LI ovo Pismo ima bilo kakve veze s osjećajem hitnosti koji čujem u pismima iz cijelog svijeta:
Četrdeset godina sam izdržao tu generaciju. Rekao sam, "Oni su ljudi čija srca zalutaju i ne znaju Moje putove." Tako sam se u svom bijesu zakleo: "Neće ući u Moj počinak." (Psalam 95)
Na mnogim višedimenzionalnim razinama Pisma, ovaj je odlomak ispunjen na nekoliko različitih načina u različito povijesno vrijeme. To se ispunilo u pustinji kad je Bog izgovorio ovu riječ Izraelcima i osujetio njihov ulazak u obećanu zemlju. Također se ispunilo gotovo četrdeset godina nakon Duhova kada je hram u Jeruzalemu bio uništen.
I sada u našoj generaciji, kako se približavamo kraju ove godine, vidimo da je prošlo četrdeset godina otkako se Duh Sveti izlio u Karizmatskoj obnovi 1967. godine; četrdeset godina otkako je Izrael ponovno postao nacijom u Šestodnevnom ratu 1967; gotovo je četrdeset godina od zatvaranja Vatikana II; a za samo nekoliko mjeseci navršit će se četrdeset godina od toga Humanae Vitae—Papinsko enciklično upozorenje protiv upotrebe kontracepcije.
Od tada je Obnova uglavnom zamrla; Izrael je u središtu ratova i glasina o ratovima; Crkva je usred otpadništva, ako ne Veliko otpadništvo, nakon zlostavljanja od posljednjeg Vijeća; i posljedice neposluha enciklici pape Pavla VI požnjele su posljedice za koje je predviđao da će se dogoditi ako se prihvati kontrola rađanja: neobuzdani pobačaj, razvod i pornografija.
Što je to vrijeme?
Vrijeme je za gledanje i molitvu.
DALJNJE ČITANJE:
