IT ponekad može biti teško pročitati tekstove na ovom web mjestu, posebno Sedmogodišnje suđenje koja sadrži prilično otrežnjujuće događaje. Zbog toga želim zastati i pozabaviti se uobičajenim osjećajem s kojim pretpostavljam da se nekoliko čitatelja trenutno suočava: osjećajem depresije ili tuge zbog trenutnog stanja stvari i onih stvari koje dolaze.
Uvijek moramo ostati ukorijenjeni u stvarnost. Uistinu, neki mogu pomisliti da je ovo što sam ovdje napisao alarmantno, da sam se izgubio i postao zamračeno, uskogrudno stvorenje koje prebiva u špilji. Neka tako bude. Ali ponavljam za sve one koji će slušati: stvari na koje sam upozoravao dolaze prema nama brzinom teretnog vlaka. Mi to tek počinjemo osjećati u zapadnim zemljama Godina raspleta. Prije dvije godine sam napisao Trube upozorenja - IV. Dio poruka upozorenja da dolaze događaji koji će stvoriti prognanici. Ovo nije riječ za budućnost, već sadašnja stvarnost za mnoge duše iz zemalja kao što su Kina, Mynamar, Irak, dijelovi Afrike, pa čak i područja Sjedinjenih Država. I mi vidimo riječi od Progon odvija se gotovo svakodnevno dok se glavna upravljačka tijela nastavljaju ne samo zalagati za "prava homoseksualaca", već agresivno krenuti prema ušutkivanju onih koji se ne slažu s njima ... ovo, dok majmuni počinju dobivati ista prava kao ljudi - jedno od načela o kojem će se govoriti u nadolazećem Lažno jedinstvo.
To je samo početak teških porođajnih muka.
Ali iznad svega, moramo držati oči uprte u Veliko milosrđe kojim će Bog u nekom trenutku tijekom ove sadašnje Oluje poplaviti zemlju.
KORIJEN NAŠE TUGE
Kad je Isus rekao bogatašu da ode i sve proda, on je otišao tužan. Možda se i mi osjećamo isto; vidimo da će se naš stil života promijeniti, možda drastično u nadolazećim godinama. Ovdje možda leži korijen naše tuge: pomisao da moramo izgubiti udobnost i napustiti svoje malo "kraljevstvo".
Bez obzira dolaze li vremena radikalnih promjena, Isus ima uvijek zahtijevao od svojih učenika odricanje od stvari:
Svatko od vas koji se ne odrekne svog posjeda ne može biti moj učenik. (Luka 14:33)
Isus ovdje misli na a duh nevezanosti. Nije pitanje toliko u našem posjedu, već u tome gdje leži naša istinska ljubav i odanost.
Tko voli oca ili majku više od mene, nije mene dostojan, a tko voli sina ili kćer više od mene, nije mene; a tko ne uzme svoj križ i ne slijedi mene, nije me dostojan. (Matej 10: 37-38)
Bog, zapravo, želi da nas blagoslovi. On želi da uživamo u Njegovom stvorenju i brinemo za sve naše potrebe. Jednostavnost i siromaštvo duha ne znače neimaštinu ili bijedu. Možda danas trebamo ponovno pokrenuti svoja srca. Ponovno “tražiti najprije kraljevstvo nebesko” a ne kraljevstvo zemaljsko. Pokositi travnjak. Uređenje dvorišta. Oboji kuću. Držite stvari u dobrom redu.
Ali budite spremni sve to pustiti.
Ovo je stanje duše koje se traži od Isusova učenika. Jednom riječju, takva duša je a hodočasnik.
RADUJTE SE! PONOVNO KAŽEM RADOST!
Radujte se ovom danu zbog bilo kakvog dobrog zdravlja. Zahvalite ovaj dan za svoj život koji će postojati cijelu vječnost. Zahvalite na daru Isusove prisutnosti u Presvetom Sakramentu u našim gradovima. Zahvalite na cvijeću i zelenom lišću i toplom ljetnom zraku (ili hladnom zimskom zraku, ako živite u Australiji). Uživajte u Njegovom stvaranju. Pazi na zalazak sunca. Sjednite ispod zvijezda. Prepoznajte njegovu dobrotu napisanu u svemiru.
Blagoslovite Gospodina za njegovu beskrajnu ljubav prema vama. Blagoslovi ga za njegovu milost koja je tako strpljivo čekala da se pokajemo. Zahvaljujte Bogu u svim svojim okolnostima, dobrima i lošima, jer Njegova Božanska Volja upravlja svim stvarima na dobro. A tko zna? Možda je ovo vaš posljednji dan na zemlji, a uzalud ste zabrinuti i tjeskobni zbog “posljednjih vremena”. Doista, zapovjeđeno nam je da nemamo nikakve tjeskobe (Fil 4-4).
Molim se za svoje čitatelje svaki dan. Molim te moli i za mene. Neka svi budemo znakovi radosti svijetu koji posrće u tugama.
Što se tiče vremena i vremena, braćo, nemate potrebe da vam se što piše. Jer i sami dobro znate da će dan Gospodnji doći kao tat noću. Kad ljudi govore: "Mir i sigurnost", tada ih iznenada snađe nesreća, kao trudovi trudnu ženu, i neće pobjeći. Ali vi, braćo, niste u tami, da vas onaj dan snađe kao tat. Jer svi ste vi djeca svjetla i djeca dana. Mi nismo od noći ni od tame. Stoga, nemojmo spavati kao ostali, nego ostanimo budni i trijezni. Oni koji spavaju noću spavaju, a oni koji su pijani opijaju se noću. Ali budući da smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i kacigu koja je nada spasenja. Jer Bog nas nije odredio za gnjev, nego da dobijemo spasenje po našem Gospodinu Isusu Kristu, koji je za nas umro, da živimo zajedno s njim, bili mi budni ili spavali. Stoga, bodrite jedni druge i izgrađujte jedni druge, kao što to i činite. (1. Solunjanima 5-1)
Prvi put objavljeno 27. lipnja 2008.
DALJNJE ČITANJE:
