SADA RIJEČ O MASOVNIM ČITANJIMA
za 8. prosinca 2013
Druga nedjelja došašća
Liturgijski tekstovi ovdje
"DA, trebali bismo voljeti svoje neprijatelje i moliti se za njihova obraćenja ”, složila se. "Ali ljut sam na one koji uništavaju nevinost i dobrotu." Dok sam završavao obrok koji sam dijelio sa svojim domaćinima nakon koncerta u Sjedinjenim Državama, gledala me s tugom u očima, “Ne bi li Krist dotrčao svojoj nevjesti koja je sve više zlostavljana i vapi?" [1]čitati: Čuje li vapaj siromaha
Možda imamo istu reakciju kad čujemo današnja Pisma koja proriču da će, kad Mesija dođe, "ispravno odlučiti za nevolju" i "udariti nemilosrdne" i da će "pravda procvjetati u njegove dane". Čini se da Ivan Krstitelj čak najavljuje da se približio "nadolazeći gnjev". Ali Isus je došao i čini se da svijet ide dalje kao i uvijek s ratovima i siromaštvom, zločinima i grijehom. I tako vapimo, "Dođi Gospodine Isuse!”Ipak, 2000 godina je plovilo, a Isus se nije vratio. I možda se naša molitva počinje mijenjati u molitvu Križa: Bože moj, zašto si nas napustio!
Često se čini da Bog ne postoji: svugdje oko sebe vidimo trajnu nepravdu, zlo, ravnodušnost i okrutnost. -PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, n. 276. godine
Danas je takav očaj svugdje oko nas jer ateizam čini novi zamah svijetom. Svake godine koja prolazi nastavlja se argument da je Crkva povijesna obmana, da su Sveta pisma izmišljotine, da Isus nikada nije stvarno živio, da mi nismo Božja djeca, već samo slučajno evoluirane čestice "velikog praska". I tako ide "Himna besmislenosti".
Ali ovakva vrsta razmišljanja proizvod je u osnovi triju stvari: pogrešnog tumačenja Svetog pisma, nedostatka intelektualne iskrenosti (ili želje za suočavanjem s istinom) i krize evangelizacije. Ali ovdje, želim se pozabaviti prvom točkom: što se podrazumijeva pod gornjim Svetim pismima, kako bismo, kako kaže drugo čitanje, mogli ići naprijed „izdržljivošću i poticanjem Svetog pisma“.
Kad je Isus počeo propovijedati, objavio je da je „Kraljevstvo Božje blizu“. [2]Luka 21: 31 Mesija je stigao. Ali onda je nastavio objašnjavati kako je Kraljevstvo Božje poput polja u koje čovjek sije, a zatim čeka dok ne naraste i konačno bude ubrano. [3]usp. Marko 4: 26-29 Isus je bio taj čovjek koji je posijao sjeme. Također je svojim apostolima naložio da odu na "misionarska polja" svijeta i siju Riječ. To implicira da je Kraljevstvo nebesko proces rast. Pitanje je, kada je vrijeme za berbu?
Prvo, predložio bih da, baš kao što postoji mnogo porođajnih muka prema sv. Pavlu, [4]Rom 8: 22 tako i do "žetve" do zadnji žetva na samom kraju vremena. Crkva će proći kroz sezone donoseći velike plodove, obrezujući, pa čak i prividnu smrt ponekad.
Ali istina je i da usred tame uvijek nešto novo oživi i prije ili kasnije urodi plodom. Na sravnjenoj zemlji život se probija, tvrdoglavo, ali nepobjedivo. Koliko god bile mračne stvari, dobrota se uvijek iznova pojavljuje i širi. Svaki se dan u našem svijetu ljepota rađa iznova, izdiže se transformirana kroz oluje povijesti. Vrijednosti se uvijek imaju tendenciju da se ponovno pojave pod novim ruhovima, a ljudska bića nastala su iz vremena u vrijeme iz situacija koje su izgledale osuđene na propast. Takva je snaga uskrsnuća i svi koji evangeliziraju su instrumenti te moći. -PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, n. 276. godine
U igri je ono što sveti Pavao naziva "misterijom koja se dugo čuvala u tajnosti", ali koja je sada "obznanjena svim narodima ..." I što je to? “... da se postigne pokornost vjere." [5]Rom 16: 25-26 Inače, sveti Pavao opisuje ovu tajnu kao iznošenje Kristova tijela "u zrelu muškost, do mjere puni Kristov stas". [6]Eph 4: 13 Kakav je bio Kristov stas? Kompletna poslušnost na volju Očevu. Kristovo je otajstvo, dakle, uspostaviti ovu poslušnost vjere u Kristovu Zaručnicu prije kraja vremena; ostvariti volju Božju na zemlji “kao što je na nebu ":
… Svaki dan u molitvi Oca našega molimo Gospodina: „Neka bude volja tvoja na zemlji kao i na nebu“ (Matej 6:10)…. prepoznajemo da je "nebo" tamo gdje se vrši volja Božja i da "zemlja" postaje "nebo" - tj. mjesto prisutnosti ljubavi, dobrote, istine i božanske ljepote - samo ako je na zemlji volja Božja je izvršena. —PAPA BENEDIKT XVI., Opća audijencija, 1. veljače 2012., Vatikan
Kroz godišnja doba plodnosti i suše, Duh Sveti je pripremao Crkvu za ovu fazu njezina rasta, obrađujući polja svijeta, a zatim je zasijavajući Riječju i zalijevajući krvlju mučenika. Kao takva, ona ne samo da raste iznutra, već izvana dok u svoje mistično tijelo uvlači više članova. Ali dolazi vrijeme kada će završno zasijavanje [7]"Dok ne uđe puni broj pogana i tako će se spasiti sav Izrael." usp. Rim 11:25 doći će tako da donesu "zrelu" žetvu:
Kristov otkupiteljski čin nije sam po sebi obnovio sve stvari, već je jednostavno omogućio djelo otkupljenja, započeo je naše otkupljenje. Kao što svi ljudi sudjeluju u neposluhu Adama, tako i svi ljudi moraju sudjelovati u poslušnosti Krista Očevoj volji. Otkupljenje će biti potpuno tek kad svi ljudi podijele njegovu poslušnost. —Pr. Walter Ciszek, On me vodi, str. 116-117; citirano u Sjaj kreacije, Vlč. Joseph Iannuzzi, str. 259
Zbog toga pape kažu da je Izaijina vizija mira i pravde na zemlji prije kraj vremena nije san, ali dolazi! A mir i pravda su jednostavno plodovi živeći u Očevoj Božanskoj volji. Isus dolazi uspostaviti vladavinu svog Kraljevstva tako da se "zemlja ispuni znanjem Gospodnjim". To neće biti stanje savršenstva, [8]"Crkva . . . primit će svoje savršenstvo samo u nebeskoj slavi. "-HGK, n. 769. godine ali od pročišćavanje u Crkvi kao priprema za i dio posljednjih dana.
Dopustite mi da zaključim riječima dvojice papa i dopustite čitatelju da odluči ne približavamo li se zapravo danima kada Krist s “vjetrovim navijačem” u ruci priprema veliku žetvu mira i pravde za Crkvu i Crkvu. svijet - sam razlog zbog kojeg ste pripremljeni Vaše svjedočenje za Nove misije. Jer „svi koji evangeliziraju su oruđa“ moći Uskrsnuća!
Ponekad moramo slušati, na svoje veliko žaljenje, glasove ljudi koji, iako gore od žara, nemaju osjećaj diskrecije i mjere. U ovom modernom dobu oni ne mogu vidjeti ništa osim prevare i propasti ... Smatramo da se moramo ne slagati s onim prorocima propasti koji uvijek predviđaju katastrofu, kao da je kraj svijeta blizu. U naše nas vrijeme božanska Providnost vodi prema novom poretku ljudskih odnosa koji su ljudskim naporima, pa čak i iznad svih očekivanja, usmjereni ka ispunjenju Božjeg nadmoćnog i nesagledivog plana, u kojem sve, čak i ljudski zastoji, vode ka veće dobro Crkve. —BLAŽENI IVAN XXIII., Adresa za otvaranje Drugog vatikanskog sabora, 11. listopada 1962 .; 4, 2-4: AAS 54 (1962), 789
Daleko smo od takozvanog „kraja povijesti“, jer uvjeti za održivi i miroljubivi razvoj još uvijek nisu na odgovarajući način artikulirani i ostvareni. -PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, n. 59. godine
POVEZANO ČITANJE:
- Razumijevanje žetve koja dolazi na kraju ovog doba. Čitati: Kraj doba
PRIMI 50% POPUSTA na Markovu glazbu, knjigu,
i obiteljska izvorna umjetnost do 13. prosinca!
Vidjeti ovdje za detalje.
Primiti Korištenje električnih romobila ističe Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.
Duhovna hrana za misao stalni je apostolat.
Hvala na podršci!
Pridružite se Marku na Facebooku i Twitteru!
