Razumijevanje križa

 

SPOMEN NAŠE GOSPODE TUGE

 

"PONUDA to gore. " To je najčešći katolički odgovor koji dajemo drugima koji pate. Postoje istina i razlog zašto to kažemo, ali znamo li to stvarno razumijete na što mislimo? Znamo li doista snagu patnje in Krist? Stvarno li "dobivamo" Križ?

Mnogi od nas jesu U strahu od poziva, bojati se Ulazak u duboko jer osjećamo da je kršćanstvo u konačnici mazohistička duhovnost gdje se odričemo bilo kojeg životnog užitka i jednostavno patimo. Ali istina je, bez obzira jeste li kršćanin ili ne, patit ćete u ovom životu. Bolest, nesreća, razočaranje, smrt ... dolazi svima. Ali ono što Isus zapravo čini, putem Križa, pretvara sve ovo u slavnu pobjedu. 

U križu se krije ljubavna pobjeda ... U njoj se, napokon, krije puna istina o čovjeku, čovjekovu istinskom stasu, njegovoj bijedi i njegovoj veličini, njegovoj vrijednosti i cijeni koja je za njega plaćena. —Kardinal Karol Wojtyla (SV. IVAN PAVAO II.) Iz Znak kontradikcije, 1979. str. ?

Dopustite mi onda da rastavim tu rečenicu kako bismo, nadamo se, mogli shvatiti vrijednost i istinsku snagu u prihvaćanju svoje patnje. 

 

PUNA ISTINA O ČOVJEKU

I. "čovjekov pravi rast ... njegova vrijednost"

Prva i najvažnija istina Križa je ta voljen si. Netko je zapravo umro zbog ljubavi prema vama, osobno. 

Upravo promišljanjem dragocjene Kristove krvi, znaka njegove ljubavi koja se daje (usp. Iv 13, 1), vjernik uči prepoznati i cijeniti gotovo božansko dostojanstvo svakog čovjeka i može uzviknuti s uvijek obnovljenim i zahvalnim čudom: 'Kako čovjek mora biti dragocjen u očima Stvoritelja, ako je stekao toliko velikog Otkupitelja' i ako je Bog 'dao svog jedinorođenog Sina' da čovjek 'ne bi propao, nego imao vječni život'! " —ST. PAPA IVAN PAVAO II., Evangelium vitae, br. 25

Vrijednost nam leži u istini da smo stvoreni na Božju sliku. Svatko od nas, tijelo, duša i duh, odraz je samog Stvoritelja. Ovo „božansko dostojanstvo“ nije ono što je izazvalo samo Sotoninu zavist i mržnju prema ljudskom rodu, već ono što je na kraju navelo Oca, Sina i Duha Svetoga da se urote za tako velik čin ljubavi prema palom čovječanstvu. Kao što je Isus rekao svetoj Faustini, 

Ako vas Moja smrt nije uvjerila u Moju ljubav, što hoće?  —Isus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 580

 

II. "Njegova bijeda ... i cijena koja je plaćena za njega"

Križ otkriva ne samo čovjekovu vrijednost, nego i opseg njegove bijede, tj ozbiljnost grijeha. Grijeh je imao dva dugotrajna učinka. Prvi je taj što je uništio čistoću naše duše tako da je odmah slomio sposobnost duhovnog zajedništva s Bogom, koji je presvet. Drugo, grijeh - koji je remećenje reda i zakona koji upravljaju dušom i svemirom - unio je smrt i kaos u stvaranje. Recite mi: koji muškarac ili žena do danas mogu sami vratiti stanje svetosti svoje duše? Štoviše, tko može zaustaviti marš smrti i propadanja koji je čovjek pokrenuo na sebe i svemir? To može učiniti samo milost, samo Božja snaga. 

Jer milošću ste spašeni vjerom, a to nije od vas; to je Božji dar ... (Ef 2)

Dakle, kada gledamo na Križ, ne vidimo samo Božju ljubav prema nama, već i koštati naše pobune. Trošak je upravo zato što, ako smo stvoreni s „božanskim dostojanstvom“, onda samo Božanski može vratiti to palo dostojanstvo. 

Jer ako su prijestupom te jedne osobe mnogi umrli, koliko su više milost Božja i milosni dar jedne osobe Isusa Krista preplavili mnoge. (Rim 5:15)

 

III. "Njegova veličina"

I sada smo došli do najnevjerojatnijeg aspekta Kristove žrtve na križu: to nije bio samo dar da nas spasimo, već i poziv da sudjelujemo u spasenju drugih. Takva je veličina sinova i kćeri Božjih. 

Istina je da samo u otajstvu utjelovljene Riječi otajstvo čovjeka poprima svjetlost ... Krist ... u potpunosti otkriva čovjeka samom čovjeku i čini njegov vrhovni poziv jasnim. -Gaudium et spes, Vatikan II, n. 22

Ovdje se krije „katoličko“ razumijevanje patnje: Isus je nije uklonio križem, već je pokazao koliko je ljudska patnja postaje put u vječni život i krajnji izraz ljubavi. Ipak, 

Krist je postigao Otkupljenje u potpunosti i do krajnjih granica, ali istodobno ga nije dovršio…. čini se da je dio same biti Kristove otkupiteljske patnje koju ta patnja mora neprestano dovršavati. —ST. PAPA IVAN PAVAO II., Salvifici Doloros, n. 3, vatikan.va

Ali kako se to može dovršiti ako se već popeo na Nebo? Sveti Pavao odgovara:

Radujem se svojim patnjama radi vas i svojim tijelom popunjavam ono što nedostaje Kristovim nevoljama u ime njegova tijela, a to je crkva ... (Kol 1)

Jer Isusova otajstva još uvijek nisu u potpunosti savršena i ispunjena. Oni su doista potpuni u Isusovoj osobi, ali ne u nama koji smo njegovi članovi, niti u Crkvi koja je njegovo mistično tijelo. Crkva sv. John Eudes, traktat o kraljevstvu Isusovu, Liturgija sati, Svezak IV, str. 559

Koji Isus sam mogao učiniti je zasluga za cijelo čovječanstvo milosti i oproštaja koji bi nas učinili sposobnima za vječni život. Ali dato je Njegovima mistično tijelo prvo primiti te zasluge vjerom, a zatim, raspodijeliti ove milosti za svijet, postajući tako „sakrament“ sam po sebi. To bi za nas trebalo promijeniti značenje "Crkve".

Kristovo tijelo nije samo skup kršćana. To je živi instrument otkupljenja - produženje Isusa Krista kroz vrijeme i prostor. On nastavlja svoje spasonosno djelo kroz svaki član svoga tijela. Kad osoba to shvati, vidi da ideja "prinošenja" nije samo teološki odgovor na pitanje ljudske patnje, već poziv na sudjelovanje u spasenju svijeta. —Jason Evert, autor, Sveti Ivan Pavao Veliki, njegovih pet ljubavi; str. 177

Kao sakrament, Crkva je Kristov instrument. „On je uzet za njega i kao oruđe za spasenje svih“, „sveopći sakrament spasenja“, kojim Krist „istodobno očituje i ostvaruje otajstvo Božje ljubavi prema ljudima“. -Katekizam Katoličke crkve, br. 776

Pa vidite, zato nas Sotona plaši da pobjegnemo od Getsemanskog vrta, pa čak i same sjene Križa ... od patnje. Jer on zna „punu istinu o čovjeku“: da mi (potencijalno) nismo samo promatrači Muke, nego stvarni sudionici, onoliko koliko prihvaćamo i sjedinjujemo svoje patnje s Isusom Kristom kao članovi Njegovog mističnog tijela. Dakle, Sotona se boji muškarca ili žene koji razumiju, a zatim žive ovu stvarnost! Za…

… Slabosti svih ljudskih patnji mogu se uliti istom Božjom snagom koja se očituje u Kristovom križu ... tako da svaki oblik patnje, dani svježim životom snagom ovog Križa, više ne bi trebao postati čovjekova slabost, već Božja snaga. —ST. IVAN PAVAO II., Salvifici Doloros, n. 23, 26 (prikaz, stručni)

Mučeni smo na svaki način ... noseći u tijelu Isusovo umiranje, tako da se Isusov život može očitovati i u našem tijelu. (2. Kor 4: 8, 10)

 

DVOSTRUKI MAČ

Patnja, dakle, ima dva aspekta. Jedno je privući zasluge Kristove muke, smrti i uskrsnuća u naš vlastiti život prepuštanjem Božjoj volji, i drugo, privući te zasluge drugima. S jedne strane, da posvećujemo vlastite duše, a drugo, da crpimo milosti za spas drugih. 

Upravo patnja, više od svega ostalog, otvara put milosti koja preobražava ljudske duše. —ST. IVAN PAVAO II., Salvifici Doloros, n. 27. godine

If "Milošću si spašen vjerom," ^[1]Eph 2: 8 tada vjera u akciju obuhvaća vaše svakodnevne križeve (što se naziva „ljubav prema Bogu i bližnjemu“). Ovi svakodnevno križevi predstavljaju način na koji se "staro ja" ubija mačem na rubu odricanja kako bi se moglo obnoviti "novo ja", ta prava slika Boga u kojem smo stvoreni. Kao što je Peter rekao, "Usmrćen u tijelu, oživljen je u duhu." (1. Pet. 3:18) To je onda obrazac i za nas. 

Ubijte, dakle, dijelove vas koji su zemaljski: nemoral, nečistoća, strast, zla želja i pohlepa koja je idolopoklonstvo ... Prestanite lagati jedni druge, jer ste svojim praksama skinuli staro ja i stavili na novom ja, koje se obnavlja, radi znanja, po ugledu na svoga tvorca. (Kol 3: 5-10)

Stoga, budući da je Krist patio u tijelu, naoružajte se i vi istim stavom ... (1 Pet 3: 1)

Drugi je rub mača da, kad odaberemo put ljubavi, a ne rata s drugima, put kreposti, a ne poroka, pristanak na bolest i nesreće, a ne neslaganje s Božjom dopuštajućom voljom ... možemo se "ponuditi" ili prigrli za druge ono žrtvovati i bol koju te patnje donose. Dakle, prihvaćanje bolesti, vježbanje strpljenja, poricanje popustljivosti, odbacivanje iskušenja, podnošenje suhoće, držanje jezika, prihvaćanje slabosti, traženje oproštaja, prihvaćanje poniženja i, iznad svega, služenje drugima prije sebe ... svakodnevni su križevi koji služe "Popunite ono što nedostaje u Kristovim patnjama." Na taj način ne samo da zrno pšenice - „Ja“ umire kako bi urodilo plodom svetosti, već „od Isusa Krista možete puno dobiti za one kojima možda nije potrebna fizička pomoć, ali koji to često jesu. u strašnoj potrebi za duhovnom pomoći. " ^[2]Kardinal Karol Wojtyla, kako se citira u Sveti Ivan Pavao Veliki, njegovih pet ljubavi Jason Evert; str. 177

Patnja "ponuđena" također pomaže onima koji inače možda neće tražiti milost. 

 

KRIŽNE RADOSTI

I na kraju, rasprava o Križu potpuno bi propala ako ne bi uključivala istinu do koje uvijek vodi Uskrsnuće, odnosno na radost. To je paradoks Križa. 

Zbog radosti koja je ležala pred njim podnio je križ, prezirući njegovu sramotu, i zauzeo je mjesto s desne strane Božjeg prijestolja ... U to se vrijeme sva disciplina čini razlogom ne za radost, već za bol, ali kasnije donosi mirni plod pravednosti onima koji su njime uvježbani. (Heb 12: 2, 11)

To je "tajna" kršćanskog života koju Sotona želi sakriti ili zakloniti od Kristovih sljedbenika. Laž je da je patnja nepravda koja vodi samo lišenju radosti. Umjesto toga, zagrljena patnja ima učinak pročišćavanja srce i čineći ga sposoban primanja radosti. Tako, kad Isus kaže "prati me", On u konačnici želi poštivati ​​Njegove zapovijedi, što uključuje stvarnu smrt samoga sebe kako bi ga slijedili do i kroz Kalvariju, tako da vaše "Radost je možda potpuna." ^[3]usp. Ivan 15:11

Držanje zapovijedi…. znači pobijediti grijeh, moralno zlo u različitim oblicima. A to dovodi do postupnog unutarnjeg pročišćenja…. S vremenom, ako ustrajemo u slijeđenju Krista, našeg Učitelja, osjećamo se sve manje opterećeni borbom protiv grijeha i sve više uživamo u božanskoj svjetlosti koja prožima sve stvoreno. —ST. IVAN PAVAO II., Sjećanje i identitet, s. 28-29

"Put" do radosti vječnog života, koji započinju čak i ovdje na zemlji, jest križni put. 

Pokazat ćete mi put do života, obilujući radošću u vašoj prisutnosti ... (Psalam 16:11)

Na ovom spomen-obilježju Gospe žalosne, obratimo se njoj koja je „slika Crkve koja dolazi“. ^[4]PAPA BENEDIKT XVI., Spe Salvi,n.50 Tamo joj je u sjeni Križa mač probio srce. I iz tog srca „puna milost ”koja je svoje patnje svoje volje sjedinila s patnjama svoga Sina, postala je u sebi posrednica milosti. ^[5]usp. „Ovo Marijino majčinstvo u redu milosti nastavlja se neprekidno od pristanka koji je vjerno dala na Navještenje i koji je održala bez kolebanja ispod križa, do vječnog ispunjenja svih izabranih. Odnesena na nebo nije ostavila po strani ovaj spasiteljski čin, već nam svojim mnogostrukim zalaganjem i dalje donosi darove vječnog spasenja. . . . Stoga se Blažena Djevica u Crkvi zaziva pod naslovima Zagovornica, Pomoćnica, Dobrotvorka i Posrednica. " (CCC, n. 969 n)   Postala je, po Kristovoj zapovijedi, Majkom svih naroda. Sada mi svojim krštenjem, koji smo dobili "Svaki duhovni blagoslov na nebesima", ^[6]Eph 1: 3 pozvani smo dopustiti da mač patnje probode naša vlastita srca tako da ćemo poput Majke Marije također postati sudionici otkupljenja čovječanstva s Kristom, našim Gospodinom. Za…

Upravo ta patnja sagorijeva i proždire zlo s plamen ljubavi i iz grijeha vuče veliko cvjetanje dobra. Sva ljudska patnja, sva bol, svaka nemoć sadrži u sebi obećanje spasenja, obećanje radosti: "Sada se radujem svojoj patnji zbog tebe," piše sveti Pavao (Kol 1:24).—ST. IVAN PAVAO II., Sjećanje i identitet, s. 167-168

 

RELATED READING

Zašto Vjera?

Tajna radost

 

Blagoslovio vas i hvala vam na
podržavajući ovo ministarstvo.

 

Na putovanje s Markom u Korištenje električnih romobila ističe Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.