Mama!

dojenjeFrancisco de Zurbaran (1598.-1664.)

 

HER prisutnost je bila opipljiva, glas joj je bio jasan dok je govorila u mom srcu nakon što sam na misi primio Presveti sakrament. Bilo je to sutradan nakon konferencije Plamen ljubavi u Philadelphiji, gdje sam u prepunoj sobi razgovarao o potrebi da se u potpunosti povjerim Marijo. Ali dok sam klečao nakon Pričesti, razmišljajući o Raspeću koje je visjelo nad svetištem, razmišljao sam o značenju „posvećenja“ Mariji. „Što znači potpuno se predati Mariji? Kako netko posvećuje majci sva svoja dobra, prošla i sadašnja? Što to zapravo znači? Koje su prave riječi kad se osjećam tako bespomoćno? "

U tom sam trenutku osjetio kako u mom srcu govori nečujan glas.

Kad mala beba vapi za majkom, ona niti artikulira jasne riječi niti se savršeno izražava. No, dovoljno je da dijete zaplače, a majka brzo dolazi, podiže ga i privija na grudi. Tako je i moje dijete, dovoljno je jednostavno zavapiti "Mama" i doći ću k vama, pričvršćujući vas za Milostvu dojku i pružiti vam milosti koje trebate. Ovo mi je u najjednostavnijem obliku Posveta.

Od tada su ove riječi preobrazile moj odnos s Marijom. Budući da sam se često nalazio u situacijama kada ne mogu moliti, ne mogu naći snage da sastavim prave riječi, i zato jednostavno kažem: "Mama!" I ona dolazi. Znam da dolazi, jer je dobra majka koja trči svojoj djeci kad god je zovu. Kažem "trči", ali za početak nikad nije daleko.

Dok sam razmišljao o ovoj dubokoj majčinskoj slici, koja je prodirala u dubine mog bića, osjetio sam da naš Gospodin dodaje ove riječi:

Obratite onda pažnju na sve što vam ona kaže.

Odnosno, naša majka nije pasivna. Ona ne mazi našu taštinu niti mazi naš ego. Dapače, ona nas okuplja u naručje kako bi nas približila djevica-marija-držanje-janjetinaIsuse, da nas ojača da postanemo bolji apostoli, da nas njeguje da bismo mogli postati svetiji. I tako, nakon što zavapimo mamu, čime se "vežemo" za onu koja je "puna milosti", trebamo slušati njezinu mudrost, poučavanje i vodstvo. Kako? Eto, zato sam jučer rekao da moramo moli, moli, moli. Jer upravo u molitvi učimo čuti glas Dobroga pastira, bilo da on govori izravno u naša srca, preko svoje majke, bilo kroz drugu dušu ili okolnost. Dakle, trebamo biti upisani u škola molitve tako da možemo naučiti biti poslušni i prihvatljivi za milost. Na taj nas način Gospa ne samo da nas može njegovati, već i podići u puni Kristov stas, u punu zrelost kao kršćani. [1]usp Ef 4:13

Analogno tome, opet se prisjećam ovdje, kad sam prije nekoliko godina, nakon trideset i tri dana priprave, prvi put posvetio Gospu. Bilo je to u maloj kanadskoj župi u kojoj smo se supruga i ja vjenčali nekoliko godina prije. Htio sam dati mali znak svoje ljubavi prema Našoj majci i zato sam uskočio u lokalnu ljekarnu. Sve što su imali bili su ti prilično jadni karanfili. "Žao mi je, mama, ali ovo je najbolje što ti moram pružiti." Odvela sam ih u crkvu, postavila pod noge njezinog kipa i posvetila.

Te večeri prisustvovali smo bdjenju u subotu navečer. Kad smo stigli u crkvu, bacio sam pogled prema kipu da vidim je li moje cvijeće još tamo. Nisu bili. Shvatio sam da ih je domar vjerojatno jednom pogledao i bacio! Ali kad sam pogledao na drugu stranu svetišta gdje je bio Isusov kip, tamo su bili moji karanfili savršeno smješteni u vazi! Zapravo su bili ukrašeni "Dahom djeteta", što nije bilo u cvijeću koje sam kupio. Odmah sam u duši shvatio: kad karanfilidajemo se Mariji na način na koji joj je Isus povjerio čitav svoj život, ona nas uzima onakve kakvi jesmo - malene i bespomoćne, grešne i slomljene - i u školi svoje ljubavi čini nas kopijama sebe. Nekoliko godina kasnije pročitao sam ove riječi koje je Gospa govorila s. Luciji iz Fatime:

U svijetu želi uspostaviti odanost mom Bezgrješnom Srcu. Obećavam spas onima koji ga prihvate i Bog će voljeti te duše poput cvijeća koje sam stavio da ukrasim njegovo prijestolje. —Blažena majka s. Luciji iz Fatime. Ovaj posljednji redak glasi: "cvijeće" se pojavljuje u ranijim izvještajima o Lucijinim ukazanjima; Fatima u Lucijinim vlastitim riječima: Memoari sestre Lucije, Louis Kondor, SVD, str, 187, fusnota 14.

Marija je majka, a mi smo njezina djeca - dani jedni drugima ispod Križa. Isus kaže vama i meni danas:

Eto, tvoja majka. (Ivan 19:27)

Ponekad je sve što možemo učiniti u tim trenucima - posebno kad stojimo pred vlastitim križevima - reći "Mama" i uzeti je u svoja srca ... dok nas ona uzima u svoje naručje.

Od tog sata učenik ju je uzeo u svoj dom. (Ivan 19:29)

Ne bavim se prevelikim i previše čudesnim stvarima za mene. Ali, umirio sam i smirio svoju dušu, poput djeteta koje je umirilo majčine grudi; kao dijete koje je tiho moja je duša. (Psalam 131: 1-2)

 

 

 NAPOMENA: Mnogi se čitatelji odjavljuju s ove mailing liste, a da to ne žele. Molimo, napišite svog davatelja internetskih usluga i zamolite ih da "stave na bijelu listu" sve adrese e-pošte markmallett.com. Da biste bili sigurni da imate pristup svakom pisanju, možete jednostavno označiti i posjetiti ovu web stranicu svaki dan. Označite Daily Journal ovdje:
https://www.markmallett.com/blog/category/daily-journal/

 

Hvala na vašoj desetini i molitvama—
oboje itekako potrebni. 

 

Na putovanje s Markom u Korištenje električnih romobila ističe Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.

NowWord banner

 

 

Ispiši Prijateljski, PDF i E-mail

fusnote

fusnote
1 usp Ef 4:13
Objavljeno u POČETNA, MARY.

Komentari su zatvoreni.