Peta radosna misterija: Nalaz u hramu, Michael D. O'Brien.
LAST tjedna, Sveti Otac poslao je 29 novozaređenih svećenika u svijet tražeći od njih da "navješćuju i svjedoče u radosti". Da! Svi moramo i dalje svjedočiti drugima radost zbog poznavanja Isusa.
Ali mnogi kršćani ni ne osjećaju radost, a kamoli da je svjedoče. Zapravo su mnogi puni stresa, tjeskobe, straha i osjećaja napuštenosti kako se tempo života ubrzava, životni troškovi povećavaju i gledaju kako se oko njih odvijaju vijesti. “Kako, "Neki pitaju," mogu li biti radostan? "
PARALIZIRANO OD STRAHA
Pokrenuo sam vlastitu kategoriju pod nazivom "Paraliziran strahom”Na bočnoj traci. Razlog je taj što, iako u svijetu postoje znakovi nade, stvarnost nam govori da postoji rastuća oluja tame i zla, s grmljavinom progon počevši toranj. Kao evanđelist i otac osmero djece, i ja se ponekad moram nositi sa svojim osjećajima jer sloboda govora i istinski moral i dalje nestaju. Ali kako?
Prva stvar je shvatiti da radost o kojoj govorim ne može biti proizvedena po volji ili dočarana. To je mir i radost koji dolaze iz drugog područja:
Mir vam ostavljam; moj mir ti dajem. Ne kao što svijet daje, dajem ga i vama. Ne dopustite da vaša srca budu uznemirena ili uplašena. (Ivan 14:27)
Ne mogu proizvesti više radosti i mira nego otkucaja srca. Moje srce pumpa krv samo od sebe. Međutim, ja može odlučite prestati disati, prestati jesti ili tragično, baciti se s litice, a moje će srce početi klonuti, pa čak i zatajiti.
Tri su stvari koje moramo učiniti kako bi naša duhovna srca mogla upumpati u svoj život natprirodni mir i radost - milosti koje mogu izdržati i u najvećim olujama.
MOLITVA
Molitva je naš dah. Ako prestanem moliti, prestajem disati i moje duhovno srce počinje umirati.
Molitva je život novog srca. -Katekizam Katoličke crkve, br.2697
Jeste li ikad izgubili dah ili ste osjetili kako vam srce poskakuje? Osjećaj je neposredna panika i strah. Kršćanin koji ne moli je onaj koji je podložan strahu. Njegove su misli usmjerene na svijet, a ne na gore, na opipljivo, a ne na natprirodno. Umjesto da traži kraljevstvo, on počinje tražiti materijalno - one stvari koje proizvode privremeni i lažni mir i radost (on je nestrpljiv da ih traži, a zatim brine o tome da ih izgubi kad jednom budu u njegovom posjedu).
Poslušno srce povezano je s Trsom, koji je Krist. Kroz molitvu, sok Duha Svetoga počinje teći, a ja, grana, počinjem doživljavati plod mira i radosti koji samo Krist daje.
Tko ostane u meni i ja u njemu, urodit će mnogo ploda, jer bez mene ne možete učiniti ništa. (Ivan 15: 5)
Uvjet za primanje ovih milosti u molitvi je poniznost i povjerenje. Jer Kraljevstvo Božje daje se samo "djeci": onima koji se predaju Bogu u svojim kušnjama i slabostima, pouzdajući se u Njegovu milost i potpuno oviseći o vremenu Njegovih rješenja.
SAKRAMENTALNI ŽIVOT: “KRUH JAKOG”
Drugi način na koji duhovno srce počinje zatajiti je ne "jesti" - odsijecanjem od sakramenta svete euharistije ili neprilagođenom pripremom za primanje Gospodnjeg tijela i krvi.
Primivši svetu pričest podijeljenog srca, Isus je svetoj Faustini rekao:
... ako je još netko u takvom srcu, ne mogu to podnijeti i brzo napuštam to srce, uzimajući sa sobom sve darove i milosti koje sam pripremio za dušu. A duša čak i ne primjećuje Moj odlazak. Nakon nekog vremena, unutarnja praznina i nezadovoljstvo doći će u pozornost [duše]. -Dnevnik svete Faustine, n. 1638. godine
Srce ti je poput zdjele. Ako pristupite euharistiji sa srcem okrenutim prema gore, otvorenim i spremnim za primanje, Isus će ga ispuniti mnogim milostima. Ali ako ne vjerujete da je On tamo ili su vas zaokupile druge stvari, to je kao da vam je srce naopako ... i svi blagoslovi koje bi vam dao dao bi se otkotrljati iz srca poput vode s naopake posude.
Nadalje, ako je duša uronjena u ozbiljan i neoprošten grijeh, učinci primanja Isusa u ovom stanju mogu biti porazniji od pukog gubitka mira:
Osoba bi se trebala pregledati, pa pojesti kruh i popiti šalicu. Jer onaj tko jede i pije bez razabiranja tijela, jede i pije presudu o sebi. Zbog toga su mnogi među vama bolesni i nemoćni, a znatan broj umire. (1. Kor 11)
Ispitati sebe također znači oprostiti onima koji su nas ozlijedili. Ako ne oprostite drugima, kaže Isus, neće vam se ni oprostiti (Mt 6).
Mnogi su katolici koje znam i koji mogu posvjedočiti nevjerojatan mir koji im ispunjava dušu nakon primanja svete Euharistije ili druženja s Isusom u klanjanju. Zbog toga su duše poput Sluge Božje, Catherine Doherty, koja bi rekla, “Živim od mise do mise!"
Sveta Pričest uvjerava me da ću izvojevati pobjedu; i tako je. Bojim se dana kada ne primam svetu pričest. Ovaj kruh jakih daje mi svu snagu koja mi je potrebna da nastavim u svojoj misiji i hrabrost da učinim sve što Gospodin traži od mene. Hrabrost i snaga koji su u meni nisu od mene, već od Onoga koji živi u meni - to je Euharistija, -Dnevnik svete Faustine, n. 91 (provjeri 1037)
SRETAN ČOVJEK
Sretan čovjek čija ga savjest ne zamjera, koji nije izgubio nadu. —Sirah 14: 2
Grijeh je sličan izazivanju duhovnog srčanog udara. Smrtni grijeh je poput skakanja s litice, donoseći smrt u duhovni život.
napisala sam drugdje o nevjerojatnim milostima koje nam Bog daje u sakramentalnoj ispovijedi. To je zagrljaj i poljubac Oca izgubljenom sinu ili kćeri koja mu se vraća. čest Ispovijed je protuotrov za strah, jer „strah ima veze s kaznom“ (1. Iv 4). Papa Ivan Pavao II kao i sveti Pio preporučio je tjedno ispovijed.
Isus je zahtjevan jer želi našu sreću. —PAPA IVAN PAVAO II
DO SKRUPULA
Riječ ohrabrenja onima koji se bore sa skrupuloznošću: česte ispovijedi ne treba smatrati potrebom da u svakom trenutku budu savršeni. Možete li zaista biti savršeni? Hoćeš ne budite savršeni dok ne budete na Nebu i samo vas Bog može učiniti takvim. Dapače, Sakrament pomirenja daje se kako bi zacijelio rane grijeha i pomogao vam rasti u savršenstvu. Voljeni ste, čak i kad griješite! Ali zato što vas voli, želi vam pomoći da osvojite i uništite snagu grijeha u vašem životu.
Ne dopustite da vaša nesavršenost bude uzrok obeshrabrenja. Umjesto toga, to je prilika da postanete sve manji i manje, sve više i više poput djeteta ovisnog o Bogu: „Blago siromašnima“. Sveto pismo kaže da On ne uzvisuje savršenog, već poniznog. Nadalje, ovi grozni grijesi s kojima se borite ne dijele vas od Krista.
Mučni grijeh ne uskraćuje grešniku posvećujuće milosti, prijateljstva s Bogom, milosrđa i posljedično vječne sreće. -Katekizam Katoličke crkve, n. 1863. godine
Imajte povjerenja u Njegovu ljubav, i unutarnja radost i mir bit će vaši bez potrebe da trčite u ispovjedaonicu svaki put kad počinite grijeh (vidi br. 1458 u Katekizmu.) Više je ozlijeđen vašim nepovjerenjem u Njegovu milost nego svojom slabošću. Kroz ovo prihvaćanje vaše obje slabosti i Njegova milost koja proizvodi a svjedočanstvo. I riječju vašeg svjedočenja Sotona je pobijeđen (vidi Otk 12).
PRAVO POKAJANJE
Sretan čovjek čija ga savjest ne optužuje. Za vjernika Novog zavjeta ta sreća ne mora nužno pripadati meni samo zato što na svojoj savjesti nisam našao grijeh. Umjesto toga, to znači da kad griješim, mogu imati povjerenja da me Isus ne osuđuje (Ivan 3:17; 8:11) i da mi se po njemu može oprostiti i započnite iznova.
To ne znači da imamo dozvolu da i dalje griješimo! Istinska sreća nalazi se u pokajanje što znači ne samo ispovijedati grijeh, već činiti sve ono što nam je Krist zapovjedio.
Dječice, volimo djelom i istinom, a ne samo razgovarati o tome. Ovo je naš način da znamo da smo predani istini i da smo u miru pred njim ... (1. Iv 3-18)
Da, volja Božja je naša hrana, dužnost trenutka naš mir. Želite li biti radosni?
Ako se držite mojih zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi ... Rekao sam vam to da moja radost bude u vama i vaša radost bude potpuna. (Ivan 15: 10-11)
Čovjek ne može postići onu istinsku sreću za kojom žudi svom snagom svog duha, osim ako ne drži zakone koje je Svevišnji Bog urezao u samoj svojoj prirodi. -POPE PAUL VI, Humanae Vitae, Enciklika, n. 31; 25. srpnja 1968
BOLESNO EKSPLOZIJANJE RADOSTI
Plod Duha Svetoga je "ljubav, radost, mir ..." (Gal 5). U Dolaze Duhovi, za one duše koje su čekale s Marijom u gornjoj sobi molitve i pokajanja, bit će eksplozija milosti u njihovim dušama. Za one koji se boje progona i nadolazećih iskušenja koja se čine neizbježnima, siguran sam da će se ti strahovi otopiti u vatri Duha Svetoga. Oni koji pripremaju dušu sada u molitvi će sakramenti i djela ljubavi doživjeti umnožavanje milosti koje već primaju. Radost, ljubav, mir i snaga koju će Bog uliti u njihova srca više će nego osvojiti njihove neprijatelje.
Tamo gdje se Krist propovijeda snagom Duha Svetoga i prihvaća se otvorene duše, društvo, premda je puno problema, postaje „grad radosti“. —POSLED BENEDIKT XVI, Propovijed za vrijeme ređenja 29 svećenika; Vatikan, 29. travnja 2008 .; Novinska agencija ZENIT
Nada ne razočarava, jer se ljubav Božja izlila u naša srca po Duhu Svetom koji nam je dan. (Rim 5)
Kad ljubav potpuno izbaci strah, a strah se pretvori u ljubav, tada će jedinstvo koje nam donosi naš Spasitelj biti u potpunosti ostvareno ... —Sv. Grgur Niski, biskup, Homilija o pjesmi nad pjesmama; Liturgija sati, Svezak II, str. 957
Prvi put objavljeno 7. svibnja 2008
DALJNJE ČITANJE:
