I vole korizmu nazivati "godišnjim dobom". To bi moglo izgledati čudno s obzirom na to da ove dane obilježavamo pepelom, postom, razmišljanjem o žalosnoj Isusovoj muci, i naravno, vlastitim žrtvama i pokorom ... Ali upravo zato Korizma može i treba postati sezona radosti svakog kršćanina - i to ne samo "na Uskrs". Razlog je sljedeći: što više ispraznimo svoja srca od "sebe" i svih onih idola koje smo podigli (za koje mislimo da će nam donijeti sreću) ... to više prostora ima za Boga. I što više Bog živi u meni, to sam življi ... sve više postajem poput njega, koji je sama radost i ljubav.