SADA RIJEČ O MASOVNIM ČITANJIMA
za 14. prosinca 2013
Spomendan sv. Ivana od Križa
Liturgijski tekstovi ovdje
THE najteža i najbolnija stvar s kojom se svaki roditelj može suočiti, osim gubitka djeteta, je i njegovo dijete izgubivši vjeru. Tijekom godina molio sam s tisućama ljudi, a najčešći zahtjev, najčešći izvor suza i muke, odnosi se na djecu koja su odlutala. Gledam u oči ovih roditelja i vidim da mnogi od njih jesu svet. I osjećaju se apsolutno bespomoćno.
Sigurno je to bilo kako se otac osjećao u Isusovoj prispodobi o rasipnom sinu. Otac u ovoj priči bio je dobar čovjek, sveti čovjek. Znamo to, ne samo po tome kako je ponovno dobio svog nesretnog sina, već i po tome što je sin na kraju preispitao zašto je otišao od kuće, optužujući sebe, a ne oca. Ponekad kao roditelji možemo učiniti puno stvari u redu. Ali jedno ne možemo učiniti napiši slobodna volja našeg djeteta.
Živimo u vremenu kada se obitelj, možda kao niti jedna druga generacija, napada iz svih mogućih kutova. Posebno tate.
Kriza očinstva koju danas živimo element je, možda najvažniji, prijeteći čovjeku u njegovoj ljudskosti. Rastvaranje očinstva i majčinstva povezano je s rastvaranjem naših bića sinova i kćeri. —Kardinal Joseph Ratzinger (PAPE BENEDICT XVI.), Palermo, 15. ožujka 2000
Možda je to još jedan "znak vremena" koji pokazuje koliko smo zaista bliski "dan Gospodnji". [1]usp Faustina i Dan Gospodnji Jer kao što čujemo u prvom današnjem čitanju, Gospodin će poslati Iliju da "vrati srca očeva prema njihovim sinovima" podrazumijevajući da će, kako je Krist prorekao, biti podijeljeni. [2]usp. Luka 12 To je odjek onoga što je napisao prorok Malahija:
Sad vam šaljem proroka Iliju, prije nego što dođe Gospodinov dan, veliki i strašni dan; Srce očeva okrenut će njihovim sinovima, a srce sinova njihovim očevima, da ne dođem i ne uništim zemlju potpunim uništenjem. (Mal 3: 23-24)
Kao roditelj mogu se poistovjetiti s osjećajem bespomoćnosti odgoja sinova i kćeri u pornografskom svijetu u kojem svako drugo dijete ima mobitel, X-box i računalo. Privlaka „glamura grijeha“ u naše doba nije za razliku od bilo koje generacije prije nas, jednostavnom vrlinom interneta koji bajtu za bajtom zrači senzualnošću, materijalizmom i praktičnim ateizmom u uređaje kojima je iz dana u dan teže upravljati bez. Iako definitivno postoje neke lijepe mlade duše, posebno u svećenstvu, njih je daleko brojniji svijet koji prihvaća „toleranciju“ kao svoju novu vjeru (tj. „Tolerirat ću ono što je za vas moralno dok vi toleriraj ono što je za mene moralno. Nećemo osuđivati. Zagrlimo se ... ").
Kako roditi djecu u ovom dobu, posebno kada su buntovna ili čak žele napustiti svoju vjeru?
Sjećam se da mi je u ispovijedi svećenik rekao: "Ako vam je Bog dao ovo dijete, dat će vam i milost da ga odgajate." To je zaista bila riječ nade. Sveti Pavao napisao je,
Bog je vjeran i neće dopustiti da vas iskušate više od svoje snage ... Bog je u stanju učiniti svaku milost obilnom za vas, tako da u svemu, uvijek imajući sve što trebate, imate obilje za svako dobro djelo. (1. Kor 10; 13 Kor 2)
Ali isti je svećenik također rekao, "Ogledi su za pobjedu, križevi za uskrsnuće." Dakle, Bog nam daje milost potrebnu za odgoj naše djece, a to uključuje i milost trebamo ih pustiti -u Njegov Ruke.
Raskidni otac pustio je i svog sina. Nije ga prisilio da ostane. Niti je zalupio i zakopao vrata. Držao je otvorena vrata bezuvjetne ljubavi otvorena. Ali "ljubav ne inzistira na svom putu", Rekao je sveti Pavao. [3]1 Kor 13: 5 Ljubav se klanja pred tuđom slobodom. Tako je otac nastavio gledati, čekati i moliti se za povratak svog djeteta. To je sve što možemo učiniti kao roditelji kad smo učinili sve što smo mogli. A ako nismo uspjeli učiniti sve što možemo, možemo zatražiti oprost. Mnogo sam se puta morao ispričavati vlastitoj djeci kad kao otac nisam bio primjer kakav sam želio biti. Kažem da mi je žao, a zatim ih pokušavam voljeti još više, sjećajući se što je rekao sv. Petar,
... neka vaša ljubav jednih prema drugima bude intenzivna, jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha. (1 Ljubimac 4: 8)
Roditelji često razmišljaju o svetoj Moniki zbog toga kako je ustrajala u molitvi, što je kasnije rezultiralo prelaskom njezina sina iz hedonizma (sveti Augustin je danas doktor Crkve). Ali razmišljamo li o onim vremenima kad je preživjela tamo gdje je sigurno osjećala da je njezino dijete prokleto i izgubljeno i da je možda propalo? Ona vremena kad su njezine najbolje uvertire, najpametnije isprike i najuvjerljiviji apeli ostali bez pažnje? Pa ipak, koje je sjeme sadila, koji je rast, iako skriven ispod tamne zemlje grijeha i pobune, zalijevala? I tako, ona nas uči moliti poput psalmista danas:
Još jednom, GOSPODE nad vojskama, pogledaj s neba i vidi; čuvaj ovu lozu i zaštiti ono što ti je zasadila desnica ...
Nadalje - i u to se moramo pouzdati u Gospodina - ne razumijemo u potpunosti staze kojima Bog vodi duše. Ali vidimo da je Petrovo poricanje postalo svjedočanstvo Gospodinova oproštenja; Pavlov progon postao je svjedočanstvom Gospodinove milosti; Augustinova svjetovnost postala je svjedočanstvom Gospodinove strpljivosti; i "mračna noć" svetog Ivana od Križa postala je svjedočanstvom Gospodinove preobilne bračne ljubavi. Zato neka Gospodin napiše svjedočanstvo vašeg djeteta, u svoje vrijeme, svojim rukopisom. [4]usp Vaše svjedočenje
Neka Gospodin napiše našu povijest. —PAPA FRANJO, homilija, 17. prosinca 2013 .; Associated Press
I tako roditelji, budi poput Noe. Bog je pogledao cijelu zemlju i našao milost kod samo Noa jer je bio "pravedan čovjek i neporočan". [5]Gen 6: 8-9 Ali Bog je spasio i Noinu obitelj. Ako se kao roditelj poniziš, priznaš Bogu sve svoje greške i pouzdaš se u Njegovo milosrđe, tada si i ti Kristovom krvlju postao pravedan. A ako ustrajete u vjeri, vjerujem da će Gospodin, u svom tajanstvenom vremenu, spustiti rampu barke i vašoj rasipnoj djeci.
Volim ih. Moli za njih. I ostavi sve što si učinio u Božjim rukama, i dobro i loše.
... jer se sin prema ocu odnosi s prezirom, kći ustaje protiv svoje majke ... Ali što se mene tiče, ugledat ću se u Gospodina; Čekat ću Boga svoga spasenja; moj Bog će me čuti. (Mič. 7: 6-7)
Koliko nam koristi, ako se volimo, usprkos svemu. Da, usprkos svemu! Poticaj svetog Pavla upućen je svakome od nas: „Ne pobjeđuj nas zlom, nego zlo pobijedi dobrim“ (Rim 12:21). I opet: "Nemojmo se umarati čineći ono što je ispravno" (Gal 6: 9). Svi imamo svoje simpatije i antipatije, a možda smo baš ovog trenutka ljuti na nekoga. Govorimo barem Gospodinu: „Gospode, ljut sam na ovu osobu, na tu osobu. Molim te za njega i za nju ”. Moliti za osobu s kojom me iritira lijep je korak naprijed u ljubavi i čin evangelizacije. -PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, br. 101
I upamtite da nitko nije zabrinut, više na poslu, više angažiran na spasenju vaše djece od Nebeskog Oca koji s vama gleda i čeka da se njegova djeca vrate kući ...
Znamo da sve dobro djeluje na dobro onima koji vole Boga ... on je strpljiv s vama, ne želeći da itko propadne, već da se svi pokaju. (Rim 8:28; 2. Pet 3: 9)
POVEZANO ČITANJE:
* Podsjetnik na to Riječ sada izlazi od ponedjeljka do subote.
Jeste li pročitali Markov posljednji članak, Snijeg u Kairu?
Primiti Korištenje električnih romobila ističe Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.
Duhovna hrana za misao stalni je apostolat.
Hvala na podršci!
Pridružite se Marku na Facebooku i Twitteru!
fusnote
| ↑1 | usp Faustina i Dan Gospodnji |
|---|---|
| ↑2 | usp. Luka 12 |
| ↑3 | 1 Kor 13: 5 |
| ↑4 | usp Vaše svjedočenje |
| ↑5 | Gen 6: 8-9 |