ZAMISLITI Božićno je jutro, vaš supružnik se sa smiješkom naginje i kaže: “Evo. Ovo je za tebe." Odmotate poklon i pronađete malu drvenu kutiju. Otvorite ga i iz malih komadića smole diže se dašak parfema.
"Što je?" pitaš.
“To je smirna. Koristio se u davna vremena za balzamiranje mrtvaca i paljenje kao tamjan na sahranama. Mislio sam da će ti jednog dana biti super na bdijenju.”
"Uh... hvala... hvala, draga."
PRAVI BOŽIĆ
U mnogim dijelovima svijeta Božić je postao svojevrsni pseudoromantični praznik. Sezona je toplih gaziranja i šibljih osjećaja, sretnih praznika i toplih kreditnih kartica. Ali prvi je Božić bio sasvim drugačiji.
Posljednje na što putuje žena, gotovo devet mjeseci u trudnoći. Na magarcu, na to. Ali upravo je to 
ono što su Josip i Marija morali učiniti kao rimski popis stanovništva bio je obvezan. Kad su stigli u Betlehem, smrdljiva štala bila je najbolje što je Josip mogao osigurati za svoju ženu. A onda, u tom najprivatnijem trenutku, počeo se pojavljivati splav posjetitelja. stranci. Otrcani pastiri, koji mirišu na koze, bockaju novorođenče. A onda su došli ti mudraci i njihovi darovi. Tamjan… lijepo. Zlato... očajnički potrebno. A smirna?? Posljednja stvar o kojoj novopečena majka želi razmišljati dok se njuška po svilenkastoj koži novorođenčeta jest njegova pogreb. Ali taj je proročki dar smirne nadišao trenutak i nagovijestio je da će ovo maleno dijete postati holokaust za čovječanstvo, ponuđeno na križ i položeno u grob.
To je bio Badnjak.
Ono što je uslijedilo nije bilo puno bolje. Joseph probudi svoju suprugu kako bi joj rekao da više ne mogu ići kući u udobnost i poznatost vlastitih zidova gdje drveno krevetiće koje je izradio čeka njihovo dijete. U snu mu se ukazao anđeo i oni bi smjelo morali pobjeći u Egipat (natrag na tog magarca.) Kad započnu putovanje u stranu zemlju, počinju slušati priče o Herodovim vojnicima koji ubijaju muške dječake mlađe od dva. Uz cestu sreću majke koje plaču ... lica tuge i boli.
To je bio pravi Božić.
BOŽIĆNA STVARNOST
Braćo i sestre, ne pišem ovo da budem “party pooper”, kako se kaže. Ali ovog Božića, sva svjetla, drvca i darovi, imela, čokolada, puretina i umak ne mogu sakriti činjenicu da, poput Josipa i Marije, Tijelo Isusovo -crkva - trpi ogromne radničke muke. Kao što vidimo a rastuća netrpeljivost prema kršćanstvu širom svijeta, može se početi osjetiti miris smirne koja se ponovno diže u gradovima i selima. Netrpeljivost svjetskih Heroda ključa ispod površine. Pa ipak, taj je progon Crkve najbolniji jer i iz nje dolazi unutar.
Bila je to godina “velikih nevolja”, rekao je papa Benedikt XVI. u svojoj božićnoj čestitki Rimskoj kuriji ovog tjedna. Prisjetio se vizije svete Hildegarde u kojoj je Crkva vidjela prekrasnu
žena čija su se odjeća i lice uprljali i iskvarili grijehom.
... vizija koja na šokantan način opisuje što smo proživjeli protekle godine [sa skandalima seksualnog zlostavljanja u svećenstvu koji izlaze na površinu]… U viziji svete Hildegarde lice Crkve je umrljano prašinom, a ovako smo to vidjeli. Odjeća joj je poderana — grijesima svećenika. Način na koji je ona to vidjela i izrazila je način na koji smo to doživjeli ove godine. Moramo prihvatiti ovo poniženje kao poticaj na istinu i poziv na obnovu. Samo istina spašava. —PAPA BENEDIKT XVI., Božićno obraćanje Rimskoj kuriji, 20. prosinca 2010, catholic.org
Istina, kako je Benedikt rekao prošle godine, blijedi u cijelom svijetu poput plamena koji će zatreperiti. Štoviše, dok gledamo globalni krajolik, zavijajući se ispod ekstremno vrijeme a prijetnja ratom i terorizam, nastavljamo vidjeti namjeran dekonstrukcija suverenih nacija (kroz ekonomski kolaps i sve veći društveno-politički kaos) I uspon svjetskog neopaganskog carstva koja neće imati mjesta za Crkvu u njezinim “svratištima”. Zapravo, nema puno mjesta za mnoge u našem društvu koji se smatraju "mrtvim teretom". Herodov duh ponovno lebdi iznad ranjivih u ovoj kulturi smrti.
Faraon iz davnina, progonjen prisutnošću i porastom izraelske djece, podvrgnuo ih je svim vrstama ugnjetavanja i naredio da se ubije svako muško dijete rođeno od Hebreja (usp. Izl 1: 7-22). Danas ne malo moćnika sa zemlje djeluje na isti način. I njih proganja trenutni demografski rast ... Stoga, umjesto da se žele suočiti i riješiti ove ozbiljne probleme poštujući dostojanstvo pojedinaca i obitelji i nepovredivo pravo svake osobe na život, oni radije promiču i nameću na bilo koji način masivan program kontrole rađanja. - POZOVITE JOHN PAUL II, Evangelium Vitae, "Evanđelje života", n. 16. godine
Poput Svete obitelji koja je pobjegla u Egipat, postoji “Izgnanstvo”dolazi…
Novi mesijanisti, u nastojanju da transformiraju čovječanstvo u kolektivno biće koje nije povezano sa svojim Stvoriteljem, nesvjesno će dovesti do uništenja većeg dijela čovječanstva. Oni će pokrenuti neviđene strahote: glad, kuge, ratove i konačno Božansku pravdu. U početku će koristiti prisilu kako bi dodatno smanjili broj stanovnika, a onda ako to ne uspije, upotrijebit će silu —Michael D. O'Brien, Globalizacija i novi svjetski poredak, 17. ožujka 2009
Ali reći više danas znači izgubiti krajnju perspektivu...
KRAJNJA PERSPEKTIVA
... I to je da tijekom svih borbi i kušnji tog prvog Božića, Isus je bio prisutan.
Isus je bio tu kada je popis pokvario Marijine i Josipove planove. Bio je tu kad nisu mogli naći mjesta u gostionici. Bio je tamo u toj neugodnoj i prohladnoj štali. Bio je tu kada je dar smirne, podsjetnik na uvijek prisutnu patnju ljudskog stanja i Križnog puta. Bio je tamo kada je Sveta obitelj poslana u progonstvo. Bio je tu kada je bilo više pitanja nego odgovora.
A Isus je sada ovdje s vama. S vama je usred Božića koji možda više miriše na smirnu nego na tamjan, koji predstavlja više trnja nego zlata. A možda je vaše srce slabije i osiromašeno grijehom i umorom, poput staje, nego što kaže Holiday Inn.
Ipak, Isus je ovdje! Prisutan je! Izvor milosti i milosti teče čak i u gluho doba zime. Poput Josipa i Marije, vaš je put predavanja za predajom proturječju za proturječjem, nazadovanja za nazadovanjem, bez odgovora nakon bez odgovora. Jer stvarno, volja Božja is odgovor. A Njegova volja izražava vam se i u patnji i u utjehi, u boli i u radosti.
Sine moj, kad dođeš služiti GOSPODU, pripremi se za kušnje. Budite iskrena srca i postojani, nepomućeni u vrijeme nevolje. Priljubite se uz njega, ne napuštajte ga; tako će vaša budućnost biti sjajna. Prihvati sve što te snađe, u teškoj nesreći budi strpljiv; jer u vatri se zlato ispituje, a dostojni ljudi u loncu poniženja. Uzdaj se u Boga i on će ti pomoći; popravite svoje putove i uzdajte se u njega. Vi koji se Jahve bojite, čekajte njegovu milost, ne okrećite se da ne padnete. Vi koji se Jahve bojite, vjerujte mu i nagrada vam neće propasti. Vi koji se bojite GOSPODA, nadajte se dobru, trajnoj radosti i milosrđu… Oni koji se boje GOSPODA pripremaju svoja srca i ponizuju se pred njim. Padnimo u ruke GOSPODU, a ne u ruke ljudi, jer milosrđe koje pokazuje jednako je njegovom veličanstvu. (Sirah 2:1-9, 17-18)
Kako pripremiti svoje srce kad je poput stare staje prepuno gnojiva grijeha i naslonjeno pod teretom ljudske slabosti? Najbolji može. To jest, obraćajući se Njemu u sakramentu ispovijedi, On koji je naš svećenik koji dolazi uzeti grijehe svijeta. Ali ne zaboravite da je i stolar. I termitima prožeto drvo ljudske slabosti može se ojačati kroz Svetu Euharistiju kada Mu pristupamo s povjerenjem, otvorenošću i srcem spremnim hoditi u Njegovoj Svetoj Volji.
Ta Sveta Volja koja uvijek djeluje na vaše dobro, kao što plamen može ili grijati ili gorjeti, kuhati ili konzumirati. Tako je i s Božjom voljom, ona u vama ostvaruje ono što je potrebno, konzumirajući ono što je bezbožno i oplemenjujući ono što je dobro. Sve je to, kao i ta mala drvena kutija smirne, "dar". Težak je dio predati se Božjem planu, pogotovo kada se ne uklapa u vaš plan, vaš “plan”. Vjerovati čak i tom Bogu ima plan!
U svom srcu znam dar koji ću tražiti za ovaj Božić, dok kleknem pored onih jaslica u kojima leži moj svećenik, moj kralj i stolar. I to je dar da prihvatimo Njegovu volju i vjerujemo Mu kad se tako često osjećam napušteno i zbunjeno. Odgovor je pogledati u oči tog Kristova djeteta i znati da je prisutno; i da ako se On nalazi sa mnom - i nikada me neće napustiti - zašto se bojim?
Ali Sion reče: “Jahve me ostavi; moj me Gospodin zaboravio.” Može li majka zaboraviti svoje dijete, biti bez nježnosti za dijete svoje utrobe? Čak i ako zaboravi, ja te nikada neću zaboraviti. Vidiš, na dlanovima sam tvoje ime napisao... S tobom sam uvijek, do svršetka vijeka. (Izaija 49:14-16, Matej 8:20)
