O vraćanju našeg dostojanstva

Život je uvijek dobro.
Ovo je instinktivna percepcija i činjenica iskustva,
a čovjek je pozvan shvatiti duboki razlog zašto je to tako.
Zašto je život dobar?
—POVRED ST. JOHN PAUL II,
Evangelium vitae, 34

ŠTO događa umovima ljudi kada njihova kultura — a kultura smrti — obavještava ih da ljudski život nije samo jednokratan, već je očito i egzistencijalno zlo za planet? Što se događa sa psihom djece i mladih odraslih kojima se opetovano govori da su samo slučajni nusprodukt evolucije, da njihovo postojanje "prenapučuje" Zemlju, da njihov "ugljični otisak" uništava planet? Što se događa sa starijima ili bolesnima kada im se kaže da njihovi zdravstveni problemi previše koštaju "sustav"? Što se događa s mladima koji se potiču da odbace svoj biološki spol? Što se događa s nečijom slikom o sebi kada se njihova vrijednost ne definira urođenim dostojanstvom, već njihovom produktivnošću?

Ako je istina ono što je rekao papa sv. Ivan Pavao II., da živimo 12. poglavlje Knjige Otkrivenja (vidi Porođajne muke: Depopulacija?) — onda vjerujem da sveti Pavao pruža odgovore na pitanje što se događa ljudima koji su toliko dehumanizirani:

Shvatite ovo: bit će zastrašujuća vremena u posljednjim danima. Ljudi će biti egocentrični i srebroljubivi, ponosni, oholi, uvredljivi, neposlušni svojim roditeljima, nezahvalni, nereligiozni, bešćutni, neumoljivi, klevetnički, razvratni, brutalni, koji mrze ono što je dobro, izdajice, bezobzirni, umišljeni, ljubitelji užitaka nego ljubitelji Boga, jer se pretvaraju da je religija, ali poriču njenu moć. (2. Tim 3: 1-5)

Ljudi mi se čine tako tužni ovih dana. Tako malo njih nosi se s "iskrom". Kao da se Božje svjetlo ugasilo u mnogim dušama (vidi Tinjajuća svijeća).

... na ogromnim dijelovima svijeta vjera prijeti da izumre poput plamena koji više nema goriva. —Pismo Njegove Svetosti PAPE BENEDIKTA XVI. svim biskupima svijeta, 12. ožujka 2009.

I to ne bi trebalo biti iznenađenje, jer kako kultura smrti širi svoju obezvrijeđujuću poruku do kraja svijeta, tako se i ljudski osjećaj vrijednosti i svrhe smanjuje.

...zbog porasta zlodjela, ljubav mnogih će ohladnjeti. (Matej 24:12)

No, upravo u toj tami mi Isusovi sljedbenici pozvani smo sjati poput zvijezda… ^[1]Phil 2: 14-16

Povratak našeg dostojanstva

Nakon postavljanja a zabrinjavajuća proročanska slika konačnoj putanji “kulture smrti”, protuotrov je dao i papa sveti Ivan Pavao II. Počinje postavljanjem pitanja: Zašto je život dobro?

Ovo se pitanje nalazi posvuda u Bibliji i već na prvim stranicama dobiva snažan i nevjerojatan odgovor. Život koji Bog daje čovjeku sasvim se razlikuje od života svih drugih živih stvorenja, utoliko što je čovjek, iako nastao od praha zemaljskoga (usp. Post 2:7, 3:19; Job 34:15; Ps 103:14; 104:29), očitovanje je Boga u svijetu, znak njegove prisutnosti, trag njegove slave (usp. Post 1-26; Ps 27). To je ono što je sveti Irenej Lyonski želio istaknuti u svojoj slavnoj definiciji: “Čovjek, živi čovjek, slava je Božja”. —POVRED ST. JOHN PAUL II, Evangelium vitae, br. 34

Neka ove riječi prodru u srž vašeg bića. Niste "jednaki" puževima i majmunima; nisi nusprodukt evolucije; ti nisi mrlja na licu zemlje... ti si glavni plan i vrhunac Božje kreacije, “vrhunac Božjeg stvaralačkog djelovanja, kao njegova kruna”, rekao je pokojni sv.^[2]Evangelium vitae, br. 34 Podigni pogled, draga dušo, pogledaj u ogledalo i vidi istinu da je ono što je Bog stvorio "vrlo dobro" (Postanak 1:31).

Da budem siguran, grijeh ima unakazio sve nas u ovom ili onom stupnju. Starost, bore i sijeda kosa samo su podsjetnici da je “posljednji neprijatelj kojeg treba uništiti smrt”.^[3]1 Kor 15: 26 Ali naša urođena vrijednost i dostojanstvo nikad ne stare! Štoviše, neki su možda naslijedili neispravne gene ili su bili otrovani u maternici vanjskim silama ili osakaćeni nesrećom. Čak je i “sedam smrtnih grijeha” koje smo počinili (npr. požuda, proždrljivost, lijenost, itd.) unakazilo naša tijela.

Ali biti stvoren na "sliku Božju" nadilazi naše hramove:

Biblijski autor kao dio ove slike vidi ne samo čovjekovu vlast nad svijetom nego i one duhovne sposobnosti koje su izrazito ljudske, kao što su razum, razlikovanje dobra i zla i slobodna volja: “Ispuni ih znanjem i razumom, pokazao im dobro i zlo" (Sir 17:7). Sposobnost postizanja istine i slobode ljudska su prerogativa budući da je čovjek stvoren na sliku svoga Stvoritelja, Boga koji je istinit i pravedan (usp. Pnz 32). Jedino je čovjek među svim vidljivim stvorenjima “sposoban upoznati i ljubiti svoga Stvoritelja”. -Evangelium vitae, 34

Biti ponovno voljen

Ako je ljubav mnogih u svijetu ohladnjela, uloga je kršćana da tu toplinu vrate u naše zajednice. Katastrofalni i nemoralna zatvaranja COVID-19 nanio je sustavnu štetu ljudskim odnosima. Mnogi se još nisu oporavili i žive u strahu; podjele su samo proširene društvenim medijima i ogorčenim internetskim razmjenama koje su do danas digle obitelji u zrak.

Braćo i sestre, Isus traži od vas i mene da iscijelimo ove rane, da budemo plamen ljubavi usred ugljena naše kulture. Priznajte tuđu prisutnost, pozdravite ih s osmijehom, pogledajte ih u oči, “osluškujte tuđu dušu u postojanju”, kako je to rekla službenica Božja Catherine Doherty. Prvi korak u naviještanju Evanđelja isti je onaj koji je Isus poduzeo: On je jednostavno bio predstaviti onima koji su ga okruživali (tridesetak godina) prije nego što je počeo naviještati Evanđelje.

U ovoj kulturi smrti, koja nas je pretvorila u strance, pa čak i neprijatelje, možemo doći u iskušenje da i sami postanemo ogorčeni. Moramo se oduprijeti tom iskušenju cinizma i izabrati put ljubavi i oprosta. A ovo nije običan "Put". To je božanska iskra koji ima potencijal zapaliti još jednu dušu.

Stranac više nije stranac za osobu koja mora postati susjed nekome u potrebi, do te mjere da prihvati odgovornost za svoj život, kao što jasno pokazuje prispodoba o milosrdnom Samaritancu (usp. Lk 10, 25-37). Čak i neprijatelj prestaje biti neprijatelj za osobu koja ga je dužna voljeti (usp. Mt 5-38; Lk 48-6), da mu “čini dobro”. (usp. Lk 6) i odgovoriti na njegove hitne potrebe promptno i bez očekivanja otplate (usp. Lk 6-34). Vrhunac te ljubavi je moliti se za neprijatelja. Time postižemo sklad s providnosnom ljubavlju Božjom: „A ja vam kažem: ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, da budete djeca svoga Oca koji je na nebesima; jer on čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i nad dobrima i šalje kišu i na pravedne i na nepravedne” (Mt 5-44; usp. Lk 45). —Evangelium vitae, br. 34

Moramo se tjerati da prevladamo svoj osobni strah od odbacivanja i proganjanja, strahove koje često nosimo u vlastitoj ranjenosti (kojima je još uvijek potrebno iscjeljenje - vidi Healing Retreat.)

Ono što bi nas ipak trebalo ohrabriti jest da, priznali oni to ili ne, to prepoznamo svaki osoba čezne za susretom s Bogom na osobni način... da osjeti Njegov dah na sebi kao što je Adam prvi put osjetio u Vrtu.

Jahve, Bog, načini čovjeka od praha zemaljskoga i puhnu mu u nozdrve dah života, i čovjek postade živo biće. (Post 2)

Božansko podrijetlo ovog duha života objašnjava vječno nezadovoljstvo koje čovjek osjeća tijekom svojih dana na zemlji. Budući da je stvoren od Boga i u sebi nosi neizbrisiv otisak Boga, čovjek je prirodno privučen Bogu. Kad posluša najdublje čežnje srca, svaki čovjek mora prihvatiti riječi istine koje je izrekao sveti Augustin: "Stvorio si nas za sebe, Gospodine, i nemirna su srca naša dok se ne smiri u tebi." -Evangelium vitae, br. 35

Budi taj dah, Božje dijete. Budite toplina jednostavnog osmijeha, zagrljaja, čina dobrote i velikodušnosti, uključujući čin praštanje. Pogledajmo danas druge u oči i neka osjete dostojanstvo koje im pripada jer su jednostavno stvoreni na sliku Božju. Ova bi stvarnost trebala revolucionirati naše razgovore, naše reakcije, naše odgovore drugima. Ovo je stvarno kontrarevolucija da naš svijet tako očajnički treba ponovno ga transformirati u mjesto istine, ljepote i dobrote - u "kulturu života".

Osnaženi Duhom i oslanjajući se na bogatu viziju vjere, nova generacija kršćana pozvana je pomoći u izgradnji svijeta u kojem se Božji dar života pozdravlja, poštuje i njeguje ... Novo doba u kojem nas nada oslobađa od plitkosti, apatija i samo-apsorpcija koji nam umrtvljuju dušu i truju naše odnose. Dragi mladi prijatelji, Gospodin vas traži proroci ovog novog doba ... - NAJBOLJI BENEDIKT XVI., Homilija, Svjetski dan mladih, Sydney, Australija, 20. srpnja 2008

Budimo ti proroci!

Zahvalan na tvojoj velikodušnosti
da mi pomogne da nastavim ovaj posao
u 2024.…

s Nihil Prepreka

Na putovanje s Markom u Korištenje električnih romobila ističe Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.