U proteklih dvjesto godina zabilježeno je više privatnih objava koje su dobile neki oblik crkvenog odobrenja nego u bilo kojem drugom razdoblju povijesti Crkve. -dr. Mark Miravalle, Privatno Otkrivenje: Razlučivanje s Crkvom, str. 3
JOŠ, čini se da među mnogima postoji deficit kada je u pitanju razumijevanje uloge privatne objave u Crkvi. Od svih e-mailova koje sam dobio tijekom proteklih nekoliko godina, upravo je ovo područje privatnog otkrivanja iznjedrilo najstrašnija, najbrža i najneprijatnija pisma koja sam ikad dobio. Možda je to suvremeni um, kao da je uvježban da se kloni nadnaravnog i prihvaća samo one stvari koje su opipljive. S druge strane, to bi mogao biti skepticizam generiran širenjem privatnih otkrića u prošlom stoljeću. Ili bi to mogao biti Sotonin rad na diskreditiranju istinskih objava sijanjem laži, straha i podjela.
Što god bilo, jasno je da je ovo još jedno područje u kojem su katolici jako potkatehizirani. Oni koji su u osobnoj inkviziciji često razotkrivaju „lažnog proroka“ kojima nedostaje najviše razumijevanja (i milosrđa) u načinu na koji Crkva razabire privatnu objavu.
U ovom tekstu želim se obratiti nekim stvarima u privatnom otkriću koje drugi pisci rijetko pokrivaju.
OPREZ, NE STRAH
Cilj ove web stranice bio je pripremiti Crkvu za vremena koja su bila neposredno pred njom, oslanjajući se prvenstveno na pape, katekizam i rane crkvene oce. Ponekad sam se pozivao na odobreno privatno otkrivenje poput Fatime ili vizije svete Faustine kako bi nam pomoglo da bolje razumijemo put kojim idemo. U drugim, rjeđim prilikama, usmjeravao sam svoje čitatelje prema privatnom otkriću bez službenog odobrenja, sve dok ono:
- Nije u suprotnosti s Javnim Otkrivenjem Crkve.
- Nadležna tijela nisu proglasila lažnim.
dr. Mark Miravalle, profesor teologije na Franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu, u knjizi koja ovoj temi udiše svjež zrak, postiže potrebnu ravnotežu u razlučivanju:
Za neke je primamljivo čitav žanr kršćanskih mističnih pojava smatrati sumnjičavo, dapače, oduzeti mu se kao previše rizičan, previše prožet ljudskom maštom i samoobmanom, kao i potencijal za duhovnu obmanu od strane našeg protivnika vraga .
To je jedna opasnost. Alternativna je opasnost da se tako bezrezervno prihvati bilo koja izvještena poruka koja, čini se, dolazi iz nadnaravnog područja da nedostaje pravilno rasuđivanje, što može dovesti do prihvaćanja ozbiljnih pogrešaka vjere i života izvan crkvene mudrosti i zaštite. Prema Kristovom umu, to je um Crkve, niti jedan od ovih alternativnih pristupa - veliko odbijanje, s jedne strane, i nesigurno prihvaćanje, s druge strane - nije zdrav. Umjesto toga, autentični kršćanski pristup proročkim milostima uvijek bi trebao slijediti dvostruke apostolske pobudnice, riječima svetog Pavla: „Ne gasite Duha; ne preziri proročanstvo "i„ Iskušaj svaki duh; zadrži ono što je dobro " (1. Sol 5-19). —Dr. Mark Miravalle, Privatno Otkrivenje: Razlučivanje s Crkvom, str.3-4
MOĆ DUHA SVETOGA
Mislim da je najveći razlog pretjeranog straha zbog navodnih ukazanja taj što kritičari ne razumiju vlastitu proročku ulogu u Crkvi:
Vjernici, koji su krštenjem uklopljeni u Krista i integrirani u Božji narod, na svoj osobit način postaju dionici Kristove svećeničke, proročanske i kraljevske službe. -Katekizam Katoličke crkve, 897
Čuo sam da mnogi katolici djeluju u tom proročkom uredu, a da oni to ni ne znaju. Ne mora nužno značiti da su predviđali budućnost, već su govorili Božju "sadašnju riječ" u određenom trenutku.
Po tom pitanju, treba imati na umu da proročanstvo u biblijskom smislu ne znači predviđati budućnost, već objašnjavati Božju volju za sadašnjost, te stoga pokazati pravi put kojim treba krenuti za budućnost. —Kardinal Ratzinger (PAPA BENEDICT XVI.), „Fatimska poruka“, Teološki komentar, www.vatican.va
U ovome je velika snaga: snaga Duha Svetoga. Zapravo, upravo u korištenju ove uobičajene proročanske uloge vidio sam kako najmoćnije milosti dolaze na duše.
Duh Sveti ne samo kroz sakramente i službu Crkve čini svetim Narod, vodi ga i obogaćuje svojim vrlinama. Dijeleći svoje darove kako hoće (usp. 1. Kor. 12:11), on također dijeli posebne milosti među vjernicima svih činova. Ovim darovima čini ih sposobnima i spremnima za poduzimanje raznih zadataka i službi za obnovu i izgradnju Crkve, kako je napisano, „očitovanje Duha daje se svima na korist“ (1. Kor. 12: 7 ). Bilo da su ove karizme vrlo značajne ili jednostavnije i šire raširene, treba ih primiti sa zahvalnošću i utjehom, jer su prikladne i korisne za potrebe Crkve. —Drugi vatikanski koncil, Lumen gencijev, 12
Jedan od razloga zašto je Crkva toliko anemična na nekim područjima, posebno na Zapadu, jest taj što ne djelujemo u tim darovima i karizmama. U mnogim crkvama ne znamo što one uopće jesu. Dakle, Božji narod nije izgrađen snagom Duha koji djeluje u darovima proročanstva, propovijedanja, poučavanja, iscjeljenja itd. (Rim 12: 6-8). To je tragedija, a plodova ima posvuda. Ako je većina vjernika prije svega shvatila karizme Duha Svetoga; i drugo, bili poslušni prema tim darovima, dopuštajući im da se kroz sebe pretoče u riječ i djelo, oni se ne bi ni približno bojali ili kritizirali izvanrednije pojave, poput ukazanja.
Što se tiče odobrene privatne objave, papa Benedikt XVI. Rekao je:
… Pomažu nam razumjeti znakove vremena i odgovoriti im s pravom u vjeri. - "Fatimska poruka", Teološki komentar, www.vatican.va
Međutim, čini otkriće samo sadrže moć i milost kad je odobren po lokalnom običnom? Prema iskustvu Crkve, to ne ovisi o tome. U stvari, može proći desetljeća kasnije, i dugo nakon što je riječ izgovorena ili prenesena vizija, dođe presuda. Sama presuda jednostavno govori da vjernici mogu slobodno vjerovati u objavu i da je ona kompatibilna s katoličkom vjerom. Ako pokušamo pričekati službenu presudu, često bitna i hitna poruka davno neće biti. A s obzirom na opseg privatnih otkrića danas, neka od njih nikada neće imati koristi od službene istrage. Razborit pristup je dvojak:
- Živite i hodajte u apostolskoj tradiciji, koja je Put.
- Razaznajte putokaze pored kojih prolazite, odnosno privatna otkrića koja dolaze ili vama ili iz drugog izvora. Sve testirajte, zadržite ono što je dobro. Ako vas povedu drugim putem, odbacite ih.
AH ... BIO SAM PRIHVATLJIV DOK NISI REKAO “MEDJUGORJE” ...
U svakom dobu Crkva je primila karizmu proročanstva koja se mora pomno promatrati, ali ne i zanemariti. -Kardinal Ratzinger (PAPA BENEDICT XVI.), Fatimska poruka, Teološki komentar, www.vatican.va
Pretpostavite kojim je modernim ukazanjima zabranjeno svećenicima hodočastiti na mjesto ukazanja? Fatima. Odobreno je tek 1930., nekih 13 godina nakon prestanka ukazanja. Do tada je lokalnom svećenstvu bilo zabranjeno sudjelovanje u tamošnjim događanjima. Mnoga odobrena ukazanja u povijesti Crkve žestoko su se usprotivila lokalnim crkvenim vlastima, uključujući Lourdes (i sjećate se sv. Pija?). Bog dopušta takve vrste negativnih reakcija, iz bilo kojeg razloga, unutar svoje božanske providnosti.
Međugorje se u tom pogledu ne razlikuje. Okružen je kontroverzama kakve su ikada bile navodne mistične pojave. Bit svega je sljedeća: Vatikan je to učinio Ne konačna odluka o Međugorju. Rijetkim potezom vlast nad ukazanjima je bila udaljen od lokalnog biskupa, a sada laže direktno u rukama Vatikana. Izvan mog je razumijevanja zašto toliko mnogo dobronamjernih katolika ne može razumjeti ovu trenutnu situaciju. Brže vjeruju a Londonski tabloid nego lako dostupne izjave crkvenih vlasti. I prečesto ne poštuju slobodu i dostojanstvo onih koji žele i dalje razabirati taj fenomen.
Sada je Gospodin Duh, a gdje je Duh Gospodnji, tamo je sloboda. (2. Kor 3)
Netko može odbiti pristanak na privatno otkrivenje bez izravne povrede katoličke vjere, sve dok to čini, "skromno, ne bez razloga i bez prezira". —POSLEDI BENEDIKT XIV, Herojska vrlina, Sv. III, str. 397; Privatno Otkrivenje: Razlučivanje s Crkvom, P. 38
U nužnim stvarima jedinstvo, u neodlučnim sloboda i u svemu dobročinstvo. —Sv. Augustin
Evo ih, službene izjave izravno iz izvora:
Nadnaravni karakter nije uspostavljen; takve su riječi koristile bivša konferencija biskupa Jugoslavije u Zadru 1991. godine ... Nije rečeno da je nadnaravni karakter bitno utvrđen. Nadalje, nije zanijekano ili odbačeno da su pojave možda natprirodne prirode. Nema sumnje da Učiteljstvo Crkve ne daje određenu izjavu dok se izvanredni fenomeni događaju u obliku ukazanja ili na drugi način. —Kardinal Schonborn, bečki nadbiskup i glavni autor knjige Katekizam Katoličke crkve; Međugorje Gebetsakion, # 50
Ne možete reći da ljudi ne mogu ići tamo dok se ne dokaže da je lažno. To nije rečeno, pa svatko može ići ako želi. Kad katolički vjernici bilo gdje odu, imaju pravo na duhovnu skrb, pa Crkva ne zabranjuje svećenicima da prate laički organizirane izlete u Međugorje u Bosni i Hercegovini. —Dr. Navarro Valls, glasnogovornik Svete Stolice, Katolička vijest, 21. kolovoza 1996
"...constat de non supernaturalitate ukazanja ili objava u Međugorju “, treba smatrati izrazom osobnog uvjerenja mostarskog biskupa koje on ima pravo izraziti kao ordinarij mjesta, ali koje jest i ostaje njegovo osobno mišljenje. - Kongregacija za nauk vjere od tadašnjeg tajnika, nadbiskupa Tarcisia Bertonea, 26. svibnja 1998.
Poanta uopće nije u tome da se kaže da je Međugorje istina ili laž. Nisam kompetentan u ovom području. Jednostavno je reći da se navodno događa ukazanje koje donosi nevjerojatan plod u pogledu obraćenja i zvanja. Njegova je središnja poruka u potpunosti u skladu s Fatimom, Lourdesom i Rue de Bac. I što je najvažnije, Vatikan je intervenirao nekoliko puta kako bi držao vrata otvorenima za daljnje razlučivanje ovog ukazanja kad je imao puno prilika da sve to zatvori.
Što se tiče ove web stranice, sve dok Vatikan ne donese odluku o ovom ukazanju, pažljivo ću slušati što se govori iz Međugorja i drugih navodnih privatnih otkrića, testirajući sve i zadržavajući ono što je dobro.
Napokon, to nam zapovijeda božanski nadahnuto Javno Otkrivenje Svetog Pisma.
Ne boj se! —Papa Ivan Pavao II
DALJNJE ČITANJE:
