Trenutak izgubljenog rasipanja

Razmetni sin, John Macallen Swan, 1888. (Tate Collection, London)

KADA Isus je ispričao prispodobu o "izgubljenom sinu", ^[1]usp. Luka 15: 11-32 Vjerujem da je također davao proročku viziju kraj vremena. Odnosno, slika kako bi svijet bio primljen u Očevu kuću kroz Kristovu žrtvu ... ali na kraju opet odbačen. Da ćemo uzeti svoje nasljedstvo, odnosno svoju slobodnu volju, i kroz stoljeća ga raznijeti na neobuzdano paganstvo kakvo danas imamo. Tehnologija je novo zlatno tele.

Tama koja predstavlja stvarnu prijetnju čovječanstvu je ipak činjenica da on može vidjeti i istražiti opipljive materijalne stvari, ali ne može vidjeti kamo svijet ide ili odakle dolazi, kamo ide naš vlastiti život, što je dobro i što je zlo. Tama koja okružuje Boga i zamračuje vrijednosti stvarna je prijetnja za naše postojanje i uopće svijetu. Ako Bog i moralne vrijednosti, razlika između dobra i zla, ostanu u tami, tada sva druga "svjetla", koja nam stavljaju tako nevjerojatne tehničke podvige, nisu samo napredak, već i opasnosti koje nas i svijet dovode u opasnost. —PAPA BENEDIKT XVI., Propovijed uskrsnog bdjenja, 7. travnja 2012. (naglasak moj)

Ono što vidimo u paraboli nije otac rasipnika koji kažnjava svog sina, već sin koji na sebe svodi posljedice svoje pobune. Jer sin zlo uzima kao dobro, a dobro kao zlo. Što dalje ide svojim putem revolucija, što je dublje njegovo sljepilo, to je jadnije bilo njegovo pravo stanje.

S obzirom na tako tešku situaciju, sada više nego ikad trebamo imati hrabrosti pogledati istini u oči i nazvati stvari pravim imenom, ne prepuštajući se prikladnim kompromisima ili iskušenju samozavaravanja. S tim u vezi, Poslanikov prijekor je krajnje neposredan: "Teško onima koji zlo nazivaju dobrim, a dobro zlim, koji tamu stavljaju za svjetlost, a svjetlost za tamu" (Iz 5). —PAPA IVAN PAVAO II, Evangelium Vitae, “Evanđelje života”, n. 58. godine

U svemu tome doznajemo da otac nije čekao da udari sina ... nego je čekao i žudio za svojim povratak. Kao što stoji u prvom današnjem čitanju:

Doživljavam li doista neko zadovoljstvo smrću zlih? govori Gospodin BOG. Ne radujem li se radije kad se okrene sa svog zlog puta da bi mogao živjeti?

Baš kao što to mora i sin iscrpljuje se u zlu, tako će i ova generacija. Ali upravo u tom trenutku pustoši vjerujem da će Bog dati svijetu "posljednju priliku" da mu se vrati. Mnogi sveci i mističari nazivali su to "upozorenjem" ili "osvjetljenjem" ^[2]usp Osvjetljenje Otkrivenja gdje će svi na zemlji vidjeti svoje duše u svjetlu istine, kao u Otkrivenju 6: 12-17 ^[3]usp Sedam pečata revolucije- baš kao što je rasipni sin imao osvjetljenje svoje savjesti. ^[4]usp. Luka 15: 17-19 U tom ćemo se trenutku suočiti s glazbom:

Kažete: "Gospodnji put nije pošten!" Čuj sada, Izraelska kuća: Je li moj put nepravedan, ili bolje rečeno, nisu li tvoji putevi nepravedni? (Prvo čitanje)

U Božjoj milosti, vjerujem da će nam dati priliku da biramo Njegov put ... put kući. ^[5]usp Nakon Iluminacije Za ovu milost za svijet, nastavimo prinositi svoju korizmenu žrtvu.

Ako ti, GOSPODINE, obilježavaš bezakonja, GOSPODINE, tko može izdržati? Ali s vama je oproštenje da vas mogu štovati. (Današnji psalam)

Ne želim kazniti bolno čovječanstvo, ali želim ga izliječiti, pritiskajući ga na Moje Milostivo Srce. Koristim kaznu kad me oni sami prisiljavaju na to; Moja ruka nerado hvata mač pravde. Prije Dana pravde šaljem Dan milosrđa…. Čovječanstvo neće imati mira dok se ne okrene izvoru moje milosti. —Isus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, br.1588, 699

RELATED READING

Punina grijeha: zlo se mora iscrpiti

Razmetni sat

Ulazak u blizak sat 

Duhovi i prosvjetljenje

Hvala na podršci!