KORIZMENO POVLAČENJE
10. dan
SAMO jednako važno kao redovito odlazak na ispovijed, znati je i kako napraviti a dobro Ispovijed. Ovo je važnije nego što mnogi shvaćaju, jer je to Istina što nas oslobađa. Što se onda događa kada zaklonimo ili sakrijemo istinu?
Između Isusa i njegovih skeptičnih slušatelja postoji vrlo razotkrivajuća razmjena koja razotkriva prirodu Sotone:
Zašto ne razumijete što govorim? Jer ne možeš podnijeti da čuješ moju riječ. Pripadate svom ocu đavlu i voljno izvršavate očeve želje. Od početka je bio ubojica i ne stoji u istini, jer u njemu nema istine. Kad govori laž, govori karakterno, jer je lažljivac i otac laži. (Ivan 8: 43-44)
Sotona je doista lažov, otac laži. Nismo li mi onda njegova djeca kad ga oponašamo? Kristovi slušatelji ovdje zaobilaze istinu jer ne mogu podnijeti da čuju Njegovu riječ. To činimo i kad odbijemo doći na svjetlo kakvi jesmo. Kao što je sv. Ivan napisao:
Ako kažemo: „Bez grijeha smo“, zavaravamo sebe, a istina nije u nama. Ako priznamo svoje grijehe, [Bog] je vjeran i pravedan i oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Ako kažemo: "Nismo sagriješili", učinimo ga lažovom, a njegova riječ nije u nama. (1. Ivanova 1: 8-10)
Kad god uđete u ispovjedaonicu, ako sakrijete ili umanjite svoje grijehe, na neki način govorite „nismo griješili“. Ali time dajete legalno osnova za sotonu da održi uporište u vašem životu, čak i ako je to samo nit. Ali čak i konac čvrsto vezan oko ptičje noge može ga spriječiti da leti.
Egzorcisti nam kažu da je ispovijed zapravo jedan od najmoćnijih oblika egzorcizma. Zašto? Jer, kad hodamo u istini, hodamo u svjetlu, a tama ne može ostati. Obraćajući se opet svetom Ivanu, čitamo:
Bog je svjetlost i u njemu uopće nema tame. Ako kažemo: „Imamo zajedništvo s njim“, dok nastavljamo hodati u tami, lažemo i ne ponašamo se istinito. Ali ako hodamo u svjetlosti kao što je on u svjetlosti, tada imamo zajedništvo jedni s drugima, a krv njegova Sina Isusa čisti nas od svih grijeha. (1. Ivanova 1: 5-7)
Očišćeni smo Isusovom krvlju samo kad hodamo u svjetlu istine.
I tako, kad uđete u ispovjedaonicu, Crkva je naučila da je dobro reći svećeniku koliko je prošlo od vaše posljednje ispovijedi. Zašto? Čineći mu to, pomažete mu da shvati opće zdravlje vaše duše ne samo koliko je prošlo od vaše posljednje ispovijedi, već koliko se borite u duhovnoj bitci između ispovijedi. To pomaže svećeniku u savjetima koje će dati.
Drugo - i to je najvažnije - ključno je navesti točno grijehe koje ste počinili, pa čak i broj puta. U prvom redu, ovo na svjetlo svjetla izvodi počinjeno zlo, time popuštajući sotoninu stisku u ovom području vašeg života. Pa ako recimo kažete: „Pa, fra, nisam imao sjajan tjedan. Naljutio sam se na svoju suprugu ... ”kad zapravo udariš svoju ženu, u ovom trenutku nisi posve iskren. Umjesto toga, suptilno se pokušavate postaviti u dobrom svjetlu. Sada na svoj popis dodajete ponos! Ne, ostavite po strani sve izgovore, svu obranu i jednostavno recite: "Tako mi je žao, jer ovo sam učinio već toliko puta ..." Na taj način ne ostavljate mjesta za vraga. Još važnije, vaša poniznost u ovom trenutku otvara put Božjoj iscjeliteljskoj ljubavi i milosrđu da čine svoja čuda u vašoj duši.
Kad Kristovi vjernici nastoje priznati sve grijehe kojih se mogu sjetiti, nesumnjivo ih sve stavljaju pred božansku milost za oprost. Ali oni koji to ne učine i svjesno uskraćuju neke, ne stavljaju ništa pred božansku dobrotu za oproštenje posredstvom svećenika, „jer ako se bolesnik previše srami pokazati ranu liječniku, lijek ne može izliječiti ono što ne zna." -Katekizam Katoličke crkve, n. 1456. (iz Tridentskog sabora)
Izričito priznanje svih svojih grijeha nije zaboga, već zbog vas samih. On već zna vaše grijehe, zapravo, zna grijehe kojih niste ni svjesni. Zbog toga obično završavam svoje ispovijesti govoreći: "Molim Gospodina da mi oprosti one grijehe kojih se ne mogu sjetiti ili kojih nisam svjestan." Međutim, prije ispovijedi, uvijek zamolite Duha Svetoga da vam pomogne u dobrom ispitivanju savjesti kako biste bili spremni i najbolje što je u vašem sjećanju sjetili prijestupa od zadnjeg posjeta Sakramentu.
Ovo može zvučati legalistički ili čak skrupulozno. Ali ovdje je poanta: Otac zna da otkrivanjem vaših rana možete pronaći iscjeljenje, slobodu i radost kakvu On želi da imate. Zapravo, dok računate svoje grijehe, Otac nije. Prisjetite se izgubljenog sina; otac je zagrlio dječaka po povratku prije dao je svoje priznanje, prije nego što je izjavio svoju nedostojnost. Tako i Nebeski Otac trči da zagrli i vas dok se približavate ispovjedaonici.
Pa je ustao i vratio se ocu. Dok je još bio daleko, otac ga je vidio i ispunio suosjećanjem. Otrčao je do sina, zagrlio ga i poljubio. (Luka 15:20)
U paraboli otac tada dopušta sinu da prizna svoj grijeh jer se sin trebao pomiriti s njegove strane. Obuzet radošću, otac je zavapio za novim ogrtačem, novim sandalama i novim prstenom koji će se staviti na sinov prst. Vidite, sakrament pomirenja nije tu da vam oduzme dostojanstvo, već upravo da bi ga obnovio.
Iako nije strogo potrebno priznati grijehe od srca, te svakodnevne pogreške, majka Crkva ih snažno preporučuje.
Doista, redovito priznavanje svojih grijeha koji pomažu u oblikovanju savjesti, borbi protiv zlih tendencija, prepustite se Kristu da nas izliječi i napredujemo u životu Duha. Primajući češće po ovom sakramentu dar Očevog milosrđa, potiču nas da budemo milosrdni kao što je i on milosrdan. -Katekizam Katoličke crkve, br. 1458
Vrlo jednostavno, onda priznajte sve, ogolivši dubine svoje duše u istinskoj tuzi i skrušenosti, ostavljajući po strani svaki pokušaj da se opravdate.
Ne raspravljaj sa Mnom zbog svoje bijede. Učinit ćete mi zadovoljstvo ako mi predate sve svoje nevolje i tuge. Nakupit ću na vas blaga Moje milosti. —Isus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1485
Sveti Augustin je rekao, “Početak dobrih djela je priznanje zlih djela. Činiš istinu i dolaziš na svjetlo. " [1]HGK, n. 1458. godine A Bog, koji je vjeran i pravedan, oprostit će vam i očistiti od svih nepravdi. Vratit će vas sebi kao što je to činio kad ste se krstili. A On će vas voljeti i blagoslivljati još više, budući da je na nebu još veselja "Nad jednim grešnikom koji se kaje nego nad devedeset i devet pravednika koji nemaju potrebu za pokajanjem." [2]Luka 15: 7
SAŽETAK I PISMO
Potrebno je potpuno ogoliti dušu u Ispovijedi kako bi je Gospod mogao potpuno izliječiti.
Tko skriva svoje prijestupe, neće napredovati, ali onaj koji ih prizna i napusti, zadobit će milost. (Izreke 28:13)
Da biste se pridružili Marku u ovom korizmenom povlačenju,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.
BILJEŠKA: Mnogi su pretplatnici nedavno izvijestili da više ne primaju e-poštu. Provjerite mapu s neželjenom poštom ili neželjenom poštom kako biste bili sigurni da moja e-pošta tamo ne slijeće! To je obično slučaj u 99% slučajeva. Pokušajte ponovno pretplatiti ovdje. Ako ništa od ovoga ne pomogne, obratite se svojem davatelju internetskih usluga i zamolite ga da mi dopusti e-poštu.
PODKAST OVOG PISANJA ISPOD:
Podcast: Igra se u novom prozoru | Preuzimanje
