Kao što se žena grdi i viče u bolovima, tako smo i mi bili u tvojoj nazočnosti, GOSPODINE. Začeli smo i grčili se u bolovima, rađali vjetar ... (Izaija 26: 17-18)
ON ovo, uoči blagdana Gospe od Guadalupe, gledamo prema njoj koja je zvijezda nove evangelizacije. Svijet je sam ušao uoči Nove evangelizacije koja je na mnogo načina već započela. Pa ipak, ovo novo proljetno vrijeme u Crkvi ono će se ostvariti u potpunosti dok oštra zima ne završi. Pod ovim, mislim, jesmo uoči velike kazne.
VEČER PROMJENE
Mnogi od vas pisali su tijekom protekle tri godine, probuđeni u vašim srcima Duhom Božjim. Borite se kao i ja s oštrim upozorenjima koja su uvijek iznova ispaljena preko luka Crkve. Narodi nekadašnjih kršćanskih naroda ne mogu ustrajati u ovo otpadništvo bez milosrdne Božje ruke koja djeluje u pravdi. Zašto gledaš kroz prozor kroz svijet? Zaista, posvuda vidite žalosne zločine. Lice svijeta jedva je prepoznatljivo jer je čovjek krenuo u putovanje eksperimentiranjem sa životom na koje bi i najliberalniji njegovi preci gledali s užasom. Prirodni zakon ustupio je mjesto neprirodnom; dobro se sada naziva zlom. Ali dok Krist, razapet još jednom u našim srcima, gleda na svijet, ne izgovara li iste riječi koje je rekao na Golgoti?
Oče, oprosti im. Oni ne znaju što rade!
Ali isto se ne može reći za Njegovu Crkvu koju je dva tisućljeća poučavao, oblikovao i udahnuo svoj Duh. Ako je svijet danas izgubljen, to je zato što je Njegova Crkva u mnogim narodima postala izgubljena, neposlušna, lutajuća i neodlučna. Jer Tijelo Kristovo je i Zvijezda koja je uskrsnula u svijetu kako bi vodila narode do Presvetog Srca Isusova. Ali što je ovo što vidimo! Kakva je to pobuna unutar njezinih vlastitih redova! Kakva je to korupcija koja je dosegla najviše nivoe njezinih redova?
Ne vapi li nam Gospodin:
Moja Crkva, Moja Crkva! Jedva se prepoznaje. Čak su i moja najdragocjenija djeca izgubila nevinost! Koliko ste pali od svoje prve ljubavi! Gdje su moji biskupi? Gdje su moji svećenici? Gdje se podiže glas istine protiv rike lava? Čemu ova tišina? Jeste li zaboravili zašto postojite; zašto moja Crkva postoji? Spasenje svijeta, izgubljenih duša više nije vaša strast? To je moja strast. To je MOJA STRAST - Krv i voda koju sam prolio i prolio i danas na vaše oltare. Jeste li zaboravili svog Učitelja? Jeste li zaboravili da nijedan rob nije veći od svog gospodara? Zar niste pozvani položiti život za svoje ovce, za Mene, za misiju koju sam vam dao prije 2000 godina? Ne računate li troškove? Da, to su vaši životi! A ako ih sačuvate zbog sebe, izgubit ćete ih. I tako smo stigli do Velikog sata koji sam prorekao od početka vremena! Sat izbora. Sat odluke. Sat krvi, i slave, i pravde, i milosrđa. TO JE SAT! TO JE SAT!
Što se mene tiče, kao laički evanđelist, užasno sam se borio, često kaljenjeći riječi koje mi se toliko često daje da govorim. Želim plakati mir! Ali sve što vidim su olujni oblaci uništenja koji se iz dana u dan, trenutak za trenutkom skupljaju na horizontu ove civilizacije. Moram li to reći? Trebam li još uvjeravati? Pogledajte vlastitim očima. Pogledajte vlastitom dušom. Može li se takva mržnja, izopačenost i korupcija nastaviti? Štoviše, može li se smrtni san tolikog broja, mnogih u Crkvi nastaviti dok lav koji vreba vreba i plijeni djecu svijeta po svojoj volji?
POČINJE SA CRKVOM
Čaša pravde je prepuna. S čim? S krvlju nerođenih. Uz krikove gladnih. Uz naricanje potlačenih. S tugom onih izgubljenih duša koje su izgubljene jer nisu imale pastire. Predvečerje koje je sada pred nama nije iznenađujuće uoči presude krivog svijeta, već Božjeg suda Crkve koja je pustila divlje životinje i lopove u svoje vinograde.
Jer vrijeme je da sud započne s Božjim domom; ako započne s nama, kako će završiti za one koji se ne pokore evanđelju Božjem? (1. Petrova 4:17)
Bog je ljubav. Uvijek se ponaša zaljubljeno. A ono što se najviše voli učiniti, zbog Njegove Nevjeste i iz milosti prema svijetu koji umire, jest intervenirati u snazi i moći. Ali koja je to intervencija? Sigurno je dopustiti sinovima Adamovim da ubiru ono što su posijali!
Vrijeme je da se sjekira položi uz korijen Stabla. Došla je sezona Velikog obrezivanja. Ono što umire bit će orezano, a ono što je mrtvo bit će odsječeno i bačeno u vatru. A ono što je živo bit će pripremljeno za novo proljeće kada će se grane Crkve proširiti poput gorušice kako bi pokrile četiri ugla zemlje. Njezino će se voće kapati medom - slatkoćom čistoće, ljubavi i istine. Ali prvo, žar Rafinerske vatre mora biti položen na Tijelo.
U cijeloj će zemlji, govori Gospod, dvije trećine njih biti odsječeno i propasti, a jedna trećina će ostati. Jednu trećinu dovest ću kroz vatru i rafinirat ću ih kao što se pročišćava srebro i testirat ću ih kao što se ispituje zlato. Zazvat će moje ime i ja ću ih čuti. Reći ću: "Oni su moj narod", a oni će reći "Gospod je moj Bog." (Zec 13: 8-9)
UPOZORENJE
Malo tko shvaća da se Gospa pojavila u Ruandi kao Gospa od Kibeha prije tamošnjeg genocida 1994. godine, u ukazanjima koja je kasnije prihvatio i sam Papa. Pokazala je mladim vizionarima sa zastrašujućom preciznošću slike onoga što bi se dogodilo da se zemlja ne pokaje za zlo koje su držali u svojim srcima. Tako se i danas Gospa i dalje ukazuje, ali mi je i dalje ignoriramo. I kao što je to radila u Africi prije klanja, i ona plače, i plače, i plače.
Majko, molim te! Zašto mi ne odgovoriš? Ne podnosim te tako uzrujanu ... molim te, ne plači! O, majko, ne mogu ni pružiti ruku da te utješim ili osušim oči. Što se dogodilo što vas toliko rastužuje? Nećete mi dopustiti da vam pjevam i odbijate razgovarati sa mnom. Molim te, majko, nikad prije nisam vidjela da plačeš i to me užasava! —Viditelj Alphonsine na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza 1982 .; Gospa od Kibeha, napisao Immaculée Ilibagiza, str. 146-147
Gospa je odgovorila, zamolivši vidioca Alphonsinea da doista zapjeva: "Naviriye ubusa mu Ijuru" (Došao sam s neba ni za što):
Ljudi nisu zahvalni,
Ne vole me, ni iz čega sam došao s neba,
Ostavio sam tamo sve dobre stvari u bescjenje.
Srce mi je puno tuge,
Dijete moje, pokaži mi ljubav,
Voliš me,
Priđi bliže mom srcu.
PRIBLIŽI MOJEM SRCU
I tako nas ona pita, ovu uplakanu Majku ... one koji će je slušati ... Priđi bliže mom srcu. Oni koji to učine, obećava ona, naći će utočište u ovoj Oluji koja će se uskoro osloboditi - vjerujem da Razbijanje pečata. 
Spremite nešto robe, nekoliko tjedana hrane, vode i lijekova (a ostalo prepustite Bogu.) Ali više od svega, uskladite svoj život s Bogom. Prolijte kaput grijeha koji se i dalje drži za vas. trčanje na ispovijed ako trebate! Vrijeme je vrlo kratko. Povjerenje u Isusa. Stigao je čas vjere - potpuno koračanja u vjeri. Neke od nas zvat će kući; drugi će biti mučenički; a još će ih Kovčeg saveza povesti u novi Era mira koje su prorekli rani crkveni oci, Sveto pismo i Gospa. Svi ćemo biti pozvani dati snažno svjedočenje, misiju za koju smo bili pripremljeni ovih dana u bedem. Ne boj se. Samo budni budni! Uvijek se sjetite, vaš je dom na Nebu. Uperi pogled u Isusa, sjećajući se da je ovaj svijet prolazna sjena, kratak djelić vremena u oceanu vječnosti.
Ako Bog da, bit ću s vama u ovom času koliko mi dopušta, moliti se za vas i nagovarati vas na onoliko koliko vas čini za mene. Božji trenutak, koliko god treba da se odvija, nama je nepoznat. I tako gledamo, molimo se i nadamo se zajedno ... jer sve što je ovdje i što dolazi leži u planovima božanske providnosti.
Kad se zemlja otvrdnula u zlu, Bog je poslao potop i da je kazni i da je pusti. Nazvao je Noaha ocem nove ere, poticao ga je lijepim riječima i pokazao da mu vjeruje; Dao mu je očinsku uputu o sadašnjoj nesreći i svojom ga je milošću utješio nadom u budućnost. Ali Bog nije samo izdavao zapovijedi; nego je Noa podijelio posao, napunio je kovčeg budućim sjemenom cijeloga svijeta. —Sv. Petar Hrizolog, Liturgija sati, str. 235, svezak I
Mi naravno ne želimo kraj svijeta. Ipak, mi želimo da ovaj nepravedni svijet prestane. Također želimo da se svijet iz temelja promijeni, želimo početak civilizacije ljubavi, dolazak svijeta pravde i mira, bez nasilja, bez gladi. Sve to želimo, ali kako se to može dogoditi bez Kristove prisutnosti? Bez Kristove prisutnosti nikada neće biti uistinu pravedan i obnovljen svijet. —PAPA BENEDIKT XVI., Opća publika, „Bilo na kraju vremena ili tijekom tragičnog nedostatka mira: Dođi, Gospodine Isuse!", L'Osservatore Romano, 12. studenog 2008
