ZA Šest mjeseci je Gospodin u mom životu uglavnom ostao "tih". Bilo je to putovanje unutarnjom pustinjom u kojoj se kovitlaju velike pješčane oluje, a noći su hladne. Mnogi od vas razumiju na što mislim. Jer nas Dobri Pastir svojim štapom i štapom vodi kroz dolinu smrti, dolinu skidanja, Dolina Ahor.
PUSTINJA NEVOLJE
Hebrejska riječ Akorske "nevolja" znači i nalazi se u ovom odlomku u Hosei, koji u nekoliko riječi sadrži cjelokupne tekstove ove web stranice. Govoreći o svojoj nevjesti, Izraelu, Bog kaže:
Stoga ću je ograditi trnjem i podići zid prema njoj, tako da ne može pronaći svoje putove. Ako trči za svojim ljubavnicima, neće ih prestići; ako ih potraži, neće ih naći. Tada će ona reći: "Vratit ću se svom prvom mužu, jer mi je tada bilo bolje nego sada." Dakle, privući ću je; Odvest ću je u pustinju i razgovarati s njezinim srcem. Odatle ću joj dati vinograde koje je imala i dolinu Achor kao vrata nade. (Hošea 2: 8,9, 16, 17; NAB)
Papa Ivan Pavao govorio je o novom proljetnom vremenu u Crkvi do kojeg ćemo doći "prešavši prag nade". Ali prije tog proljeća bit će zima. Prije nego što prijeđemo taj prag do prigrli nadu, moramo proći kroz pustinju:
Prije Kristova drugog dolaska Crkva mora proći posljednje suđenje koje će poljuljati vjeru mnogih vjernika. Progon koji prati njezino hodočašće na zemlji otkrit će "tajnu bezakonja" u obliku vjerske obmane nudeći muškarcima prividno rješenje njihovih problema po cijenu otpadništva od istine. Vrhunska je vjerska obmana Antikrista, pseudo-mesijanizam kojim se čovjek proslavlja umjesto Boga, a njegov Mesija dolazi u tijelu. -Katekizam Katoličke crkve, br. 675
Ova pustinja ima mnogo dimenzija. Vjerujem da mnogi sada proživljavaju je unutrašnjost pustinja ( dolazi vanjska pustinja). Bog je počeo živicu ograditi na putu svoje nevjeste; Postavio je zid protiv nas takav da ne možemo pronaći svoje putove. To će reći, stari načini djelovanja u Crkvi tijekom mnogih stoljeća privode se kraju. Ponovno čujem riječ koju sam dobio maloprije:
Doba ministarstava završava.
Odnosno, putovi kojima smo išli ranije, stare metode i sredstva na koja smo se oslanjali, načini rada, administriranja i delegiranja privode se kraju. Kristova zaručnica uskoro će hodati u potpunosti po vjeri, a ne vidom, ne sigurnošću prema svjetskim konceptima. Isus nas vodi u pustinja skidanja tamo gdje se sruše unutarnje i vanjske štake, pretpostavke, idoli i vrijednosni papiri na koje smo se pouzdali. Odnosno, reducirani smo na zrno pšenice, malo, malo, ništa. Odvučeni smo na neplodno mjesto gdje ćemo goli stajati pred Istinom. Naše ništavilo postat će izvor podsmijeh i ruganje svijeta bačenog u sjenu i neko vrijeme će se činiti da nas je čak i Bog napustio.
Ali na ovom mjestu, mjestu suhoće, slabosti, krajnje ovisnosti o Bogu kapljica iz oceana Božanskog milosrđa past će na zrno pšenice koje je palo na zemlju i umrlo samo za sebe i pustinju počet će cvijet. Otvorit će se "vrata nade" i Crkva će prijeći prag nade da prigrli nadu u eri koja se može opisati samo kao Opravdanje mudrostije trijumf pravdeje pobjeda mira.
Ali prvo moramo proći kroz pustinju nevolje.
BUDITE I dalje
Tijekom molitve pred Presvetim Sakramentom, riječi iz Izaije 30 postale su za mene "pjesmom pustinje":
Čekanjem i smirenjem bit ćete spašeni, u tišini i povjerenju leži vaša snaga. (Izaija 30:15)
Iako se svijet "kakav poznajemo" vratio vratolomnim tempom, potreba za evangelizacijom činila bi se imperativom. I to je. Ali kako mi evangeliziramo je presudno. Crkvi nije potrebno više programa. Potrebni su sveci.
Hsamo ljudi mogu obnoviti čovječanstvo. - POZOVITE JOHN PAUL II, Poruka mladima svijeta, Svjetski dan mladih; n. 7; Köln Njemačka, 2005
Možete li se učiniti svetim? Ne, a ne mogu ni ja. Ali pustinja može; to mjesto kušnji, progona i svih vrsta poteškoća. Rekao je papa Benedikt:
Krist nije obećao lak život. Oni koji žele udobnost okrenuli su pogrešan broj. Umjesto toga, pokazuje nam put ka velikim stvarima, dobrim, prema autentičnom životu. —PAPA BENEDIKT XVI., Obraćanje njemačkim hodočasnicima, 25. travnja 2005.
Ljudi voljnije slušaju svjedoke nego učitelje, a kad ljudi slušaju učitelje, to je zato što su svjedoci. Stoga će Crkva evangelizirati svijet prvenstveno vladanjem Crkve, živim svjedočenjem vjernosti Gospodinu Isusu. Ovo stoljeće žeđa za autentičnošću ... Propovijedate li ono što živite? Svijet od nas očekuje jednostavnost života, duh molitve, poslušnosti, poniznosti, odvojenosti i samopožrtvovanja. -POPE PAUL VI, Evangelizacija u modernom svijetu, n. 41, 76
Dakle, ovu pustinju moramo prihvatiti kao dar, jer iz nje će vam u duši procvjetati cvijet svetosti. Ovaj cvijet ne samo da će vaš život ukrasiti vrlinom i radošću, već će svoj miris širiti po osiromašenom svijetu. Čula sam kako je Isus u svojoj molitvi rekao:
Prihvatite sve što vam se dogodi, izvana i iznutra, s ljubavlju, strpljenjem i poslušnošću. Nemojte je propitivati, već je prihvatite jer tkanina prihvaća oštri vrh igle. Ne zna kako će na kraju izgledati ova nova nit, ali ostajući mirna, u tišini i tišini, od duše će polako biti stvorena božanska tapiserija.
SAMO POČETAK ...
Znajte, braćo i sestre, da sam svojom molitvom s vama u ovoj pustinji
s, kroz ove spise i kroz moju internetsku emisiju u mjeri u kojoj Gospodin dopušta. Nekoliko vas je pisalo pitajući se zašto sam kasno "nestao". Odgovor je dvojak; jedno je jednostavno što mi nije dato puno "riječi" za pisanje. Možda je to tako da zapravo možete sustići i pročitati ono što je već izgovoreno! Isto tako, ljeto sam proveo preseljavajući svoju obitelj i službu. Ovo je zahtijevalo 99 posto mog vremena.
Ali kao što sam maloprije napisao, čini se da moja misija "tek započinje". Trenutno to ne mogu u potpunosti objasniti (niti razumijem u potpunosti), ali kako se posao preseljavanja završava, sve ostalo se postavlja na svoje mjesto. Moja je knjiga otpremljena i uskoro će biti dostupna. Vjerujem da će ova knjiga biti važan alat za buđenje Crkve, jer se temelji na autoritetu Učiteljstva. Također, webcast studio je gotovo dovršen. Postoje i druga djela, a ja sam ih se dotaknuo ovdje. Napisat ću još kad za to bude vrijeme.
Na kraju, želim vam još jednom zahvaliti na svim vašim molitvama i na donacijama koje su mi stigle dovršiti studio i zadržati opremu potrebnu za napredak. Vi ste tako nevjerojatna mala zajednica, moja čitateljstvo. Svi ste mi tako bliski iako nisam vidio većinu vaših lica.
Znaj ovo: voljeni smo. Isus nas voli i prati nas usko u ovoj pustinji, dok pastir ostaje blizu svog stada. Ne bojte se ili ne uznemiravajte zbog ovog "suđenja vatrom", ali ustrajte, ostanite vjerni, a kad ne uspijete, odmah se obratite oceanu Njegovog Božanskog milosrđa i znajte da vas apsolutno ništa ne može odvojiti od njegove ljubavi. Ne bježite, jer se upravo ovog trenutka spušta kapljica Božanskog milosrđa. Trebate samo otvoriti svoje srce u vjeruj, u čekanju i u smirenju, a milost za sadašnji trenutak obnovit će vašu snagu za još jedan dan, tada će cvijet svetosti (koji vam uglavnom ostaje skriven) uskoro početi cvjetati dok Gospodar godišnjih doba poziva svoja janjca da se obnove lice zemlje.
Ostavljam vam prekrasan uvid svetog Euherija:
Ne možemo li razumno sugerirati da je pustinja bezgranični hram našega Boga? Jer će nesumnjivo netko tko živi u tišini uživati u osamljenim mjestima. Tamo se često daje do znanja svojim svecima; pod okriljem samoće spušta se susretati ljude.
Mojsije je u pustinji vidio Boga, lica obasjanog svjetlošću ... Tamo mu je bilo dopušteno da razgovara s Gospodinom; razmijenio je s njim govor; razgovarao je s Gospodinom neba baš kao što su ljudi uobičajeno razgovarali sa svojim bližnjima. Tamo je primio osoblje koje je imalo moć činiti čuda, a nakon što je ušao u pustinju kao ovčar, napustio je pustinju kao pastir naroda (Pr 3; 33,11; 34).
Slično tome, kad je narod Božji trebao biti oslobođen iz Egipta i izbavljen od njegovih zemaljskih djela, nisu li se uputili na neko drugo mjesto i sklonili se u osamu? Da, zaista, u pustinji se trebalo približiti tom Bogu koji ih je istrgnuo iz ropstva ... I Gospodin je sebe učinio vođom svog naroda, vodeći ga preko pustinje. Danju i noću putem postavljao je stup, gorući plamen ili sjajni oblak, kao znak s neba ... Tako su djeca Izraelova, dok su živjela u pustinjskim osamama, postigla viziju Božjeg prijestolja i čula njegov glas ...
Moram li dodati da nisu stigli do zemlje koju su željeli dok nisu boravili u pustinji? Da bi ljudi jednog dana ušli u posjed zemlje u kojoj su tekli mlijeko i med, prvo su morali proći kroz suha i neobrađena mjesta. Uvijek se putem kampova u pustinji krećemo prema našoj pravoj domovini. Neka oni koji žele vidjeti "blagodat Gospodnju u zemlji živih" (Ps 27 [26]: 13) prebivaju u nenaseljivoj zemlji. Neka oni koji bi postali nebeski građani postanu gosti pustinje. —Sveti Euherij (oko 450. g. N. E.), Biskup u Lyonu
POVEZANO ČITANJE:
