WE sada prelaze pola puta našeg povlačenja. Bog nije završio, ima još posla. Božanski kirurg počinje dosezati do najdubljih mjesta naše ranjenosti, ne da bi nas uznemirio i uznemirio, već da bi nas izliječio. Može biti bolno suočiti se s tim sjećanjima. Ovo je trenutak ustrajnost; ovo je trenutak hoda po vjeri, a ne po viđenju, s povjerenjem u proces koji je Duh Sveti započeo u vašem srcu. Uz vas stoji Blažena Majka i vaša braća i sestre, sveci, koji vas zagovaraju. Sada su vam bliže nego što su bili u ovom životu, jer su potpuno sjedinjeni sa Svetim Trojstvom u vječnosti, koje prebiva u vama zahvaljujući vašem krštenju.
Ipak, možete se osjećati usamljeno, čak napušteno dok se borite odgovoriti na pitanja ili čuti Gospodina kako vam govori. Ali kao što psalmist kaže: “Kamo da odem od Duha tvoga? Od tvoje prisutnosti, kamo da pobjegnem?”[1]Psalam 139: 7 Isus je obećao: "Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta."[2]Matt 28: 20
Stoga, budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, oslobodimo se svakog tereta i grijeha koji nas prilijepi i ustrajmo trčati trku koja je pred nama, držeći oči uprte u Isusa, vođu i Savršitelja vjera. Radi radosti koja je ležala pred njim, podnio je križ, prezirući njegovu sramotu, i sjeo je s desne strane Božjeg prijestolja. (Heb 12″1-2)
Radi radosti koju vam Bog sprema, potrebno je svoju grešnost i rane prinijeti na križ. I zato ponovno pozovi Duha Svetoga da dođe i ojača te u ovom trenutku, i da ustraješ:
Dođi Duše Sveti i ispuni moje ranjivo srce. Uzdam se u Tvoju ljubav prema meni. Uzdam se u Tvoju prisutnost i pomoć u mojoj slabosti. Otvaram Ti svoje srce. Predajem Ti svoju bol. Predajem Ti se jer se ne mogu popraviti. Otkrij mi moje najdublje rane, osobito one u mojoj obitelji, da bude mira i pomirenja. Povrati radost svoga spasenja i obnovi ispravan duh u meni. Dođi Duše Sveti, operi i oslobodi me nezdravih okova i oslobodi me kao svoje novo stvorenje.
Gospodine Isuse, dolazim pred podnožje Tvoga Križa i sjedinjujem svoje rane s Tvojima, jer "Tvojim smo ranama ozdravili". Zahvaljujem ti za tvoje probodeno Presveto Srce, koje je sada preplavljeno ljubavlju, milosrđem i iscjeljenjem za mene i moju obitelj. Otvaram svoje srce da primim ovo iscjeljenje. Isuse, uzdam se u Tebe.
Sada molite iz srca sljedećom pjesmom...
Popravi mi oči
Uprt moje oči u tebe, uprt moje oči u tebe
Usmjerim pogled na tebe (ponovi)
Volim te
Vodi me do svoga Srca, usavrši moju vjeru u Tebe
Pokaži mi put
Put do Tvog Srca, vjerujem u Tebe
Upirem pogled u Tebe
Uprt moje oči u tebe, uprt moje oči u tebe
Uprt moje oči u Tebe
Volim te
Vodi me do svoga Srca, usavrši moju vjeru u Tebe
Pokaži mi put
Put do Tvog Srca, vjerujem u Tebe
Upirem pogled u Tebe
Uprt moje oči u tebe, uprt moje oči u tebe
Usmjerim pogled na tebe (ponovi)
Volim te volim te
— Mark Mallett, iz Oslobodi me od mene, 1999©
Obitelj i naše najdublje rane
To je kroz obitelj a posebno naše roditelje da se naučimo povezivati s drugima, vjerovati, rasti u povjerenju, a iznad svega, oblikovati svoj odnos s Bogom.
Ali ako je veza s našim roditeljima otežana ili čak izostaje, to može utjecati ne samo na našu sliku o sebi nego i na Nebeskom Ocu. Zaista je nevjerojatno — i otrežnjujuće — koliko roditelji utječu na svoju djecu, bilo dobro ili loše. Odnos otac-majka-dijete, naposljetku, treba biti vidljiv odraz Presvetog Trojstva.
Čak iu maternici, naš dječji duh može primijetiti odbijanje. Ako majka odbacuje život koji raste u njoj, a pogotovo ako se to nastavi nakon rođenja; ako nije bila u mogućnosti psihički ili fizički biti prisutna; ako nije odgovorila na naše vapaje za gladom, ljubavlju ili da nas utješi kada smo osjetili nepravdu naše braće i sestara, ova prekinuta veza može ostaviti osobu nesigurnom, tražeći ljubav, prihvaćanje i sigurnost koju bi prvo trebali naučiti od naših majke.
Isto s odsutnim ocem ili dvoje zaposlenih roditelja. Ovo uplitanje našeg povezivanja s njima može nas ostaviti kasnije u životu sa sumnjama u Božju ljubav i prisutnost u nama i stvoriti nesposobnost da se povežemo s Njim. Ponekad završimo tražeći tu bezuvjetnu ljubav negdje drugdje. Primjetno je u jednoj danskoj studiji da su oni koji su razvili homoseksualne sklonosti često dolazili iz domova s nestabilnim ili odsutnim roditeljima.[3]Rezultati studije:
• Vjerojatnije je da su muškarci koji se vjenčaju homoseksualno odgajani u obitelji s nestabilnim roditeljskim vezama - posebno odsutnim ili nepoznatim očevima ili razvedenim roditeljima.
• Stope istospolnih brakova povišene su među ženama koje su doživjele majčinu smrt tijekom adolescencije, ženama s kratkim trajanjem roditeljskog braka i ženama s dugim trajanjem majke odsutne kohabitacije s ocem.
• Muškarci i žene s „nepoznatim očevima“ imali su znatno manju vjerojatnost da će se vjenčati s osobama suprotnog spola nego njihovi vršnjaci s poznatim očevima.
• Muškarci koji su doživjeli smrt roditelja tijekom djetinjstva ili adolescencije imali su znatno niže stope heteroseksualnih brakova od vršnjaka čiji su roditelji oboje bili živi na svoj 18. rođendan.
• Što je kraće trajanje roditeljskog braka, veća je bila vjerojatnost homoseksualnog braka.
• Muškarci čiji su se roditelji razveli prije 6. rođendana imali su 39% veću vjerojatnost da će se vjenčati homoseksualno nego vršnjaci iz netaknutih roditeljskih brakova.
Referenca: “Obiteljski korelati djetinjstva heteroseksualnih i homoseksualnih brakova: nacionalna kohortna studija od dva milijuna Danaca,”Mortena Frischa i Andersa Hviida; Arhivi seksualnog ponašanja, 13. listopada 2006. Da biste pogledali cjelovite nalaze, idite na: http://www.narth.com/docs/influencing.html
Kasnije u životu, nakon što u djetinjstvu nismo uspjeli uspostaviti zdrave emocionalne veze, možemo se zatvoriti, zatvoriti svoja srca, izgraditi zid i spriječiti bilo koga da uđe. Možemo se zavjetovati sami sebi kao što su “Nikad više neću pustiti nikoga unutra,” “Nikada neću dopustiti da budem ranjiv, “Nitko me više nikada neće povrijediti,” itd. I naravno, to će se odnositi i na Boga. Ili možemo pokušati ublažiti praznine u našim srcima ili naše nesposobnosti da se povežemo ili osjećamo dostojanstveno liječeći ih materijalnim stvarima, alkoholom, drogama, praznim susretima ili suovisnim odnosima. Drugim riječima, "traženje ljubavi na svim pogrešnim mjestima". Ili ćemo pokušati pronaći svrhu i smisao kroz postignuća, status, uspjeh, bogatstvo itd. — taj lažni identitet o kojem smo jučer govorili.
Otac
Ali kako nas Bog Otac voli?
Gospodin je samilostan i milostiv, spor na srdžbu i bogat milosrđem. Neće uvijek naći mane; niti zauvijek ustrajati u njegovom gnjevu. Ne postupa s nama prema našim manama... Koliko je istok udaljen od zapada, toliko on uklanja naše grijehe od nas... On zna od čega smo stvoreni; sjeća se da smo prah. (usp. Psalam 103:8-14)
Je li ovo vaša slika Boga? Ako ne, možda se borimo s "očevom ranom".
Ako su naši očevi bili emocionalno udaljeni, bez suosjećanja ili su provodili malo vremena s nama, onda to često možemo projicirati na Boga, osjećajući tako da sve ovisi o nama u životu. Ili ako su bili zahtjevni i oštri, brzi na ljutnju i kritični, ne očekujući ništa manje od savršenstva, tada bismo mogli odrasti s osjećajem da Bog Otac ne oprašta nikakve pogreške i slabosti i da je spreman postupati s nama u skladu s našim greškama - Bog bojati se, a ne voljeti. Možemo razviti kompleks inferiornosti, nedostatak samopouzdanja, bojati se riskirati. Ili ako ništa što ste učinili nije bilo dovoljno dobro za vaše roditelje, ili su oni pokazali više naklonosti bratu ili sestri, ili su se čak rugali ili ismijavali vaše darove i trud, tada možemo odrastati duboko nesigurni, osjećati se ružno, neželjeno i boriti se nove veze i prijateljstva.
Opet, ove vrste rana mogu se preliti u projekcije na Boga. Sakrament pomirenja, umjesto da bude novi početak, postaje ventil za odvraćanje božanske kazne - sve dok ponovno ne zgriješimo. Ali taj način razmišljanja nije u skladu s Psalmom 103, zar ne?
Bog je najbolji od Očeva. On je savršen otac. Voli te bezuvjetno, takvu kakva jesi.
Ne napuštaj me i ne napuštaj me; Bože pomozi moja! Iako me otac i majka ostave, Gospodin će me primiti. (Psalam 27-9)
Od povrede do iscjeljenja
Sjećam se da mi je na jednoj župnoj misiji prije mnogo godina, dok sam molio s ljudima za ozdravljenje, prišla žena u kasnim tridesetima. S bolom na licu rekla je da ju je otac zlostavljao kad je bila djevojčica te da je bila duboko ljuta i da mu ne može oprostiti. Odmah mi je na pamet pala jedna slika. Rekao sam joj: “Zamisli malog dječaka kako spava u kolijevci. Pogledajte male kovrče u njegovoj kosi, njegove malene stisnute šake dok tako mirno spava. To je bio tvoj tata... ali jednog dana, netko je povrijedio i tu bebu, a on ti je isto ponovio. Možeš li mu oprostiti?” Ona je briznula u plač, onda sam i ja briznuo u plač. Zagrlili smo se, a ona je ispustila desetljeća boli dok sam je vodio kroz molitve za oprost.
Ovo nije da ublažimo odluke koje su naši roditelji donijeli ili da se pretvaramo da nisu odgovorni za njihove odluke. Oni su. Ali kao što je već rečeno, "povređivanje ljudi povrijedi ljude." Kao roditelji, često smo roditelji na način na koji smo bili roditelji. Zapravo, disfunkcija može biti generacijska. Egzorcist mons. Stephen Rossetti piše:
Istina je da krštenje čisti osobu od ljage istočnog grijeha. Međutim, ne briše sve njegove učinke. Na primjer, patnja i smrt ostaju u našem svijetu zbog istočnog grijeha, unatoč snazi krštenja. Drugi uče da nismo krivi za grijehe prošlih generacija. To je istina. Ali učinci njihovih grijeha mogu i utječu na nas. Na primjer, ako su moji roditelji oboje bili ovisnici o drogama, ja nisam odgovoran za njihove grijehe. Ali negativni učinci odrastanja u obitelji ovisnika o drogama svakako bi utjecali na mene. — “Egzorcist Diary #233: Generation Curses?”, 27. ožujka 2023.; catholicexorcism.org
Dakle, ovdje je Radosna vijest: Isus može liječiti svi ovih rana. Nije stvar pronaći nekoga koga ćemo okriviti za svoje nedostatke, poput roditelja, niti biti žrtva. To je jednostavno prepoznavanje kako nas je zanemarivanje, nedostatak bezuvjetne ljubavi, osjećaj nesigurnosti, kritiziranja, neprimijećenosti itd. povrijedilo i našu sposobnost da emocionalno sazrijemo i zdravo se povežemo. To su rane koje treba zaliječiti ako se s njima nismo suočili. Mogli bi utjecati na vas upravo sada u smislu vašeg braka i obiteljskog života i vaše sposobnosti da volite i povezujete se s vlastitim supružnikom ili djecom, ili formirate i održavate zdrave odnose
Ali možda smo također ranili druge, uključujući vlastitu djecu, supružnika itd. Tamo gdje jesmo, možda također trebamo tražiti oproštenje.
Stoga, ako prineseš svoj dar na žrtvenik i ondje se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar ondje na žrtveniku, idi najprije i izmiri se s bratom, a zatim dođi i prinesi svoj dar. (Mt 5-21)
Možda nije uvijek razborito ili čak moguće tražiti oprost od drugoga, osobito ako ste izgubili kontakt ili je on preminuo. Samo recite Duhu Svetome da vam je žao zbog štete koju ste prouzročili i da pružite priliku za pomirenje ako je moguće, te učinite naknadu (pokoru) kroz ispovijed.
Ono što je ključno u ovom Healing Retreatu je da ponesete sve ove rane tvoga srca u svjetlost tako da ih Isus može očistiti u svojoj Predragocjenoj Krvi.
Ako hodimo u svjetlu kao što je On u svjetlu, tada imamo zajedništvo jedni s drugima, a krv Njegovog Sina Isusa čisti nas od svakog grijeha. (1. Ivanova 5)
Isus je došao “donijeti radosnu vijest siromasima... proglasiti slobodu zarobljenicima
i vraćanje vida slijepima, pustiti potlačene na slobodu... dati im vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto žalosti, plašt hvale umjesto klonulog duha...” (Luka 4, Izaija 18:61). Vjerujete li Mu? Želiš li ovo?
Onda u svom dnevniku...
• Zapišite lijepe uspomene iz djetinjstva, kakve god one bile. Hvala Bogu na ovim dragim uspomenama i trenucima.
• Zamolite Duha Svetoga da vam otkrije sva sjećanja koja trebaju iscjeljenje. Dovedite svoje roditelje i cijelu svoju obitelj pred Isusa i oprostite svakome od njih za bilo koji način na koji su vas povrijedili, iznevjerili ili propustili voljeti koliko je potrebno.
• Zamolite Isusa da vam oprosti za bilo koji način na koji niste voljeli, poštovali ili služili svojim roditeljima i obitelji onako kako ste trebali. Zamolite Gospodina da ih blagoslovi i dodirne te da donese svjetlo i iscjeljenje između vas.
• Pokajte se za sve zavjete koje ste dali, poput “Nikada neću dopustiti nikome dovoljno blizu da me povrijedi” ili “Nitko me neće voljeti” ili “Želim umrijeti” ili “Nikad neću biti izliječen,” itd. Molite Duha Svetoga da oslobodi vaše srce da voli i bude ljubljen.
Za kraj, zamislite sebe kako stojite pred križem Krista razapetog sa cijelom svojom obitelji i zamolite Isusa da dopusti da milost teče na svakog člana i da iscijeli vaše obiteljsko stablo dok molite uz ovu pjesmu...
Neka Mercy teče
Stojeći ovdje, Ti si moj sin, moj jedini sin
Zakovali su te u ovu šumu
Držao bih te da mogu…
Ali Milosrđe mora teći, moram pustiti
Vaša ljubav mora teći, mora biti tako
Držim Te, beživotnog i mirnog
Očeva volja
Ipak, ove ruke - znam da će opet
Kad si uskrsnuo
I Milost će poteći, moram je pustiti
Vaša ljubav će teći, mora biti tako
Ovdje stojim, moj Isuse, ispruži svoju ruku…
Neka Milosrđe teče, pomozi mi da se otpustim
Tvoja ljubav mora teći, trebam te Gospodine
Neka Milosrđe teče, pomozi mi da se otpustim
Trebam te Gospodine, trebam te Gospodine
—Mark Mallett, Kroz njezine oči, 2004©
Na putovanje s Markom u Korištenje električnih romobila ističe Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.
Sada na Telegramu. Klik:
Slijedite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:
Pratite Markova djela ovdje:
Slušajte sljedeće:
fusnote
| ↑1 | Psalam 139: 7 |
|---|---|
| ↑2 | Matt 28: 20 |
| ↑3 | Rezultati studije:
• Vjerojatnije je da su muškarci koji se vjenčaju homoseksualno odgajani u obitelji s nestabilnim roditeljskim vezama - posebno odsutnim ili nepoznatim očevima ili razvedenim roditeljima. • Stope istospolnih brakova povišene su među ženama koje su doživjele majčinu smrt tijekom adolescencije, ženama s kratkim trajanjem roditeljskog braka i ženama s dugim trajanjem majke odsutne kohabitacije s ocem. • Muškarci i žene s „nepoznatim očevima“ imali su znatno manju vjerojatnost da će se vjenčati s osobama suprotnog spola nego njihovi vršnjaci s poznatim očevima. • Muškarci koji su doživjeli smrt roditelja tijekom djetinjstva ili adolescencije imali su znatno niže stope heteroseksualnih brakova od vršnjaka čiji su roditelji oboje bili živi na svoj 18. rođendan. • Što je kraće trajanje roditeljskog braka, veća je bila vjerojatnost homoseksualnog braka. • Muškarci čiji su se roditelji razveli prije 6. rođendana imali su 39% veću vjerojatnost da će se vjenčati homoseksualno nego vršnjaci iz netaknutih roditeljskih brakova. Referenca: “Obiteljski korelati djetinjstva heteroseksualnih i homoseksualnih brakova: nacionalna kohortna studija od dva milijuna Danaca,”Mortena Frischa i Andersa Hviida; Arhivi seksualnog ponašanja, 13. listopada 2006. Da biste pogledali cjelovite nalaze, idite na: http://www.narth.com/docs/influencing.html |