PAPA BENEDIKT XVI, opšta audijencija, 1. februara 2012., Vatikan

Ovaj „blagoslov“ je očekivao još jedan crkveni otac:

Dakle, prorečeni blagoslov se nesumnjivo odnosi na vrijeme Njegovog Carstva... Oni koji su vidjeli Jovana, učenika Gospodnjeg, [pričaju nam] da su od njega čuli kako je Gospod učio i govorio o ovim vremenima... —St. Irenej iz Lyona, crkveni otac (140–202 AD); Adresus Haereses, Irinej Lionski, V.33.3.4, Oci Crkve, izdavaštvo CIMA

Svjesni da živimo u vremenima Apokalipse, [3]cf. Living Revelation Papa Jovan Pavle II je napisao:

Crkva Milenijuma mora imati povećanu svijest o tome da je Kraljevstvo Božje u svojoj početnoj fazi. - POZIVI JOHN PAUL II, L'Osservatore Romano, Englesko izdanje, 25. aprila 1988

Sada, želim da zastanem na trenutak i podijelim s vama pismo koje je stiglo jutros:

Charlie Johnston na “The Next Right Step” je nepokolebljiv u “spašavanju” [od strane Naše Gospe] krajem 2017. Kako ovo dozvoljava ono što sam upravo pročitao u vašem pisanju, Riječi i upozorenja, gde govorite o nadolazećem prosvetljenju….. vremenu evangelizacije… obnavljanju Oluje…. onda antihrist… Upravo sam pročitao još jedan članak da smo u malom otpadništvu prije obnove Crkve.

Dakle, idemo li ka iluminaciji ili je ovo mnogo godina kasnije...?. Spremamo li se za vladavinu nakon 2017. ili mnogo godina kasnije?

Određeni vremenski okviri ili datumi, kao što svi znamo, vrlo su nesigurna stvar – jer kada dođu i odu, a stvari ostanu takve kakve jesu, to stvara cinizam i odbojnost prema autentičnom proročanstvu. Ono u čemu se slažem sa Čarlijem je da je Oluja ovde i dolazi – „reč” koju smo mi i mnogi drugi čuli u ovim vremenima, uključujući i crkveno odobrene poruke Elizabete Kindelman, o. Stephano Gobbi, itd. Što se tiče ostalih Čarlijevih navodnih otkrivenja – kojima je njegov nadbiskup savjetovao vjernike da pristupe s “razboritošću i oprezom” – nemam mnogo za reći (vidi Razlučivanje detalja). Sa moje strane, ja stalno vratimo se na hronologiju crkvenih otaca, koji je zasnovan na otkrivenjima sv. Zašto? Jer pitanje “hiljadu godina” ili takozvanog “era mira” Crkva nikada nije definitivno riješila – već su ga Oci čvrsto izložili. (Na pitanje da li je „neposredna nova era kršćanskog života?”, prefekt Kongregacije doktrine vjere [kardinal Joseph Ratzinger] je odgovorio: “La questione è ancora aperta alla libera debate, giacchè la Santa Sede non si è ancora pronunciata in modo definitivo”: “Pitanje je još uvijek otvoreno za slobodnu raspravu, jer Sveta Stolica nije dala nikakvu konačnu izjavu u vezi s tim.” [4]Il Segno del Soprannauturale, Udine, Italia, n. 30, str. 10, Ot. 1990; Fr. Martino Penasa je kardinalu Ratzingeru predstavio ovo pitanje „milenijske vladavine“ )

A pošto je to otvoreno pitanje, treba se ponovo obratiti crkvenim ocima:

… Ako bi se trebalo pojaviti neko novo pitanje o kojem nije doneta takva odluka, trebali bi se obratiti mišljenjima svetih Otaca, barem onih koji, svako u svoje vrijeme i na svom mjestu, ostaju u jedinstvu zajedništva i vjere, bili su prihvaćeni kao odobreni gospodari; i ma što se moglo utvrditi da su oni držali, s jednim umom i s jednim pristankom, ovo bi trebalo smatrati istinskom i katoličkom doktrinom Crkve, bez ikakve sumnje ili skrupula. —Sv. Vincent iz Lerinsa, Commonitory od 434. naše ere, „Za antiku i univerzalnost katoličke vjere protiv nepristojnih novosti svih hereza“, pogl. 29, n. 77

I tako, evo hronologije događaja koju su izložili crkveni oci pred kraj ove sadašnje ere:

• Antihrist ustaje, ali je poražen od Hrista i bačen u pakao. (Otkrivenje 19:20)

• Sotona je okovan “hiljadu godina”, dok sveci vladaju nakon “prvog vaskrsenja”. (Otkrivenje 20:12)

• Nakon tog vremenskog perioda, Sotona je pušten, koji zatim vrši posljednji napad na Crkvu kroz “Gog i Magog” (konačni “antihrist”). (Otkrivenje 20:7)

• Ali vatra pada s neba i proždire đavola koji je bačen „u lokvicu ognjenu“ gdje su „bila zvijer i lažni prorok“. (Otkrivenje 20:9-10) Činjenica da su "zver i lažni prorok" već bili tamo ključna je karika u hronologiji Svetog Jovana koja postavlja zver ili "bezakonika" prije „hiljadugodišnje“ doba mira.

• Isus se vraća u slavi da primi svoju Crkvu, mrtvi bivaju uskrsnuti i suđeni prema svojim djelima, vatra pada i stvaraju se Novo nebo i Nova Zemlja, inaugurirajući vječnost. (Otkrivenje 20:11-21:2)

Ova hronologija je potvrđena, na primjer, u Barnabino pismo:

... kad će doći njegov Sin i uništiti vrijeme bezakonja i suditi bezbožnog, i promijeniti sunce, mjesec i zvijezde - tada će se zaista odmoriti sedmi dan ... nakon što odmori sve stvari, ja ću učiniti početak osmog dana, odnosno početak drugog svijeta. - Pismo Barnabe (70-79. G.), Koje je napisao apostolski otac drugog veka

„Osmi“ ili „večni“ dan je, naravno, večnost. Sveti mučenik Justin svjedoči o apostolskoj vezi ove hronologije:

Čovjek među nama po imenu Jovan, jedan od Hristovih apostola, primio je i predvidio da će Hristovi sljedbenici boraviti u Jerusalimu hiljadu godina i da će se nakon toga dogoditi sveopće i, ukratko, vječno uskrsnuće i sud. —Sv. Justin Martyr, Dijalog s Tryphoom, Ch. 81, Oci Crkve, hrišćanska baština

Suština je da uvijek trebamo nastojati da testiramo, da “uklopimo” privatno otkrivenje unutar Crkvenog javnog otkrivenja – a ne obrnuto. [5]'Kroz vijekove postojala su takozvana „privatna“ otkrića, od kojih je neka prepoznala autoritet Crkve. Oni, međutim, ne pripadaju depozitu vjere. Nije njihova uloga poboljšati ili dovršiti Hristovo definitivno Otkrivenje, već pomoći im da potpunije žive u određenom periodu istorije. Vođeni Učiteljstvom Crkve, sensus fidelium zna kako razaznati i pozdraviti u tim otkrivenjima sve što predstavlja autentični Kristov ili njegovih svetaca Crkvi. Kršćanska vjera ne može prihvatiti “otkrovenja” koja tvrde da nadmašuju ili ispravljaju Otkrivenje čije je ispunjenje Krist, kao što je slučaj u određenim nekršćanskim religijama, kao i u nekim novijim sektama koje se temelje na takvim “otkrivenjima”.' —CCC, ne. 67

Na kraju, sveti Pavle kaže u današnjem prvom čitanju:

Bog je previdio vremena neznanja, ali sada zahtijeva da se svi ljudi posvuda pokaju jer je ustanovio dan u kojem će 'suditi svijetu po pravdi...'

Opet, učenja crkvenih otaca pokazuju kako je „sud živima i mrtvima“ inaugurisan „danom Gospodnjim“, a time ni jedan događaj na samom kraju vremena (v. Posljednje presude). To znači da znakovi vremena, Gospina ukazanja, odobrene proročke riječi mnogih svetaca i mistika, i znakovi opisani u Novom zavjetu, sugeriraju da smo na pragu „suda živih“. .” I tako, dok ostajem otvoren za iznenađenja, pretpostavljam da smo još nekoliko godina od „ere mira“, a već sam objasnio zašto: crkveni oci jasno postavljaju antihrista („bezkonog“ ili „sina pogibelji“). ”) prije doba mira, taj produženi period simboliziran „hiljadu godina“, što je osnovno čitanje apokalipse Svetog Jovana. U Antikrist u naše vrijeme, Ispitao sam neke jasne i opasne znakove da se krećemo prema globalnom totalitarnom sistemu koji uvelike liči na „zvijer“ iz Otkrivenja. Ali vjerovatno ima mnogo stvari koje tek treba da se razviju i sjednu na svoje mjesto... Ali između toga, nastavljamo uviđati mogućnost mnogih natprirodnih intervencija, kao što je "Osvjetljenje", u ovoj "konačnoj konfrontaciji" našeg vremena (vidi Trijumfi u Svetom pismu).

 

POVEZANO ČITANJE

Dragi Sveti Oče ... On dolazi!

Kako se izgubila era

Milenijarizam - što jest, a što nije

Faustina i Dan Gospodnji

Od teologa velečasnog Josepha Iannuzzia:

Trijumf Božjeg kraljevstva u milenijumu i krajnjim vremenima

Sjaj kreacije

 

 Mark i njegova porodica i služba u potpunosti se oslanjaju
po Božanskom Promislu.
Hvala na podršci i molitvama!

 

 

The Chaplet božanske milosti je mjuzikl od 40,000 dolara
molitvenu produkciju koju je Marko slobodno napravio
dostupan svojim čitaocima.
Kliknite omot albuma za besplatnu kopiju!

 

 

Print friendly, PDF i e-pošta

Fusnote

Fusnote
1 cf. Milenijarizam - što jest, a što nije
2 cf. Dolazeća nova i božanska svetost
3 cf. Living Revelation
4 Il Segno del Soprannauturale, Udine, Italia, n. 30, str. 10, Ot. 1990; Fr. Martino Penasa je kardinalu Ratzingeru predstavio ovo pitanje „milenijske vladavine“
5 'Kroz vijekove postojala su takozvana „privatna“ otkrića, od kojih je neka prepoznala autoritet Crkve. Oni, međutim, ne pripadaju depozitu vjere. Nije njihova uloga poboljšati ili dovršiti Hristovo definitivno Otkrivenje, već pomoći im da potpunije žive u određenom periodu istorije. Vođeni Učiteljstvom Crkve, sensus fidelium zna kako razaznati i pozdraviti u tim otkrivenjima sve što predstavlja autentični Kristov ili njegovih svetaca Crkvi. Kršćanska vjera ne može prihvatiti “otkrovenja” koja tvrde da nadmašuju ili ispravljaju Otkrivenje čije je ispunjenje Krist, kao što je slučaj u određenim nekršćanskim religijama, kao i u nekim novijim sektama koje se temelje na takvim “otkrivenjima”.' —CCC, ne. 67
objavljeno u HOME, SJAJNA SUĐENJA.

Komentari su zatvoreni.