Ove sedmice putujem u Rim kako bih prisustvovao ekumenskoj konferenciji s kardinalom Francisom Arinzeom. Molim vas za sve nas tamo da krenemo prema tome autentično jedinstvo Crkve koju Hristos želi i kojoj je potreban svijet. Istina će nas osloboditi ...
ISTINA nikada nije bez veze. Nikada ne može biti neobavezna. I zato, nikada ne može biti subjektivno. Kad je tako, rezultat je gotovo uvijek tragičan.
Hitler, Staljin, Lenjin, Mao, Polpot i bezbroj drugih diktatora nisu se nužno jednog dana probudili i odlučili eliminirati milione svog stanovništva. Umjesto toga, prihvatili su ono što su vjerovali da je „istina“ u pogledu najboljeg pristupa općem dobru za njihove nacije, ako ne i svijet. Kako su se njihove ideologije oblikovale i preuzimale vlast, oni koji su im stajali na putu smatrali su neizostavnim - nesretnom „kolateralnom štetom“ u izgradnji njihove nove paradigme. Kako su mogli toliko pogriješiti? Ili jesu? I da li su odgovor njihove političke suprotnosti - kapitalističke zemlje?
IZA POLITIČKIH BITKI
Današnja bitka između „desnice“ i „ljevice“ više nije puko neslaganje oko politike. To je sada postalo pitanje života i smrti - a 
„Kultura života“ nasuprot „kultura smrti“. Tek počinjemo uviđati „vrh ledenog brijega“ temeljnih napetosti između ove dvije vizije budućnosti.
... svjedoci smo svakodnevnih događaja u kojima ljudi postaju agresivniji i ratoborniji ... —PAPA BENEDIKT XVI., Pedesetnica, 27. maja 2012
Na ekonomsko-političkom nivou može se konačno smanjiti podjela između kapitalista protiv komunistički pogled na svijet. Kapitalizam zastupa stajalište da bi tržišta i slobodno poduzetništvo trebali pokretati ekonomski prosperitet, rast i kvalitet života nacije. Komunističko stajalište drži da bi vlada trebala jednako distribuirati bogatstvo, robu i usluge za pravednije društvo.
Ljevica sve više drži da je desnica pogrešna i obrnuto. Ali može li postojati istina s obje strane, a time i razlog za tako oštru podjelu u ovom času?
Komunizma
Komunizam, tačnije, zajednica-izam je društveno-politički oblik rane Crkve. Uzmite u obzir ovo:
Svi koji su vjerovali bili su zajedno i imali su sve zajedničko; prodali bi svoju imovinu i imetak i podijelili ih svima prema potrebi svakoga. (Djela apostolska 2: 44-45)
Nije li to upravo ono što socijalistički / komunistički ideolozi danas predlažu većim oporezivanjem i preraspodjelom? Razlika je u sljedećem: Ono što je rana Crkva postigla temeljilo se na slobodi i dobročinstvu - a ne na sili i kontroli. Hristos je bio srce zajednice, a ne „dragi 
Vođa “, kako se često nazivaju diktatori. Prva Crkva je osnovana na Kraljevstvu ljubavi i službe; Komunizam se temelji na kraljevstvu prisile i na kraju ropstva režimu. Kršćanstvo slavi različitost; Komunizam nameće jednoobraznost. Kršćanska zajednica je svoja materijalna dobra vidjela kao sredstvo za postizanje cilja - zajednicu s Bogom; Komunizam vidi materijal kao sam sebi cilj - „utopiju“ po kojoj su svi ljudi materijalno jednaki. To je pokušaj "neba na zemlji", zbog čega je komunizam uvijek ruku pod ruku s ateizmom.
U principu i zapravo materijalizam radikalno isključuje prisustvo i djelovanje Boga, koji je duh, u svijetu i prije svega u čovjeku. U osnovi je to zato što ne prihvaća Božje postojanje, budući da je sistem koji je u osnovi i sistematski ateistički. Ovo je upečatljiv fenomen našeg doba: ateizam... —PAPA SV. JOHN PAUL II, Dominum et Vivificantem, „O Duhu Svetom u životu Crkve i svijeta“, br. 56; vatican.va
Iako je „ideja“ poboljšanje „općeg dobra“, istina ljudske osobe i samog Boga zanemareni su u viziji komunista. S druge strane, kršćanstvo stavlja osoba u središtu ekonomije, dok je u komunizmu, autoritarni vođa postaje centar; svi ostali su puki kotačić ili zupčanik u ekonomskoj mašini.
Jednom rečju, komunistički vođa obožava sebe.
Kapitalizma
Da li je kapitalizam onda protuotrov za komunizam? To zavisi. Ljudska sloboda se nikada ne može koristiti u sebične svrhe, drugim riječima, ne može dovesti do pojedinca obožavanje sebe. Umjesto toga, „slobodna ekonomija“ uvijek mora biti izraz naše solidarnosti s drugima koji u središte ekonomskog rasta stavlja dobrobit i dobrobit općeg dobra.
Za čovjeka je izvor, središte i svrha čitavog ekonomskog i društvenog života. - Drugi vatikanski ekumenski sabor, Gaudium et Spes, n. 63: AAS 58, (1966), 1084
Prema tome,
Ako se pod "kapitalizmom" podrazumijeva ekonomski sistem koji prepoznaje temeljnu i pozitivnu ulogu poslovanja, tržišta, privatnog vlasništva i rezultirajuće odgovornosti za sredstva za proizvodnju, kao i slobodnu ljudsku kreativnost u ekonomskom sektoru, onda je odgovor svakako potvrdno ... Ali ako se pod "kapitalizmom" podrazumijeva sistem u kojem sloboda u ekonomskom sektoru nije ograničena u jakom pravnom okviru koji je stavlja u službu ljudske slobode u svojoj cjelini i koji je doživljava kao posebnu aspekt te slobode, čija je srž etička i vjerska, onda je odgovor sigurno negativan. —ST. Jovan Pavle II, Centesiumus Annus, n. 42; Kompendij socijalne doktrine Crkve, ne. 335
Pa zašto danas vidimo doslovnu revoluciju protiv kapitalizma? Jer je bila „sloboda“ pojedinaca, korporacija i bankarskih porodica 
grubo zloupotrijebljena za stvaranje bogatstva ili za sebe, za svoje dioničare, ili za šačicu moćnika, stvarajući pritom brzo rastući jaz između bogatih i siromašnih.
Jer ljubav prema novcu je korijen svih zala, a neki ljudi su se u želji za tim udaljili od vjere i proboli se mnogim mukama. (1. Timoteju 6:10)
Danas su troškovi života, obrazovanja i osnovnih potreba toliko visoki, čak i u razvijenim zemljama, da je budućnost naše omladine zaista sumorna. Štaviše, upotreba „vojnog kompleksa“, zloupotreba i manipulacija berzama, nekontrolirano narušavanje privatnosti tehnokrata i nesputana potraga za profitom proizveli su grotesknu nejednakost u državama Prvog svijeta, što je držalo zemlje u razvoju u ciklusu siromaštva i pretvorio pojedince u robu.
Nikada nije dovoljno zadovoljstva, a višak obmanjivanja opijenosti postaje nasilje koje razdvaja čitave regije - i sve to u ime fatalnog nerazumijevanja slobode koje zapravo potkopava čovjekovu slobodu i na kraju je uništava. —PAPA BENEDIKT XVI, Povodom božićnih čestitki, 20. decembra 2010; http://www.vatican.va/
Tako se rađa nova tiranija, nevidljiva i često virtualna, koja jednostrano i neumoljivo nameće svoje zakone i pravila. Dug i gomilanje interesa takođe otežavaju zemljama da realizuju potencijal sopstvenih ekonomija i spreče građane da uživaju u svojoj stvarnoj kupovnoj moći ... U ovom sistemu koji nastoji proždirati sve što stoji na putu povećanju dobiti, što god je krhko, poput okoliša, bespomoćno je pred interesima prkošen tržišta, koja postaju jedino pravilo. —PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, n 56
I ovdje je bitna istina dostojanstvo i suštinska vrijednost ljudske osobe je izgubljeno.
… Bez istinitih smjernica milosrđa, ova globalna sila mogla bi nanijeti neviđenu štetu i stvoriti nove podjele unutar ljudske porodice ... čovječanstvo izlaže novim rizicima ropstva i manipulacije. —PAPA BENEDIKT XVI, Caritas u Veritateu, br.33, 26
ZAŠTO SMO SADA NA CIJENI
Čovječanstvo ide prema ponoru uništenja koji su ljudi pripremili vlastitim rukama. Pokajte se i vratite se Onome koji je vaš jedini i istinski spasitelj. Vodite računa o svom duhovnom životu. Ne želim vas prisiljavati, ali ono što kažem treba shvatiti ozbiljno. —Poruka Gospe Kraljice mira Pedru Regisu, Unaí / Minas Gerais, 30. oktobra 2018; Pedro uživa podršku svog biskupa
Pa vidite, zaista postoje određene istine u komunizmu i kapitalizmu koje Crkva može potvrditi (do određene mjere). Ali kada te istine nisu ukorijenjene u cjelokupnoj istini ljudske osobe, oboje na svoj način postaju „zvijer“ koja proždire čitave narode. Koji je odgovor?
Svijet to više nije voljan čuti, niti ga je Crkva u stanju vjerodostojno predstaviti. Odgovor leži u socijalna doktrina Katoličke crkve to je a 
razvoj iz Svete tradicije i samog Evanđelja. Crkva ne zauzima nikakav ekonomski / politički stav osim stava istina—istinu o tome ko smo, ko je Bog, i naš odnos s Njim i jedni s drugima i sve što podrazumijeva. Iz ovoga proizlazi svjetlost koja vodi nacije autentičnoj ljudskoj slobodi za sve.
Međutim, čovječanstvo sada stoji na opasnom provaliji s pogledom na ponor. Razdoblje prosvjetiteljstva sa svim svojim „izmima“ - racionalizmom, scijentizmom, evolucionizmom, marksizmom, komunizmom, radikalnim feminizmom, modernizmom, individualizmom itd. - polako je i postojano odvajalo „Crkvu od države“, efektivno tjerajući Boga s javnog trga. Štaviše, ogromni dijelovi same Crkve, zavedeni duhom svijeta, zagrljajem modernizma i otkrivanjem seksualnog zlostavljanja od strane sveštenstva, više nisu vjerodostojna moralna snaga u svijetu.[1]cf. Katolički neuspjeh
IPosebno je ozbiljan grijeh kada netko tko bi zapravo trebao pomagati ljudima prema Bogu, kome je dijete ili mlada osoba povjerena da pronađe Gospoda, umjesto toga ga zlostavlja i odvodi od Gospoda. Kao rezultat toga, vjera kao takva postaje nevjerojatna i Crkva se više ne može vjerodostojno predstaviti kao Gospodnja vjesnica. —PAPA BENEDIKT XVI, Svjetlo svijeta, Papa, crkva i znakovi vremena: razgovor s Peterom Seewaldom, str. 23-25
A Veliki vakuum je stvorena koju priroda čovjeka moli da ispuni. Dakle, a nova zvijer diže se iz ponora, onog koji prihvaća zajedničke istine komunizma, kreativne aspekte kapitalizma i duhovne želje čovječanstva ... ali odbacuje suštinsku istinu ljudske osobe i Spasitelja, Isusa Hrista. Upozoreni smo, i molim se, pripremljeni:
Prije Hristovog drugog dolaska, Crkva mora proći kroz posljednje suđenje koje će poljuljati vjeru mnogih vjernika. Progon koji prati njezino hodočašće na zemlji otkrit će „tajnu bezakonja“ u obliku vjerske obmane koja ljudima nudi očito rješenje za njihovi problemi po cijenu otpadništva od istine. Vrhunska religijska obmana je antihristova, pseudo-mesijanizam kojim se čovjek proslavlja umjesto Boga, a njegov Mesija dolazi u tijelu. Antihristova obmana već se počinje oblikovati u svijetu svaki put kad se iznese zahtjev da se u historiji spozna ona mesijanska nada koja se može ostvariti izvan povijesti eshatološkim sudom. Crkva je odbacila čak i modificirane oblike ovog falsifikovanja kraljevstva da bi se svrstali pod naziv milenijarizam, posebno „suštinski perverzni“ politički oblik sekularnog mesijanizma. —Katehizam Katoličke crkve, br. 675-676
Sada smo suočeni sa konačnom konfrontacijom između Crkve i anticrkve, Evanđelja i antievanđelja, Krista i antihrista. Ova konfrontacija leži u planovima božanske providnosti. To je suđenje koje cijela Crkva ... mora poduzeti ... test 2,000 godina kulture i kršćanske civilizacije, sa svim posljedicama po ljudsko dostojanstvo, pojedinačna prava, ljudska prava i prava nacija. —Kardinal Karol Wojtyla (JOHN PAUL II), iz govora američkim biskupima iz Filadelfije 1976. godine
POVEZANO ČITANJE
Klimatske promjene i velika zabluda
Revolucija ... u stvarnom vremenu
Sada je riječ služba koja radi puno radno vrijeme
nastavlja uz vašu podršku.
Blagoslovio vas i hvala vam.
Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.
Fusnote
| ↑1 | cf. Katolički neuspjeh |
|---|