Tada sam vidio anđela kako silazi s neba,
držeći u ruci ključ od ponora i teški lanac.
Uhvatio je zmaja, drevnu zmiju, koja je đavao ili sotona,
i zavezao ga na tisuću godina i bacio u ponor,
koju je nad njom zaključao i zapečatio, da više ne može
vodite narode na krivi put dok se ne navrši tisuću godina.
Nakon toga treba ga nakratko pustiti.

Tada sam vidio prijestolja; onima koji su sjedili na njima povjeren je sud.
Vidio sam i duše onih kojima su glave odrubljene
za njihovo svjedočanstvo za Isusa i za Božju riječ,
i koji se nisu klanjali zvijeri ni njezinu kipu
niti su prihvatili njegov znak na svojim čelima ili rukama.
Oni su oživjeli i kraljevali su s Kristom tisuću godina.
(Otkrivenje 20:1-4, Prvo misno čitanje u petak)

TAMO možda nema stiha koji se šire tumači, gorljivije osporava i čak izaziva podjele od ovog odlomka iz Knjige Otkrivenja. U ranoj Crkvi, židovski obraćenici vjerovali su da se "tisuću godina" odnosi na Isusov ponovni dolazak doslovce vladati zemljom i uspostaviti političko kraljevstvo usred tjelesnih gozbi i svečanosti.^[1]“...koji tada ponovno uskrsnu uživat će u dokolici neumjerenih tjelesnih gozbi, opskrbljenih takvom količinom mesa i pića da ne samo šokiraju osjećaj umjerenosti, nego čak i nadmašuju mjeru same lakovjernosti.” (Sv. Augustin, Grad Božji, Bk. XX, pogl. 7) Međutim, crkveni su oci brzo srušili to očekivanje, proglasivši ga krivovjerjem - što danas nazivamo milenarizma ^[2]vidjeti Milenijarizam - što jest, a što nije i Kako se izgubila era.Nastaviti čitanje →