ČAK imati sina Božjeg kao svoje dijete nije garancija da će sve biti dobro. U Petom radosnom otajstvu, Marija i Josip otkrivaju da Isus nedostaje u njihovom konvoju. Nakon pretraživanja pronalaze ga u hramu u Jeruzalemu. Sveto pismo kaže da su bili "zapanjeni" i da "nisu razumjeli što im je rekao".

Peto siromaštvo, koje je možda i najteže, je siromaštvo predati: prihvaćanje da smo nemoćni izbjeći mnoge poteškoće, nevolje i obrte koje svaki dan predstavlja. Dolaze - i mi smo zapanjeni - pogotovo kad su neočekivani i naizgled nezasluženi. Upravo tu doživljavamo svoje siromaštvo ... naša nesposobnost da shvatimo tajanstvenu Božju volju.

Ali prihvatiti Božju volju poslušnošću srca, nudeći kao članovi kraljevskog svećeništva našu patnju Bogu da se preobrazi u milost, ista je ona poslušnost kojom je Isus prihvatio Križ, rekavši: "Ne neka bude moja volja, već vaša." Kako je Krist postao siromah! Kako smo bogati zbog toga! A koliko će duša drugog postati bogata kad zlato naše patnje nudi se za njih iz siromaštva predaje.

Volja Božja naša je hrana, iako ponekad ima gorak okus. Križ je zaista bio gorak, ali bez njega nije bilo Uskrsnuća.

Siromaštvo predaje ima lice: strpljenje.

I know your tribulation and poverty, but you are rich... Do not be afraid of anything you are going to suffer... remain faithful until death, I will give you the crown of life. (Otk 2-9)