Po našim ranama


Od Strast Krista

 

UDOBNOST. Gdje u Bibliji stoji da kršćanin treba tražiti utjehu? Gdje čak iu povijesti svetaca i mistika Katoličke crkve vidimo da je utjeha cilj duše?

Sada većina vas razmišlja o materijalnoj udobnosti. Svakako, to je zabrinjavajuće mjesto modernog uma. Ali postoji nešto dublje ...

 

UMOR KRISTOV

Malo kršćana više ne zna patiti, or što učiniti s patnjom.

Pod tim mislim trpjeti nepravdu drugih i samog života. A ako kršćani ne znaju vrijednost i značenje patnje, tada prestaje biti one žrtve koja ...

...dovršiti (e) ono što nedostaje Kristovim nevoljama radi njegova tijela, odnosno Crkve. (Kol 1:24)

Trošak ovog propusta u našem kolektivnom pamćenju može se mjeriti u duše.

"upravo tako,“, kaže vrag. Ako uspije učiniti da Tijelo Kristovo zaboravi da smo hodočasnici na putovanju – putovanju koje počinje podizanjem vlastitog križa i kulminira razapinjanjem ega – tada je izvojevao odlučujuću pobjedu. Ali to je pobjeda koja obično kratko traje: progon je uobičajeni način na koji Bog “budi” sjećanje Crkve: da postojimo da volimo onako kako nas je Krist volio.

Isus nije došao osnovati ladanjski klub zvan Katolička crkva. Došao nas je zavesti zavođenjem grijeha iz stvarne i sadašnje opasnosti vječnog prokletstva. On, Glava, to je učinio okrutnom smrću na križu. Crkva, dakle, Njegovo Tijelo su ruke i noge kojima Isus pruža ruku, sakramentalno i vidljivo. Dakle, ako Glava prođe kroz Kalvariju, hoće li tijelo biti pošteđeno?

 

UM LJUBAVI

Ako smo Njegovim ranama izliječeni (1 Pt 2)- a mi smo Tijelo Kristovo - onda je po našim ranama da će svijet zacijeliti. Jer Krist će ozdraviti kroz nas.

Sam Isus preko njih je poslao s istoka na zapad sveti i neprolazni navještaj vječnog spasenja. (Mk 16:20, kraći kraj; NAB) 

Ali naše rane ... te patnje koje su nam nanijeli drugi i okrutnosti života, učinkovite su samo ako ih primamo s ljubavlju i zbog ljubavi. Za Boga is ljubavi, a kad išta radimo s ljubavlju, Bog je taj koji je tada transupstancijalizira ta akcija u milost. Na ovaj način sudjelujemo i dopunjavamo ono što nedostaje primjena Kristove žrtve.

Međutim, ako iz naših rana ne izvire ljubav, nego gorčina, ljutnja, obrambeni stav, sitničavost, prigovaranje i samosažaljenje, tada naše rane neće zacijeliti druge. Oni će zatrovati duše i ostaviti ih još više razočaranima, još više izgubljenima u njihovoj potrazi za Kristom. Iz tog razloga Peter kaže,  

... budući da je Krist patio u tijelu, naoružajte se također istim stavom.  (1 Pt 4)

Nemojte se udobno smjestiti – dobiti “raspeto” – srce spremno služiti. Svi ćemo patiti u ovom životu. Ali stav kršćanina je "Patit ću za svojim bratom. Podnijet ću njegov teret. Previdjet ću njegove pogreške. Pustit ću da moja ljubav pokrije mnoštvo grijeha.” Takva ljubav uništava poglavarstva i vlasti!

 

... brišući vezu protiv nas ... on ju je također uklonio iz naše sredine, pribivši je na križ; oropavši kneževine i moći ... (Kol 2: 14-15)

Takvu ljubav svijet traži ... ovakva duša ... sveci koji postaju znakovi proturječnosti u svijetu: 

Voljet ću te bez računanja troškova. Dopustit ću ti da me šibaš svojim riječima, gaziš svojim ponosom, opteretiš me svojim manama, razapneš me svojom neosjetljivošću, napustiš me u grobu tame svojom nelojalnošću. Odgovorit ću s osmijehom; Držat ću jezik; Stavit ću vaše potrebe ispred svojih. Prihvatit ću nepravdu u svom tijelu zbog vas i radi onoga koga Bog želi iskoristiti u mojoj patnji.

Ah! Takva je ljubav danas rijetka. Kako svijet čezne vidjeti takvo lice, a to je Kristovo lice. A kad ga pronađemo ... poput Majke Tereze, Maximiliana Kolbea ili Ivana Pavla II., Cijeli se svijet okuplja da oplakuje njihovu smrt, bilo sada ili desetljećima kasnije.

Ali nemojmo stajati u redu s ožalošćenima, plačući za sobom i svojim gubitkom. Za kime tugujemo osim za Kristom koji je živio u njima? Zašto svijet gleda, ako ne još jedan uvid u tu Nadu za kojom svi čeznemo? Gdje će ga ponovno vidjeti, ako ne u našim licima, u našim riječima, našoj tišini, našoj strpljivosti, našoj žrtvi, našoj blagosti, našoj spremnosti da oprostimo?

Svaki put kad volimo na ovaj način, to nas rani. Ali to liječi svijet.
 

Veća ljubav nema čovjeka od ovoga, da je čovjek život položio za svoje prijatelje ... (John 15: 13)

Ako se riječ nije preobratila, pretvorit će se krv.  —PAPA IVAN PAVLE II, iz pjesme Stanislaw

 

Kliknite ovdje za Otkažite pretplatu or Pretplati me ovom časopisu. 

 

Ispiši Prijateljski, PDF i E-mail
Objavljeno u POČETNA, DUHOVNOST.