IF čitaš Skrbništvo nad srcem, tada već znate koliko često to ne uspijemo zadržati! Kako nas lako odvraća najmanja stvar, odvlači od mira i izmiče iz svojih svetih želja. Opet, sa sv. Pavlom vapimo:
Ne radim ono što želim, ali radim ono što mrzim ...! (Rim 7:14)
Ali moramo ponovno čuti riječi svetog Jakova:
Uzmite u obzir svu radost, braćo moja, kada se susrećete s raznim kušnjama, jer znate da ispitivanje vaše vjere proizvodi ustrajnost. I neka ustrajnost bude savršena, tako da budete savršeni i cjeloviti, u čemu vam ništa ne nedostaje. (Jakov 1: 2-4)
Grace nije jeftina, predaje se poput brze hrane ili klikom miša. Moramo se boriti za to! Sjećanje, koje ponovno uzima skrbništvo nad srcem, često je borba između tjelesnih želja i želja Duha. I tako, moramo naučiti slijediti načina Duha ...
ODSTRANJENOSTI
Ponovno, čuvanje srca znači izbjegavati one stvari koje bi vas udaljile od Božje prisutnosti; da budite budni, budni na uzmi koje vas vode u grijeh.
Jučer sam bio blagoslovljen što sam pročitao sljedeći odlomak nakon Objavio sam Skrbništvo nad srcem. Upečatljiva je potvrda onoga što sam napisao ranije tog dana:
Želite li da vas naučim kako iz vrline prerasti u vrlinu i kako, ako se već sjećate na molitvi, sljedeći put možete biti još pažljiviji i tako Bogu pružiti ugodnije štovanje? Slušaj, i reći ću ti. Ako u vama već gori majušna iskra Božje ljubavi, nemojte je izlagati vjetru, jer se može ispuhati. Držite štednjak čvrsto zatvorenim, tako da neće izgubiti toplinu i ohladiti se. Drugim riječima, izbjegavajte ometanja što bolje možete. Ostanite tihi s Bogom. Ne provodite vrijeme u beskorisnom brbljanju. —Sv. Charles Borromeo, Liturgija satistr. 1544., Spomen na sv. Charlesa Borromea, 4. studenog.
Ali, budući da smo slabi i skloni tjelesnim prohtjevima, zamamljivosti svijeta i ponosa - smetnje nam dolaze čak i kad ih pokušavamo izbjeći. Ali upamtite ovo; zapisujte, ponavljajte sebi dok to nikada ne zaboravite:
Sva iskušenja na svijetu nisu jednaka grijehu.
Sotona ili svijet mogu u vaš um ubaciti najgroznije misli, najzanimljivije želje, 
najsuptilnije zamke grijeha takve da cijeli vaš um i tijelo budu zahvaćeni u velikoj borbi. Ali ako ih ne zabavite ili ne popustite, zbroj tih iskušenja nije jednak jednom grijehu. Sotona je uništio mnoge duše jer ih je uvjerio da je napast isto što i grijeh; da biste, jer ste bili u iskušenju ili ste se malo predali, mogli i "krenuti". Ali ovo je laž. Jer čak i ako ste malo popustili, ali ste onda povratili skrbništvo nad srcem, stekli ste za sebe više milosti i blagoslova nego što ste u potpunosti dali svoju volju.
Kruna nagrade nije rezervirana za one koji kroz život plove bez brige (postoje li takve duše?), Već za one koji se hrvaju s tigrom i ustraju do kraja, usprkos padu i muci između.
Blago čovjeku koji ustraje u iskušenju, jer kad mu se dokaže, primit će krunu života koju je obećao onima koji ga vole. (Jakov 1:12)
Ovdje moramo biti oprezni; jer bitka nije naša, nego Gospodnja. Bez Njega ne možemo učiniti ništa. Ako mislite da se možete sukobiti s poglavarstvima i moćima, nadmudrivanje palih anđela je ako su to bili samo oblaci prašine otpuhani pri prvom otporu, tada ćete biti pokošeni poput vlati trave. Poslušajte mudrost Majke Crkve:
Krenuti u lov na distrakcije značilo bi upasti u njihovu zamku, kad je sve što je potrebno vratiti se svom srcu: jer nam distrakcija otkriva za što smo vezani, i ova skromna svijest pred Gospodinom trebala bi probuditi naše preferencijalne volite ga i vodite nas odlučno da mu ponudimo svoje srce da se pročisti. Tu leži bitka, izbor kojem će gospodaru služiti. -Katekizam Katoličke crkve, 2729
OKRENUTI SE NATRAG
Glavne poteškoće u obavljanju molitve su rastresenost i suhoća. Lijek leži u vjeri, obraćenju i budnosti srca. -Katekizam Katoličke crkve, 2754
Vjera
I ovdje, usred smetnji, moramo postati poput male djece. Imati vjera. Dovoljno je jednostavno reći: „Gospodine, evo me opet, privučen ljubavlju prema tebi pažnjom na ovu distrakciju. Oprosti mi Bože, tvoj sam, potpuno tvoj. " I sa 
to, vratite se onome što radite s ljubavlju, kao da to radite za Njega. No, 'tužitelj braće' neće zaostajati za dušom koja još nije naučila vjerovati u Božje milosrđe. Ovo je raskrižje vjere; ovo je trenutak odluke: ili ću vjerovati u laž da sam samo razočaranje Bogu koji me samo tolerira - ili da mi je upravo oprostio i zaista me voli, ne zbog onoga što radim, već zato što me stvorio .
Neka se slaba, grešna duša ne boji prići Meni, jer čak i da ima više grijeha nego što ima zrna pijeska na svijetu, svi bi se utopili u neizmjernim dubinama Moje milosti. - Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik svete Faustine, n. 1059
Vaši su grijesi, čak i ako su ozbiljni, poput zrna pijeska pred Oceanom Božje milosti. Kako glupo, krajnje glupo misliti da zrno pijeska može pokretati ocean! Kakav neutemeljen strah! Umjesto toga, vaš mali čin vjere, tako malen kao sjeme gorušice, može pomicati planine. Može vas gurnuti prema planini ljubavi prema samom vrhu ...
Pazite da ne izgubite priliku koju vam Moja providnost nudi za posvećenje. Ako ne uspijete iskoristiti priliku, nemojte izgubiti svoj mir, već se duboko ponizite preda Mnom i, s velikim povjerenjem, potpuno uronite u Moju milost. Na taj način dobivate više nego što ste izgubili, jer se poniznoj duši daje više naklonosti nego što je sama duša traži ... -Ibid. br. 1361
konverzija
Ali ako se distrakcija nastavi, nije uvijek od vraga. Sjetite se, Isusa su otjerali u pustinju po Duhu
gdje je bio u iskušenju. Ponekad nas Duh Sveti vodi u Pustinja iskušenja tako da se naša srca mogu pročistiti. "Ometanje" može otkriti da sam vezan za nešto što me sprečava da letim Bogu - a ne za "svečani napad" po sebi. Duh Sveti to otkriva jer me voli i želi da budem slobodna - potpuno slobodna.
Pticu može držati lanac ili konac, ali ipak ne može letjeti. —Sv. Ivan od Križa, op. cit. cit ., kapa. xi. (usp. Uspon na planinu Carmel, Knjiga I, n. 4)
Dakle, to je trenutak izbora. Ovdje mogu odgovoriti poput mladog bogataša i otići tužan jer želim zadržati svoju vezanost ... ili poput malog bogataša Zakeja, mogu pozdraviti Gospodinov poziv i pokajati se zbog ljubavi koju sam dao svojoj vezanosti, i uz Njegovu pomoć oslobodite se.
Dobro je često meditirati na kraju svog života. Držite tu misao prije sebe uvijek. Vaše vezanosti u ovom životu ispast će poput magle na kraju vašeg života (što bi moglo biti baš ove noći). Oni će biti besmisleni i zaboravljeni u budućem životu, iako smo o njima tako često razmišljali dok smo bili na zemlji. Ali čin odricanja koji vas dijeli od njih, trajat će vječnost.
Zbog njega sam prihvatio gubitak svih stvari i smatram ih toliko smećem da bih mogao steći Krista i naći se u njemu ... (Fil 3-8)
Budnost srca
Kao što zemlja bačena preko nje gasi vatru koja gori u peći, tako svjetovne brige i svaka vrsta vezanosti za nešto, makar ono malo i beznačajno uništavaju toplinu srca koja je u početku bila tu. —Sv. Simeon Novi Teolog,Citati sveci, Ronda De Sola Chervin, str. 147
Sakrament ispovijedi dar je nove iskre. Poput vatre u peći, često moramo dodati još cjepanicu i puhati po ugljenu da drvo gori.
Budnost ili čuvanje srca zahtijeva sve ovo. Prvo, moramo 
imaju božansku iskru, a budući da smo skloni često padati, moramo često ići na ispovijed. Jednom tjedno je ideal, rekao je Ivan Pavao II. Da, ako želite biti sveti, ako želite postati ono što uistinu jeste, tada neprestano morate zamijeniti prigušeni pepeo grijeha i samoživost za božansku iskru Ljubavi.
Bila bi iluzija tražiti svetost, prema pozivu koji smo primili od Boga, bez čestog sudjelovanja u ovom sakramentu obraćenja i pomirenja. —Papa Ivan Pavao Veliki; Vatikan, 29. ožujka, CWNews.com
Ali lako je ovu božansku iskru prigušiti prljavštinom svjetovnosti ako nismo budni. Ispovijed nije kraj, već početak. Moramo prihvatiti valove milosti objema rukama: rukom Molitva i ruka milosrđe. Jednom rukom povlačim milosti koje su mi potrebne kroz molitvu: slušanje Božje Riječi, otvaranje srca za Duha Svetoga. S druge strane, posežem za dobrim djelima, izvršavajući trenutnu dužnost iz ljubavi i služenja Bogu i bližnjemu. Na taj način, plamen ljubavi u mom srcu plamti dahom Duha koji djeluje kroz moj "fiat" prema Božjoj volji. U razmišljanje, Otvaram valove privlačeći Božju ljubav iznutra; u akcijski, Pušem na ugljen srca svog susjeda tom istom Ljubavlju, pali svijet oko sebe.
CILJ
Prisjećanje, dakle, nije samo izbjegavanje ometanja, već i osiguravanje da moje srce ima sve što treba za rast u vrlini. Jer kad rastem u kreposti, rastem u sreći i zato je Isus došao.
Došao sam da mogu imati život i to u izobilju. (Ivan 10:10)
Ovaj nam je život život, koji je sjedinjenje s Bogom. To je naš krajnji cilj, a patnje ovog sadašnjeg života nisu ništa u usporedbi sa slavom koja nas očekuje.
Postizanje našeg cilja zahtijeva da se nikada ne zaustavljamo na ovom putu, što znači da se moramo kontinuirano rješavati svojih želja, a ne da im udovoljavamo. Jer ako ih se ne riješimo u potpunosti, nećemo u potpunosti postići svoj cilj. Drva se ne mogu pretvoriti u vatru ako za pripremu za to nedostaje ni jedan stupanj topline. Duša se, slično tome, neće transformirati u Bogu čak i ako ima samo jednu nesavršenost ... osoba ima samo jednu volju i ako je to opterećeno ili nečim zauzeto, osoba neće posjedovati slobodu, samoću i čistoću potrebnu za božansko preobrazba. —Sv. Ivan od Križa, Asecent planine Karmel, Knjiga I, pogl. 11, br. 6
RELATED READING
