Mlada žena koja mete, Vilhelm Hammershoi (1864.-1916.)
JA SAM pretpostavljajući da većina mojih čitatelja osjeća da nisu sveti. Ta svetost, svetost zapravo je nemogućnost u ovom životu. Kažemo: "Preslab sam, previše grešan, preslab da bih se ikad uzdigao u red pravednika." Čitamo Sveta pisma poput sljedećeg i smatramo da su napisana na drugom planetu:
... kako je svet onaj koji vas je pozvao, budite sveti u svakom pogledu svog ponašanja, jer je napisano: "Budite sveti jer sam ja svet." (1 Pet 1: 15-16)
Ili drugačiji svemir:
Stoga morate biti savršeni, kao što je savršen i vaš nebeski Otac. (Matej 5:48)
Nemoguće? Bi li nas Bog pitao - ne, naredba nas - biti nešto što ne možemo? O da, istina je, ne možemo biti sveti bez Njega, Onoga koji je izvor svake svetosti. Isus je bio tup:
Ja sam loza, vi ste grane. Tko ostane u meni i ja u njemu, urodit će mnogo ploda, jer bez mene ne možete učiniti ništa. (Ivan 15: 5)
Istina je - a Sotona je želi držati podalje od vas - svetost nije samo moguća, već je moguća upravo sada.
U SVOJ STVORENOSTI
Svetost nije ništa manje od ovoga: zauzeti mjesto koje mu pripada u stvaranju. Što to znači?
Gledajte guske dok sele u toplije krajeve; obratite pozornost na šumske životinje dok se pripremaju za zimski san; primijetiti drveće kako odbacuje lišće i priprema se za odmor; gledati gore u zvijezde i planete dok prate svoje orbite... 
U cijelom stvaranju vidimo izvanredan sklad s Bogom. A što radi kreacija? Ništa posebno, stvarno; samo radi ono za što je stvoreno. Pa ipak, ako biste mogli vidjeti duhovnim očima, možda bi na tim guskama, medvjedima, drveću i planetima bilo aureola. Ne mislim to u panteističkom smislu — da je stvaranje sam Bog. Ali to stvaranje zrači život i svetost Boga i da se Božja mudrost očituje kroz njegova djela. Kako? Time što rade ono za što su stvoreni u redu i harmoniji.
ČOVJEK JE DRUGAČIJI
Ali čovjek je drugačiji od ptica i medvjeda. Mi smo stvoreni na sliku Božju. I „Bože is ljubav". Životinje i morska stvorenja, biljke i planeti, stvoreni su iz ljubavi da odražavaju mudrost od ljubavi. Ali sam čovjek je sam slika od ljubavi. Dok se zemaljska stvorenja i biljni svijet kreću u poslušnosti instinktu i redu, čovjek je stvoren da se kreće prema beskonačno višem obrascu ljubav. Riječ je o 
eksplozivno otkrivenje, toliko da ostavlja anđele u strahu, a demone u zavisti.
Dovoljno je reći da je Bog pogledao stvorenog čovjeka, i našao ga tako lijepim da se zaljubio u njega. Ljubomoran na ovu svoju predznaku, sam Bog je postao čuvar i posjednik čovjeka i rekao: “Sve sam stvorio za tebe. Dajem ti vlast nad svime. Sve je tvoje i sve ćeš biti Moje”… kad bi čovjek znao koliko je lijepa njegova duša, koliko božanskih osobina sadrži, kako ljepotom, snagom i svjetlošću nadmašuje sve stvoreno – u toj mjeri da se može reći da je mali bog i u sebi sadrži mali svijet — koliko bi samo sebe više cijenio. —Isus službenici Božjoj Luisi Piccarreti, iz njezinih svezaka XXII, 24. veljače 1919.; kako je citirano uz crkveno dopuštenje iz Dar življenja u božanskoj volji u spisima Luise Piccarrete, Fr. Joseph Iannuzzi, str. 37
SVETOST JE PRILIKO OBIČNA
Kombinirajući gore navedene riječi sv. Pavla i Krista, vidimo kako se pojavljuje koncept svetosti: svetost znači biti savršen kao što je savršen Otac nebeski. Da, znam, ovo na prvu zvuči nemoguće (i jest, bez Božje pomoći). Ali što Isus zapravo traži?
On od nas traži da jednostavno zauzmemo svoje mjesto u stvaranju. Svaki dan to rade mikrobi. Insekti to rade. Životinje to rade. Galaksije to rade. Oni su “savršeni” u smislu da rade ono što su bili 
stvoreno da radi. I tako, koje je vaše svakodnevno mjesto u stvaranju? Ako ste stvoreni na sliku ljubavi, onda je to jednostavno voljeti. A Isus ljubav definira vrlo jednostavno:
Ako čuvate moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam i ja održao zapovijedi Oca svoga i ostajem u njegovoj ljubavi. Ovo sam vam rekao da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što ja volim vas. Nitko nema veće ljubavi od ove, život svoj položiti za prijatelje svoje. (Ivan 15:10-13)
Štoviše, sam je Isus postao čovjekom kako bi nam, dijelom, pokazao tko mi zapravo jesmo.
On je slika nevidljivog Boga, prvorođenac svega stvorenja. (Kol 1)
I kako je Isus pokazao što znači biti sin Božji? Moglo bi se reći, pokoravajući se stvorenom poretku, a za čovjeka to znači živjeti u Božanskoj volji Očevoj, koja je savršeni izraz ljubavi.
Jer ljubav je Božja u tome da mi držimo njegove zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu opterećujuće, jer onaj koga je Bog rodio, pobjeđuje svijet. A pobjeda koja osvaja svijet je naša vjera. (1. Ivanova 5: 3-4)
Njegove zapovijedi nisu teške, piše sv. To jest, svetost zapravo nije poziv na izvanredno nego na obično. To je jednostavno život iz trenutka u trenutak u Božanskoj Volji sa srcem
servis. Dakle, pranje suđa, vožnja djece u školu, metenje poda... to je svetost kada se radi iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Dakle, savršenstvo nije neki daleki, nedostižni cilj, inače nas Isus na to ne bi pozvao. Savršenstvo se sastoji u izvršavanju dužnosti u trenutku s ljubavlju – za što smo stvoreni. Istina, kao palih stvorenja, bez toga je nemoguće milost. Takav poziv bio bi beznadan bez Isusove smrti i uskrsnuća. Ali sad…
…Nada ne razočarava, jer je Božja ljubav izlivena u naša srca kroz Duha Svetoga koji nam je dan. (Rim 5)
Isus vas ne poziva da budete savršeni u bilo koje drugo vrijeme osim u pravu sada jer ne znaš gdje ćeš biti, ovdje ili s one strane vječnosti, u sljedećem trenutku. Zato kažem da je svetost moguća upravo sada: obraćajući se Bogu s dječjim srcem, pitajući Ga koja je njegova volja, i činiti to svim srcem za Njega i bližnjega u sili Duha Svetoga.
VAŠE MJESTO U STVARANJU JE VAŠA RADOST
Ljudska je sklonost, neprosvijetljena mudrošću, vidjeti ovaj poziv na savršenstvo, zapravo servis, kao na neki način proturječan radosti. Uostalom, odmah znamo da to uključuje poricanje sebe i često žrtvovanje. Jedna od mojih omiljenih izreka blaženog Ivana Pavla II je:
Slušanje Krista i obožavanje njega vodi nas do hrabrih izbora, da uzmemo ono što ponekad herojske odluke.
Isus je zahtjevan, jer želi našu istinsku sreću. Crkva treba svece. Svi su pozvani na svetost, a samo sveti ljudi mogu obnoviti čovječanstvo. —PAPA JOHN PAUL II, Poruka Svjetskog dana mladih za 2005. godinu, Vatikan, 27. kolovoza 2004., Zenit.org
Ali nemojmo misliti da se svetost, dakle, sastoji u “herojskim odlukama” ili samim djelima. Doista, slušamo priče o podvizima svetaca, njihovim ekstremnim smrtnim slučajevima, njihovim čudesnim djelima itd. i počinjemo razmišljati jer je kako izgleda svetac. Uistinu, sveci su se kretali u carstvu čuda, velikih žrtava i junačkih vrlina precizno jer su bili vjerni prije svega u malim stvarima. Kad se jednom počne kretati u Božjim područjima, sve postaje moguće; avantura postaje norma; čudesno postaje obično. I Isusova radost postaje vlasništvo duše.
Da, "ponekad" moramo donositi herojske odluke, rekao je pokojni pontifik. Ali svakodnevna vjernost dužnosti trenutka zahtijeva najviše hrabrosti. Zato je sv. Ivan napisao da “pobjeda koja osvaja svijet je naša vjera.” Potrebna je vjera da se pomete pod s ljubavlju nakon svakog pojedinog obroka i vjeruje da je ovo put u raj. Ali jest, i zato što jest, to je i put istinske sreće. Jer kada volite na ovaj način, tražeći prije svega kraljevstvo Božje čak i u malim stvarima, slušajući Njegove zapovijedi, postajete potpuno ljudi – baš kao što su jeleni u potpunosti jeleni kada se pokoravaju zakonima prirode. I kada postanete potpuno ljudski, vaš se duh otvara da primi beskonačne darove i infuziju samoga Boga.
Bog je ljubav, a tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. U tome je ljubav među nama dovedena do savršenstva, da imamo povjerenja na sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi na ovom svijetu. U ljubavi nema straha, ali savršena ljubav tjera strah jer strah ima veze s kaznom, pa onaj tko se boji još nije savršen u ljubavi. (1. Ivanova 4:16-18)
Biti savršen u ljubavi znači jednostavno zauzeti svoje mjesto u stvaranju: voljeti, trenutak po trenutak u malim stvarima. Ovo je Mali put svetosti…
Kad ljudske duše budu savršene u dobrovoljnoj poslušnosti kao što je neživa tvorevina u svojoj beživotnoj poslušnosti, tada će na sebe staviti svoju slavu, ili bolje reći onu veću slavu čiji je priroda tek prva skica. -CS Lewis, Težina slave i druge adrese, Eerdmans naklada; iz Magnificat, studeni 2013., str. 276
Mi smo 61% puta
našem cilju od 1000 ljudi koji doniraju 10 USD mjesečno
Zahvaljujemo na vašoj podršci ovoj redovnoj službi.
Pridružite se Marku na Facebooku i Twitteru!
