Posljednji muzej

 

Kratka priča
by
Mark Mallett

 

(Prvi put objavljeno 21. veljače 2018.)

 

2088 AD... Pedeset i pet godina nakon Velike oluje.

 

HE duboko udahnuo gledajući u neobično uvijeni, čađom prekriveni metalni krov Posljednjeg muzeja - nazvan tako, jer bi to jednostavno bio. Tesno zatvorivši oci, poplava uspomena otvorila mu je u umu špilju koja je već dugo bila zapečaćena ... prvi put kad je vidio nuklearne padavine ... pepeo iz vulkana ... zagušljivi zrak ... crni valoviti oblaci koji su se nadvili nebo poput gustih grozdova, blokirajući sunce mjesecima ...

"Djedica?"

Njezin ga je nježni glas oduzeo od neodoljivog osjećaja tame koji dugo nije osjećao. Spustio je pogled na njezino vedro, privlačno lice ispunjeno suosjećanjem i ljubavlju koja mu je odmah izvadila suze iz izvora.

"Oh, Tessa", rekao je, nadimak za mladu Thérèse. Petnaest godina, bila je poput njegove vlastite kćeri. Stisnuo joj je lice rukama i kroz suzne oči pio iz naoko beskrajnoga ponora dobrote koji je strujao iz njezinog.

“Tvoja nevinost, dijete. Nemaš pojma…"

Tessa je znala da će ovo biti emotivan dan za muškarca kojeg je nazvala "baka". Njezin stvarni djed umro je u Trećem ratu, pa je Thomas Hardon, sada u srednjim devedesetima, preuzeo tu ulogu.

Thomas je proživio ono što je postalo poznato kao Velika oluja, kratko razdoblje oko 2000 godina nakon rođenja kršćanstva koje je kulminiralo u “Tposljednje sučeljavanje Crkve i protucrkve, Evanđelja i protuevanđelja, između Krista i Antikrista. " ^[1]Euharistijski kongres za proslavu dvjestogodišnjice potpisivanja Deklaracije o neovisnosti, Philadelphia, PA, 1976 .; usp. Katolički Online (potvrdio je đakon Keith Fournier koji je bio nazočan

"Tako je to nazvao Ivan Pavao Veliki", jednom je rekao Grampa.

Preživjeli su vjerovali da sada žive u onom razdoblju mira predviđenom u 20. poglavlju Otkrivenja, označenom simboličkim brojem "tisuću godina".^[2]"Sad ... razumijemo da je razdoblje od tisuću godina označeno simboličkim jezikom." (Sv. Justin mučenik, Dijalog s Tryphoom, CH. 81, Oci Crkve, Kršćanska baština) Sveti Toma Akvinski objasnio je: "Kao što Augustin kaže, posljednja dob svijeta odgovara posljednjoj fazi čovjekova života, koja ne traje određeni broj godina kao ostale faze, ali ponekad traje sve dok su ostali zajedno, pa čak i duže. Stoga se posljednjoj dobi svijeta ne može odrediti određeni broj godina ili generacija. " (Rasprava o kvazijima, Sv. II De Potentia, Q. 5, br.5; www.dhspriory.org)  Nakon pada "Mračnog" (kako ga je Grampa zvala) i čišćenja zemlje od "pobunjenika", ostatak preživjelih započeo je obnovu "uvelike pojednostavljenog" svijeta. Tessa je bila druga generacija koja je rođena u ovo doba mira. Njoj su noćne more koje su njezini preci podnosili i svijet koji su opisivali činili gotovo nemogućim.

Zbog toga ju je Grampa dovela u ovaj muzej u nekad poznat kao Winnipeg u Kanadi. Mračna spiralna zgrada svojedobno je bila Kanadski muzej ljudskih prava. Ali kao što je Grampa rekla, "'Prava su postala smrtne kazne." U prvoj godini nakon Velikog pročišćenja zemlje nadahnuo je ideju o muzeju za buduće generacije zapamtiti.

"Ovdje imam čudan osjećaj, bako."

Muzej je izdaleka izgledao poput crteža biblijske "Babilonske kule", strukture koju su drevni ljudi izgradili iz arogancije kako bi dosegnuli "nebesa", izazivajući Božji sud. Ujedinjeni narodi također su nalikovali toj zloglasnoj kuli, prisjetio se Thomas.

Ova je zgrada izabrana iz nekoliko razloga. Prvo, bila je to jedna od rijetkih velikih građevina koja je još uvijek netaknuta. Velik dio bivših Sjedinjenih Država na jugu bio je desetkovan i nenastanjiv. "Stari Winnipeg", kako se sada zvao, bio je nova prometnica za hodočasnike koji su putovali iz Svetišta (skloništa u kojima je Bog zaklonio svoj ostatak tijekom Pročišćenja). Klima je ovdje sada bila daleko blaža u usporedbi s onom dok je Grampa bila dijete. "Bilo je to najhladnije mjesto u Kanadi", često je govorio. Ali nakon Velikog potresa koji je nagnuo zemljinu os,^[3]usp Fatima i veliko drhtanje Stari je Winnipeg sada bio bliže ekvatoru, a nekoć oštre prerije u regiji počinjale su bujati lišćem.

Drugo, mjesto je odabrano za davanje izjave. Čovječanstvo je došlo zamijeniti Božje zapovijedi "pravima" koja su, izgubivši osnovu u prirodnom zakonu i moralnim apsolutima, stvorila proizvoljan poredak koji je tolerirao sve, ali nikoga nije poštovao. Činilo se prikladnim pretvoriti ovo svetište u mjesto hodočašća koje će podsjećati buduće generacije na plodove "prava" kada otkačen od božanskog poretka.

"Bako, ne moramo ulaziti."

„Da, da, Tessa. Vi, vaša djeca i djeca vaše djece morate se sjetiti što se događa kad se okrenemo od Božjih zapovijedi. Kao što zakoni prirode imaju posljedice ako se ne slijede, tako imaju i zakoni Božanske volje. "

Doista, Thomas je često razmišljao o a treći zloslutniji razlog zašto je nastao Posljednji muzej. Jer u 20. poglavlju Otkrivenja nastavlja se govoriti o tome što se događa nakon razdoblje mira ...

Kad se navrši tisuću godina, Sotona će biti pušten iz svog zatvora. Izaći će zavarati narode na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih okupi za borbu ... (Otk 20-7)

Kako su ljudi mogli zaboraviti lekcije iz prošlosti i pobuniti se opet Mnogi su preživjeli izvor rasprave protiv Boga. Nestalo je pošasti, zla i otrova koji su nekoć visjeli u zraku, tlačeći dušu. Gotovo svi, u jednom ili drugom stupnju, sada su razmišljali. "Dar" (kako se to nazivalo) života u Božanskoj volji imao je toliko preobražene duše da su se mnogi osjećali kao da su već na Nebu, zadržani kao da su konac usidreni u njihovo tijelo.

I ta se nova i božanska svetost prelila u vremeniti poredak poput padova velike rijeke. Sama priroda, nekada stenjajući pod teretom zla, mjestimice je oživjela. Tlo je ponovno postalo bujno u naseljenim zemljama; vode su bile kristalno čiste; drveće je pucalo od voća, a žito je dosezalo visinu od četiri metra s glavama gotovo dvostruko duljim nego u njegovo vrijeme. I više nije bilo umjetnog "odvajanja Crkve od države". Vodstvo su bili sveci. Bilo je mira ... autentičan mir. Kristov duh prožeo je sve. On je vladao u svom narodu, a oni u njemu. Papino proročanstvo se ostvarilo:

"I oni će čuti moj glas i bit će jedan pas i jedan pastir." Neka Bog ... ubrzo ispuni svoje proročanstvo o pretvaranju ove utješne vizije budućnosti u sadašnju stvarnost ... Božja je zadaća uspostaviti ovaj sretni sat i svima ga priopćiti… Kad dođe, ispostavit će se da je svečani čas, veliki s posljedicama ne samo za obnovu Kristova Kraljevstva, već i za smirivanje ... svijeta. Molimo najsretnije i druge molimo da se mole za tako željeno smirivanje društva. —PAPA PIJ XI, Ubi Arcani dei Consilioi "O Kristovom miru u njegovu kraljevstvu", 23. prosinca 1922. godine

Da, došlo je do smirivanja. Ali kako bi čovječanstvo moglo ikad više okrenuti leđa Bogu? Na one koji su postavili pitanje, Thomas je često odgovarao s samo dvije riječi - i tugom koja je sama po sebi govorila:

"Slobodna volja."

A onda bi citirao Matejevo evanđelje:

Ovo evanđelje kraljevstva propovijedat će se u cijelom svijetu, za svjedočanstvo svim narodima i tada hoće li doći do svršetka. (Matej 24:14)

Napokon, Babilonska kula izgrađena je nekoliko stotina godina nakon prvo pročišćenje zemlje Potopom, pa čak i dok je Noa bio još živ. Da, i oni su zaboravili.

 

SJETI SE

Mračni ulaz u muzej ubrzo je doveo do otvorene sobe blago osvijetljene s nekoliko umjetnih svjetala.

"Wow, svjetla, Djedica. "

Prišla im je usamljena kustosica, starija žena u kasnim sedamdesetim. Objasnila je da je nekoliko svjetiljki na solarni pogon i dalje radilo, zahvaljujući bivšem električaru koji je u to vrijeme bio upoznat sa sustavom. Dok je Tessa škiljila prema jedva osvijetljenim zidovima, mogla je razaznati velike fotografije lica muškaraca, žena i djece različitih rasa i boja. Osim slika bliže stropu, većina je oštećena, udarana nogama ili nanesena sprejem. Kustosica muzeja, primijetivši djevojčinu znatiželju, ubrizga:

“Kao i većina zgrada koje su preživjele potres, i oni nije preživjeti anarhiste. "

"Što je anarhist?" Pitala je Tessa.

Bila je znatiželjna djevojka, duhovita i inteligentna. Pročitala je i proučila nekoliko knjiga koje su ostale u Svetištima i postavljala puno pitanja, najčešće kada su stariji koristili izraze koji nisu bili u modi. Thomas se još jednom zatekao kako proučava njezino lice ... i njezinu nevinost. Blago čistim srcem. Oh, kako je njezina zrelost patuljila petnaestogodišnjake svog vremena - mladiće i djevojke kojima je revizionistička povijest isprala mozak, zatrpan stalnom poplavom propagande, senzualnih medija, konzumerizma i besmislenog obrazovanja. "Bože", pomislio je u sebi, "pretvorili su ih u životinje koje slijede malo više od njihovih najnižih apetita." Prisjetio se kako je toliko bilo prekomjerne tjelesne težine i bolesnog izgleda, polako otrovano gotovo svime što su jeli, pili i disali.

Ali Tessa ... s kojom se praktički sjajila život.

"Anarhist", odgovorio je kustos, "je ... ili bolje rečeno, je bio u osnovi netko tko je odbacio autoritet, bilo da je to vlast ili čak Crkva - i radio na njihovom svrgavanju. Bili su revolucionari - barem su mislili da jesu; mladići i djevojke bez svjetla u očima, koji nikoga i ništa nisu poštovali. Nasilni, bili su tako nasilni ... ”Izmijenila je znalački pogled s Thomasom.

“Slobodno si odvojite vrijeme. Bit će vam korisno nositi svjetiljku ”, rekla je pokazujući na četiri neosvijetljena lampiona koji su sjedili na malom stolu. Thomas je otvorio mala staklena vrata jednog od njih kao kustosa uzeo svijeću u blizini, a zatim zapalio fitilj unutar lampiona.

"Hvala", rekao je Thomas, blago se naklonivši ženi. Primijetivši njezin naglasak, upitao je: "Jeste li Amerikanac?"

"Bila sam", odgovorila je. "A ti?"

"Ne." Nije mu se dalo razgovarati o sebi. "Blago vama i hvala vam još jednom." Kimnula je i pomaknula ruku prema prvom izložbenom predmetu, jednom od nekoliko koji se nalazio na vanjskom zidu velike otvorene sobe.

Ovo nije bio muzej iz Thomasova djetinjstva s interaktivnim prikazima i pokretnim dijelovima. Ne više. Ovdje nije bilo pretenzija. Samo jednostavna poruka.

Prišli su prvom prikazu. Bila je to jednostavna drvena ploča s dvije svijeće s obje strane. Skripta je uredno izgorjela u zrnu. Thomas se nagnuo naprijed, držeći svjetlo lampe bliže.

"Možeš li to pročitati, draga?"

Tessa je riječi izgovarala polako, molitveno:

Oči Gospodnje usmjerene su prema pravednicima
a njegove uši prema njihovom plaču.
Gospodnje je lice protiv zlikovaca
kako bi im izbrisali sjećanje sa zemlje.

(Psalam 34: 16-17)

Thomas je brzo ustao i duboko uzdahnuo.

“Istina je, Tessa. Mnogi su govorili da su ovakva pisma puke metafore. Ali nisu bili. Najbolje što možemo reći, dvije trećine moje generacije više nije na planetu. " Zastao je, pretražujući svoje sjećanje. „Postoji još jedno Sveto pismo koje mi pada na pamet, od Zaharije:

U cijeloj će zemlji dvije trećine biti odsječene i propasti, a jedna trećina će ostati. Jednu trećinu dovest ću kroz vatru ... Reći ću: "Oni su moj narod", a oni će reći: "Gospod je moj Bog." (13: 8-9)

Nakon nekoliko trenutaka šutnje, odšetali su do sljedeće izložbe. Thomas ju je nježno uhvatio za ruku.

"Jesi li dobro?"

"Da, bako, dobro sam."

“Mislim da ćemo danas vidjeti neke teške stvari. Nije to da vas šokira, već da vas nauči ... da naučite svoju djecu. Samo se sjeti, mi požnjeti ono što posijemo. Posljednje poglavlje ljudske povijesti tek treba napisati… vas".

Tessa kimne. Kad su se približili sljedećoj izložbi, svjetlost njihove lampe osvjetljavajući zaslon, prepoznao je poznati obris prije nego što je sjeo na mali stol.

"Ah", rekao je. "To je nerođena beba."

Tessa je ispružila ruku i podigla nešto od starog laminiranog časopisa s povezom od plastične zavojnice. Prstima je prešla preko naslovnice, osjećajući njegovu glatku teksturu. Na prednjoj je masci na vrhu masnim bijelim slovima na crvenom pravokutniku stajalo "LIFE". Ispod naslova nalazila se fotografija fetusa koji se odmara u maternici svoje majke.

"To je stvaran dušo, bako? "

"Da. To je prava fotografija. Pogledaj unutra."

Polako je okretala stranice koje su kroz slike otkrivale faze života nerođenih. Topla svjetlost treperave svjetiljke obasjala je čudo koje joj je prešlo preko lica. "Oh, ovo je nevjerojatno." No kad je stigla do kraja časopisa, obuzeo ju je zbunjeni pogled.

"Zašto je ovo ovdje, bako?" Pokazao je na malu ploču obješenu na zidu iznad stola. Jednostavno je glasilo:

Nećete ubiti ... Jer vi ste stvorili moje najdublje biće;
okupili ste me u utrobi moje majke.

(Izlazak 20:13, Psalam 139: 13)

Njezina se glava trgnula prema njemu s upitnim izrazom lica. Spustila je pogled na naslovnicu, a zatim se opet vratila.

Thomas je duboko udahnuo i objasnio. „Kad sam ja bio u tvojim godinama, vlade širom svijeta proglasile su da je„ pravo žene “ubiti dijete u njezinoj maternici. Naravno, nisu to zvali beba. Nazvali su ga "izrastkom" ili "mrljicom mesa" - "fetusom."

"Ali", prekinula ju je, "ove slike. Nisu li vidjeli ove slike? "

"Da, ali - ali ljudi su tvrdili da dijete nije osoba. To je tek kad se dijete rodilo postalo osoba."^[4]usp Je li Fetus a Osoba? Tessa je ponovno otvorila časopis kako bi pogledala stranicu na kojoj je dijete sisalo palac. Thomas ju je pažljivo pogledao u oči, a zatim nastavio.

“Došlo je vrijeme kada bi liječnici donijeli dijete na pola dok majka nije ostala samo glava. A budući da nije bio "potpuno rođen", rekli bi da je još uvijek legalno ubiti ga. "

"Što?" - uzviknula je prekrivši usta.

“Prije Trećeg rata, gotovo dvije milijarde beba ubijeno je nakon samo pet do šest desetljeća.^[5]numberofabortions.com Bilo je to otprilike 115,000 XNUMX dnevno. Mnogi su vjerovali da je to donijelo kaznu čovječanstvu. I ja isto. Jer u istini ", nastavio je, pokazujući na ružičasti fetus u časopisu," jedina razlika između tebe i tog djeteta je u tome što je mlađe. "

Tessa je stajala nepomično, pogleda prikovanog na licu djeteta pred sobom. Nakon otprilike pola minute, šapnula je "Dvije milijarde", nježno je zamijenila časopis i krenula sama do sljedeće izložbe. Thomas je stigao nekoliko trenutaka kasnije držeći svjetiljku čitajući plakat koji je visio na zidu.

Poštuj oca i majku.

(Efežanima 6: 2)

Na drvenom stolu bio je kovčeg s kojim su prolazile cijevi, a uz to i nekoliko medicinskih igala. Ispod njih nalazio se još jedan plakat s natpisom "HIPOKRATSKA ZAKLETVA" na vrhu. Thomas je ispod prepoznao ono što se činilo grčkim tekstom:

διαιτήμασί τε χρήσομαι ἐπ᾽ ὠφελείῃ
κατὰ δύναμιν i καὶ κρίσιν ἐμήν,
ἐπὶ δηλήσει δὲ καἀ ἀδικίῃ εἴρξειν.

οὐ δώσω δὲ οὐδὲ φάρμακον οὐδενὶ
αἰτηθεὶς θανάσιμον, οὐδὲ ὑφηγήσομαι
συμβουλίην τοιήن
ὁμοίως δὲ οὐδὲ γυναικὶ πεσσὸν φθόριον δώσω.

Ispod je bio prijevod koji je Tessa pročitala naglas:

Liječenje ću koristiti za pomoć oboljelima
prema mojoj sposobnosti i prosudbi,
Ali nikad s ciljem ozljede i nepravde.
Niti ću nekome dati otrov
kad se to od mene zatraži,
niti ću predložiti takav tečaj.

—3-4.st.pr.Kr.

Zastala je na trenutak. "Ne razumijem." Ali Thomas nije rekao ništa.

"Djedica?" Okrenula se i vidjela usamljenu suzu koja mu se slijevala niz obraz. "Što je?"

"Istodobno kad su počeli ubijati mališane", rekao je, pokazujući prema posljednjem dokaznom predmetu, " vlada je počela dopuštati ljudima da se ubiju. Rekli su da je to njihovo "pravo". " Umočivši glavu prema iglama, nastavio je. “Ali onda su prisilili liječnike da im pomognu. Na kraju su ipak liječnici i medicinske sestre nestrpljivo oduzimali živote ljudima ubrizgavajući im injekcije sa ili bez njihovog pristanka - a ne samo starijima ", rekao je, pokazujući na zapovijed Poštuj oca i majku. "Ubijali su depresivne, usamljene, tjelesne invalide i na kraju ..." Ozbiljno je pogledao Tessu. "Na kraju su počeli eutanazirati one koji nisu prihvatili Novu religiju."

"Što je to bilo?" prekinula ju je.

„Mračni je naredio da se svi moraju klanjati njegovu sustavu, svojim uvjerenjima, čak i njemu. Tko nije, odveden je u kampove gdje su ih 'preodgajali'. Ako to nije uspjelo, eliminirani su. S ovim." Ponovno je spustio pogled na stroj i igle. “To je bilo na početku. To su bili oni "sretnici". Na kraju, mnogi su bili mučki ubijeni, kao što ste mogli čuti. "

Teško je progutao slinu i nastavio. “Ali moja supruga - baka - jednog je dana pala i slomila gležanj. Dobila je strašnu infekciju, tjednima je zaglavila u bolnici i nije joj bilo ništa bolje. Liječnik je došao jednog dana i rekao da bi trebala razmisliti o okončanju svog života. Rekao je da bi to bilo 'najbolje za sve' te da je ona ionako starija i da to previše košta 'sustav'. Naravno, rekli smo ne. Ali sljedećeg jutra, nje više nije bilo. "

"Misliš-"

"Da, odveli su je, Tessa." Obrisao je suzu s lica. "Da, sjećam se i nikada neću zaboraviti." Zatim se okrenuvši joj se s malim osmijehom, rekao je, "Ali oprostio sam."

Sljedeća tri prikaza bila su izvan Tesinog razumijevanja. Sadržavale su fotografije iz knjiga i bivših muzejskih arhiva. Iznemogli i natučeni ljudi, gomile lubanja, cipele i odjeća. Nakon čitajući svaki plakat, Thomas je ukratko objasnio povijest ropstva dvadesetog stoljeća, holokaust komunizma i nacizma i na kraju trgovinu ljudima ženama i djecom radi seksa.

„Učili su u školama da Bog ne postoji, da je svijet stvoren iz ničega osim slučaja. Da je sve, uključujući i ljude, samo proizvod evolucijskog procesa. Komunizam, nacizam, socijalizam ... ovi su politički sustavi u konačnici bili samo praktična primjena ateističkih ideologija koje su ljude svele na puke slučajne čestice ... slučajnosti. Ako smo samo to, zašto onda jaki ne bi kontrolirali slabe, a zdrave ne eliminirali bolesnike? To je, rekli su, bilo njihovo prirodno 'pravo' ”.

Odjednom je Tessa dahnula nagnuvši se prema otrcanoj fotografiji malog djeteta prekrivenog muhama, ruku i nogu tankih poput stupova šatora.

"Što se dogodilo, bako?"

"Moćni muškarci i žene govorili su da je svijet prenapučen i da nemamo dovoljno hrane za prehranu masa."

"Je li to bila istina?"

"Ne. Bilo je na kat. Prije Trećeg rata mogli ste uklopiti cijelo globalno stanovništvo u državu Teksas ili čak grad Los Angeles.^[6]"Stojeći rame uz rame, cjelokupno svjetsko stanovništvo moglo bi se smjestiti na 500 četvornih kilometara od Los Angelesa." -National Geographic, Listopada 30th, 2011 Uh, Teksas je bio ... pa, bila je to vrlo velika država. Svejedno, bilo je dovoljno hrane za prehranu dvostruko svjetske populacije. Pa ipak ... ”Odmahnuo je glavom prelazeći žuljevitim prstima po natečenom trbuhu na fotografiji. “Milijuni su umrli od gladi dok smo mi Sjevernoamerikanci debljali. Bila je to jedna od najvećih nepravdi.^[7]„100,000 12 ljudi svakodnevno umire od gladi ili njezinih neposrednih posljedica; i svakih pet sekundi dijete umire od gladi. Sve se to događa u svijetu koji već proizvodi dovoljno hrane za prehranu svakog djeteta, žene i muškarca i mogao bi nahraniti 26 milijardi ljudi ”- Jean Ziegler, UN-ov specijalni izvještaj, 2007. listopada XNUMX .; vijesti.un.org Laži. Mogli smo ih nahraniti ... ali oni nam nisu imali što zauzvrat dati, tj. sirove nafte. I tako smo ih pustili da umru. Ili smo ih sterilizirali. Na kraju, nakon Trećeg rata, bili smo svi gladan. Pretpostavljam da je i to bila pravda. "

U tom je trenutku Thomas shvatio da nekoliko minuta nije pogledao Tessu. Okrenuo se i pronašao svoju slatku djevojčicu smrznutu u izrazu kakav nikada nije vidio na njezinu licu. Donja joj je usnica podrhtavala dok su joj suze prelijevale rumene obraze. Pramen kestenjaste kose zalijepio joj se za obraz.

"Tako mi je žao, Tessa." Stavio ju je oko ruke.

"Ne ...", rekla je, pomalo se tresući. “Ja sam oprosti, bako. Ne mogu vjerovati da ste sve ovo preživjeli. "

"Pa, neke su se stvari dogodile prije mog rođenja, ali sve je to bilo dio iste olupine vlaka."

"Što je točno opet vlak, bako?"

Zahihotao se i čvrsto je stisnuo. “Idemo dalje. Trebaš zapamtiti, Tessa. "

Sljedeći je plakat visio između dva mala kipa golog muškarca i žene prekrivenog ukusnim lišćem smokve. Pročitalo je:

Bog je stvorio čovječanstvo na njegovu sliku;
na sliku Božju on ih je stvorio;
muško i žensko stvorio ih je.

(Postanak 1: 27)

Thomas se na trenutak zbunio što znači prikaz. A onda je napokon primijetio fotografije obješene na zidu s lijeve i desne strane kipova. Dok je držao svjetiljku bliže, Tessa je zaurlala. "Što je jer je? "

Pokazala je na slike muškaraca u gustom našminkanom odjevenom u haljine i kostime. Drugi su pokazivali ljude u raznim svlačenjima na paradnim plovcima. Neki su ljudi, obojeni u bijelo, izgledali poput časnih sestara, a drugi poput biskupa. No, jedna je fotografija Thomasu posebno zapela za oko. Bio je to nag muškarac koji je šetao pored prolaznika, njegovi su se intimni dijelovi izbrisali s malo tinte. Dok se činilo da je nekoliko veseljaka uživalo u spektaklu, jedna je mlada djevojka pokrivala lice, naizgled jednako zapanjena kao Tessa.

„Na kraju smo bili generacija koja više nije vjerovala u Boga, a samim tim ni u sebe. Što i tko smo mi, onda bi se moglo redefinirati da budemo ... bilo što. " Pokazao je na još jednu fotografiju muškarca u psećem kostimu koji sjedi pored svoje supruge. "Ovaj je tip identificiran kao pas." Tessa se nasmijala.

“Znam, zvuči ludo. Ali to nije bilo smiješno. Školarce su počeli učiti da bi mogle biti djevojčice, a djevojčice da bi mogle odrasti u muškarce. Ili da to uopće ne bi bili muškarci ili žene. Svatko tko je sumnjao u razumnost ovoga bio je progonjen. Vaš Veliki ujak Barry i njegova supruga Christine i njihova djeca pobjegli su iz zemlje kad su im vlasti zaprijetile da će im oduzeti djecu jer ih nisu podučavali državnom programu 'spolnog odgoja'. Mnoge su se druge obitelji skrivale, a druge je država rastrgala. Roditelji su optuženi za 'zlostavljanje djece', dok su njihova djeca tada 'preodgajana'. O Bože, bilo je tako zbrkano. Ne mogu vam reći ni stvari koje su donijeli u školske sobe kako bi podučavali nevine dječake i djevojčice, neke od pet godina. Uf. Idemo dalje. "

Prošli su pored jedne izložbe s nekoliko fotografija tijela ljudi prekrivenih tetovažama. Još jedan eksponat imao je slike ispucalog tla i bolesnih biljaka.

"Što je to?" pitala je. "To je prskalica za usjeve", odgovori Grampa. "Prska kemikalije na hranu koju su uzgajali."

Još jedan prikaz pokazao je obale mrtvih riba i ogromne otoke plastike i krhotina koji plutaju morem. "Upravo smo svoje smeće bacili u ocean", rekao je Thomas. Prešli su na drugi prikaz gdje je jedan kalendar visio sa samo šestodnevnih tjedana i uklonjeni su svi kršćanski blagdani. Na plakatu je pisalo:

Govorit će protiv Svevišnjega
i nosi svete Svevišnjega,
namjeravajući promijeniti blagdane i zakon.

(Daniel 7: 25)

Na sljedećoj izložbi ispod plakata visjela je fotografija druge naslovnice časopisa. Prikazalo se kako se dvije identične bebe gledaju. 

Gospod Bog stvorio je čovjeka od praha zemaljskog,
i udahnuo mu u nosnice dah života;
i čovjek je postao živo biće.

(Postanak 2: 7)

Na stolu su bile druge fotografije identičnih ovaca i pasa, nekoliko druge identične djece, kao i slike drugih bića koja nije prepoznala. Ispod njih je još jedan plakat glasio:

Uistinu nitko zdrave pameti ne može sumnjati u pitanje ovog natjecanja
između čovjeka i Svevišnjeg.
Čovjek, zlouporabivši slobodu, može kršiti pravo
i veličanstvenost Stvoritelja svemira;
ali pobjeda će ikada biti s Bogom - ne,
poraz je pri ruci u trenutku kad čovjek,
u zabludi svog trijumfa,
diže se s najviše smjelosti.

—POVRED ST. PIUS X, E Vrhovni, n. 6., 4. listopada 1903

Nakon što je naglas pročitala riječi, Tessa je pitala što znači čitav prikaz.

„Ako čovjek više ne vjeruje u Boga i ne vjeruje da je stvoren na Božju sliku, što ga onda sprečava da zauzme mjesto Stvoritelja? Jedan od najgroznijih eksperimenata na čovječanstvu bio je kad su znanstvenici počeli klonirati ljude. "

"Misliš, oni bi ... Hm, kako to misliš?"

“Pronašli su način da stvore čovjeka bez oca i majke na prirodan način koji je Bog naumio - kroz bračnu ljubav. Na primjer, mogli bi uzeti stanice iz vašeg tijela i od njih stvoriti drugu vas. " Tessa se začuđeno povukla. “Na kraju su pokušali stvoriti vojsku klonova - nadljudskih borbenih strojeva. Ili super-strojevi s ljudskim kvalitetama. Granice između čovjeka, stroja i životinje jednostavno su nestale. " Tessa je polako odmahnula glavom. Thomas je pogledao njezino nacrtano lice, primijetivši njezinu nevjericu.

Na sljedećoj je izložbi spustila pogled na veliki stol šarenih kutija i omota i brzo shvatila što su. "Je li tako izgledala hrana tada, bako?" Jedina hrana koju je Tessa poznavala uzgajala se u plodnoj dolini koju je nazivala domom (ali preživjele zvali "Utočište"). Duboko narančasta mrkva, krupni krumpir, veliki zeleni grašak, jarko crvena rajčica, sočno grožđe ... ovo je bilo nju hrana.

Čula je priče o "supermarketima" i "trgovinama kutijama", ali takve je vrste hrane vidjela samo jednom. "Oh! Vidjela sam to, Grampa ”, rekla je, pokazujući na izblijedjelu kutiju sa žitaricama s pjegavim, nacerenim dječakom koji je pljusnuo crvene, žute i plave komade. “Bilo je to u onoj napuštenoj kući u blizini Dauphina. Ali što, zaboga, on jede? "

"Thérèse?"

"Da?"

"Želim te nešto pitati. Kad bi ljudi vjerovali da više nisu stvoreni na Božju sliku i da ne postoji vječni život - da je sve što postoji ovdje i sada - što mislite da bi učinili? "

"Hm." Spustila je pogled na zakrivljenu klupu iza sebe i sjela na rub. "Pa, pretpostavljam ... Pretpostavljam da bi jednostavno živjeli trenutak, pokušavajući to najbolje iskoristiti, zar ne?"

„Da, tražili bi što god mogu i kako bi izbjegli patnju. Slažeš li se?"

"Da, to ima smisla."

"A ako se ne bi ustručavali ponašati se poput bogova, stvarajući i uništavajući život, mijenjajući svoja tijela, mislite li da bi i oni petljali u svoju hranu?"

"Da."

“Pa, jesu. Došlo je vrijeme kada je bilo kome od nas bilo vrlo teško pronaći onu vrstu hrane koju sada znate. "

"Što? Nema povrća ili voća? Nema trešanja, jabuka, naranči ... ”

“Nisam to rekao. Bilo je teško pronaći hranu koja nije genetski modificirana, a koju znanstvenici nisu promijenili na neki način ... izgledati bolje ili biti otporan na bolesti ili bilo što drugo. "

"Je li bio bolji okus?"

„Ma, nikako! Većina toga nije imala ništa poput onoga što jedemo u dolini. Nekad smo ga zvali 'Frankenfood' što znači ... oh, to je već druga priča. "

Thomas je uzeo omot slatkiša, čiji je sadržaj zamijenjen stiroporom.

“Otrovani smo, Tessa. Ljudi su jeli hranu natovarenu kemikalijama iz poljoprivrednih praksi u to vrijeme, kao i toksine kako bi ih sačuvali ili okusili. Nosili su šminku koja je bila otrovna; pio vodu s kemikalijama i hormonima; udisali su zagađeni zrak; jeli su sve vrste sintetičkih stvari, što znači da ih je stvorio čovjek. Mnogi ljudi su se razboljeli ... milijuni i milijuni ... Postali su pretili ili su im se tijela počela zatvarati. Eksplodirale su sve vrste karcinoma i bolesti; bolesti srca, dijabetes, Alzheimer, stvari za koje nikada niste čuli. Hodali biste ulicom i jednostavno ste mogli vidjeti da ljudima nije dobro. "

"Pa što su učinili?"

"Pa, ljudi su uzimali droge ... zvali smo ih" farmaceutski proizvodi ". Ali ovo je bio samo flaster i često je ljude činilo bolesnijima. U stvari, ponekad su upravo oni koji proizvode hranu oni koji su tada proizvodili lijekove za liječenje bolesnih od njihove hrane. Oni su samo dodavali otrov otrovu u mnogim slučajevima - i zaradili su puno novca radeći na tome. " Odmahnuo je glavom. "Gospode, tada smo se drogirali za sve."

"Donesi svjetlo ovamo, bako." Odmaknula je kutiju s natpisom "Kotači kola" koja je prekrivala plakat na stolu. Počela je čitati:

Gospod Bog je tada uzeo čovjeka i smjestio ga
u rajskom vrtu, da ga obrađuje i brine.
Gospodin Bog dao je čovjeku ovu zapovijed:
Možete jesti s bilo kojeg drveća u vrtu
osim drveta spoznaje dobra i zla.

(Postanak 2: 15-17)

“Hm. Da ”, razmišljao je Thomas. “Bog je dao sve što trebamo. Mnogi od nas počeli su to otkrivati ​​još u ono vrijeme - stvari koje sada uzimate zdravo za gotovo - da lišće, bilje i ulja u Božjem stvaranju liječiti. Ali čak je i njih država pokušala kontrolirati, ako ne i izravnu zabranu. " Bacivši omot od bombona natrag na stol, promrmljao je. “Božja hrana je najbolja. Vjeruj mi."

“Oh, ne moraš me uvjeravati, bako. Pogotovo kad teta Marija kuha! Jesam li to samo ja ili češnjak nije najbolji? "

"I cilantro", dodao je cereći se. "Još se uvijek nadamo da ćemo jednog dana pronaći stabljiku koja raste."

Ali lice mu je ponovno postalo mračno na sljedećoj izložbi.

"Oh, draga." Bila je to fotografija djeteta s iglom u ruci. Počeo je objašnjavati kako su, kad farmaceutski proizvodi nazvani "antibiotici" više nisu radili, svima bilo naređeno "cijepljenje" protiv bolesti koje su počinjale ubijati tisuće.

“Bilo je zastrašujuće. S jedne strane, ljudi su postajali užasno bolesni, krvarili su do smrti samo disanjem virusi u zraku. S druge strane, prisilno cijepljenje kod mnogih je ljudi izazivalo strašne reakcije. Bilo je to zatvor ili bacanje kockica. "

"Što je cjepivo?" upitala je pretjerano izgovarajući riječ.

"Tada su vjerovali da ako ljudima ubrizgaju virus - pa, oblik virusa -"

"Što je virus?" Thomas joj je tupo zurio u oči. Ponekad je bio zatečen koliko je njezina generacija malo znala o razornim silama prisutnim u njegovom djetinjstvu. Smrt je sada bila rijetka i to samo među najstarijim preživjelima. Podsjetio je na Izaijino proročanstvo u vezi s Dobom mira:

Kao godine drveta, tako i godine moga naroda;
i moji će odabranici dugo uživati ​​u plodovima svojih ruku.
Neće se uzalud truditi niti će djecu naglo rađati;
za rasu koju je Gospodin blagoslovio jesu oni i njihovo potomstvo.

(Isaiah 65: 22-23)

Niti je mogao u potpunosti objasniti zašto je on, u usporedbi s devedeset i neke godine, koje je nekoć poznavao, još uvijek imao toliko energije i bio okretan poput šezdesetogodišnjaka. Tijekom razgovora na tu temu sa svećenicima iz drugog Svetišta, mladi je svećenik izvukao hrpu starog tiskanog računalnog papira, kopao ih minutu, dok napokon nije pronašao željenu stranicu. "Slušaj ovog", rekao je s bljeskom u očima. „Vjerujem da je ovaj Crkveni otac mislio na naše vrijeme:"

Također, neće biti nezrelog, niti starca koji ne ispunjava svoje vrijeme; jer će mladi imati stotinu godina ... - sveti Irinej Lionski, crkveni otac (140. – 202. Nove ere); Hareze Adversus, Bk. 34, pogl.4

"Ako ne želiš razgovarati o tome, u redu je, bako." Thomas se vratio u sadašnjost.

"Ne oprosti. Mislila sam na nešto drugo. Gdje smo bili? Ah, cjepiva, virusi. Virus je jednostavno nešto stvarno sitno što uđe u vaš krvotok i pozli vam. " Tessa je iskrivila nos i usne, dajući do znanja da je pomalo zbunjena. “Poanta je u ovome. Na kraju je otkriveno da su mnoge bolesti od kojih su ljudi oboljeli, a posebno djeca, bebe ... proizašle iz ubrizgavanja više cjepiva koja bi im trebala spriječiti da uopće ne obole. Kad smo shvatili što rade globalnoj populaciji, bilo je prekasno. "

Podignuo je lampu. "Što ploča uopće kaže za ovu?"

Gospodin je Duh, i tamo gdje je Duh Gospodnji,
postoji sloboda.

(2 Korinćanima 3: 17)

"Hmm", frknuo je.

"Zašto ovo Sveto pismo?" pitala je.

„To znači da kad god smo prisiljeni učiniti nešto protiv svoje savjesti, to je gotovo uvijek razorna sila Sotone, tog drevnog lažljivca i ubojice. Zapravo mogu pretpostaviti što će biti sljedeća izložba ... ”

Stigli su do konačnog prikaza. Tessa je uzela svjetiljku i podigla je do plakata na zidu. Bila je puno veća od ostalih. Polako je pročitala:

Tada je bilo dopušteno udahnuti život slici zvijeri,
kako bi slika zvijeri mogla govoriti i imati
tko ga nije klanjao, ubio ga je.
Prisililo je sve ljude, male i velike,
bogati i siromašni, slobodni i robovi,
da im se stavi pečat na desnu ruku ili čelo,
tako da nitko nije mogao kupiti ili prodati osim jednog
koji je imao pečatnu sliku imena zvijeri
ili broj koji je stajao uz njegovo ime.

Njegov je broj šest stotina šezdeset i šest.

(Otkrivenje 13: 15-18)

Na donjem stolu nalazila se jedna fotografija čovjekove ruke s neobičnim malim tragom. Iznad stola na zidu je visjela velika, ravna crna kutija. Uz nju je bilo postavljeno nekoliko manjih, ravnih crnih kutija različitih veličina. Nikad prije nije vidjela televiziju, računalo ili mobitel, pa tako nije ni slutila što gleda. Okrenula se i pitala Thomasa o čemu se radi, ali njega nije bilo. Zakotrljala se uokolo i pronašla ga kako sjeda na klupu u blizini.

Sjela je pokraj njega, odloživši svjetiljku na pod. Ruke su mu bile prekrivene licem kao da više ne može gledati. Oči su joj pregledavale njegove debele prste i uredno njegovane nokte. Proučila je ožiljak na zglobu i dobnu oznaku na zapešću. Bacila je pogled na njegovu punu glavu nježne bijele kose i nije mogla odoljeti da je ne podigne da je nježno pogladi. Zagrlila ga je, naslonila mu glavu na rame i sjedila u tišini.

Svjetlost lampe zatreptala je na zidu dok su joj se oči polako prilagođavale mračnoj sobi. Tek tada je vidjela kako joj se vidi ogromni freska naslikana iznad zaslona. Bilo je to na čovjeku na bijelom konju koji je nosio krunu. Oči su mu bljesnule vatrom dok mu je mač virio iz usta. Na Njegovom bedru bile su napisane riječi: "Vjerni i istiniti" i na Njegovom crvenom ogrtaču, obrubljenom u zlatu, "Riječ Božja". Dok je škiljila dalje u mrak, vidjela je vojsku drugih jahača iza Nje kako se penje, gore, prema stropu. Slika je bila izvanredna, kao ništa što je ikad vidjela. Činilo se živim, plešući sa svakim treptajem plamena svjetiljke.

Thomas duboko udahne i sklopi ruke ispred sebe, očiju uprtih u pod. Tessa se uspravila i rekla: "Vidi."

Bacio je pogled kamo je ona pokazivala i, polako otvorivši usta od strahopoštovanja, uzeo bauk pred sobom. Počeo je klimati glavom i tiho se smijati u sebi. Tada su se riječi iz dubine počele izlijevati drhtavim glasom. “Isuse, Isuse, moj Isuse ... da, hvala ti, Isuse. Blagoslovio te, moj Gospodine, moj Bože i moj Kralju ... " Tessa se tiho pridružila njegovim pohvalama i počela plakati kad je Duh pao na oboje. Njihova spontana molitva na kraju je zakuhala i, još jednom, sjedili su u tišini. Sve otrovne slike koje je ranije vidjela činile su se da su se istopile.

Thomas je izdahnuo iz srži svoje duše i počeo govoriti.

“Svijet se raspadao. Posvuda je izbio rat. Eksplozije su bile strašne. Jedna bomba bi pala, a milijun ljudi je nestalo. Još jedan bi pao i još jedan milijun. Crkve su spaljivane do temelja, a svećenici ... O Bože ... nisu se imali gdje sakriti. Ako to nisu bili džihadisti, to su bili anarhisti; ako to nisu bili anarhisti, bila je policija. Svi su ih htjeli ubiti ili uhititi. Bio je to kaos. Posvuda je bilo nestašice hrane i, kao što sam rekao, bolesti. Svaki čovjek za sebe. Tada su nas anđeli odveli nekoliko do privremenih skloništa. Ne svaki kršćanin, ali mnogi od nas. "

Sada, dok je bio u Thomasovoj mladosti, bilo koji petnaestogodišnjak koji je čuo da se netko viđa anđeli pomislio bi da ste ili nadriliječnik ili bi vas zagonetio sa stotinu pitanja. Ali ne i Tessina generacija. Sveci su često posjećivali duše kao i anđeli. Bilo je to kao da je veo između neba i zemlje barem malo povučen. Natjeralo ga je da pomisli na ono Sveto pismo u Ivanovu evanđelju:

Amen, amen, kažem ti, vidjet ćeš kako se nebo otvorilo i anđeli Božji uzlaze i silaze na Sina Čovječjega. (Ivan 1)

“Da bi preživjeli, ljudi su bježali iz gradova, koji su postali otvorena bojišta između lutajućih bandi. Nasilje, silovanje, ubojstvo ... bilo je užasno. Oni koji su pobjegli formirali su čuvane zajednice - teško naoružane zajednice. Hrane je bilo malo, ali barem su ljudi uglavnom bili na sigurnom.

“Tada je to bilo he došao «.

"Mu?" rekla je pokazujući na mural.

"Ne, ga. " Pokazao je na podnožje slike gdje su stopala bijelog konja počivala na malom globusu na kojem je bio naslikan broj "666". “Bio je 'Mračni', kako smo ga zvali. Antikrist. Bezakonik. Zvijer. Sin pogibelji. Tradicija za njega ima mnogo imena. "

"Zašto ste ga nazvali Mračnim?"

Thomas se pustio tih, neugodan smijeh, praćen uzdahom, kao da se hvata u koštac da shvati svoje misli.

“Sve se raspadalo. A onda je došao. Prvi put nakon mjeseci i mjeseci vladao je mir. Niotkuda je ova vojska odjevena u bijelo došla s hranom, čistom vodom, odjećom, čak i slatkišima. U nekim je regijama obnovljena električna energija, a mjestimice su postavljeni golemi zasloni - poput onog na zidu, ali puno veći. Pojavio bi se na njima i razgovarao s nama, sa svijetom, o miru. Sve što je rekao zvučalo je ispravno. Otkrio sam kako vjerujem u njega, u nedostatku vjerovati u njega. Ljubav, tolerancija, mir ... Mislim, te su stvari bile u Evanđeljima. Nije li naš Gospodin jednostavno želio da volimo jedni druge i prestanemo osuđivati? Pa, red je uspostavljen i nasilje je brzo završilo. Neko se vrijeme činilo kao da će svijet biti obnovljen. Čak se i nebo čudesno počelo bistriti prvi put nakon nekoliko mjeseci. Počeli smo se pitati nije li ovo početak Ere mira! "

"Zašto nisi tako mislio?"

“Jer nikada nije spomenuo Isusa. Pa, citirao ga je. Ali onda je citirao Muhammeda, Budu, Gandhija, svetu Tereziju iz Kalkute i mnogi drugi. Bilo je toliko zbunjujuće jer se nisi mogao prepirati s ... s istinom. Ali onda ... ”Pokazujući na fenjer na podu, nastavio je. „Baš kao što taj plamen donosi svjetlost i toplinu u ovu sobu, on je još uvijek samo djelić spektra svjetlosti, na primjer duge. Tako je i Mračni mogao dati tek toliko svjetla da nas utješi i ugrije - i smiri naše režeće želuce - ali to je bila samo poluistina. Nikada nije govorio o grijehu, osim što je rekao da nas takvi govori samo dijele. Ali Isus je došao uništiti grijeh i oduzeti ga. Tada smo shvatili da ne možemo slijediti ovog čovjeka. Barem neki od nas. "

"Što misliš?"

„Bila je velika podjela među mnogim kršćanima. Oni kojima je bog bio želudac optužili su nas ostale da smo pravi teroristi mira i otišli su. "

"I što onda?'

“Tada je uslijedio Mirovni edikt. To je bio novi ustav za svijet. Nacija za nacijom potpisala se, predajući svoj suverenitet u potpunosti Mračnom i njegovom vijeću. Onda je on prisilili sve ...".

Tessin se glas pridružio njegovu dok je čitala s plakata.

... mali i sjajni,
bogati i siromašni, slobodni i robovi,
da im se stavi pečat na desnu ruku ili čelo,
tako da nitko nije mogao kupiti ili prodati osim jednog
koji je imao pečatnu sliku imena zvijeri
ili broj koji je stajao uz njegovo ime.

"Pa, što će se dogoditi ako niste prihvatili ocjenu?"

“Bili smo isključeni iz svega. Od kupnje goriva za automobile, hrane za djecu, odjeće za leđa. Nismo mogli ništa učiniti. U početku su ljudi bili prestravljeni. I ja sam, da budem iskren. Mnogi su uzeli znak ... čak i biskupi. " Thomas je pogledao u strop koji je bio crn poput noći. "O Gospode, smiluj im se."

„A ti? Što si učinila, bako? "

“Mnogi su se kršćani skrivali, ali to je bilo beskorisno. Imali su tehnologiju da te pronađu bilo gdje. Mnogi su se herojski odrekli svog života. Gledao sam jednu porodicu od dvanaestero djece koja su ubijana pred roditeljima, jedno po jedno. Nikad to neću zaboraviti. Sa svakim udarcem po njihovom djetetu mogli ste vidjeti majku probodenu do dubine duše. Ali otac ... neprestano im je govorio najnježnijim glasom: 'Volim te, ali Bog je tvoj otac. Uskoro ćemo ga vidjeti zajedno na Nebu. Još jedan trenutak, dijete, još jedan trenutak ... «Tada sam, Thérèse, bila spremna dati život za Isusa. Samo sam nekoliko sekundi skočio iz svog skrovišta kako bih se predao Kristu ... kad sam Ga vidio".

"Who? Mračni? "

"Ne, Isuse."

"Vidio si Isus? " Način na koji je postavila pitanje odavao je dubinu njene ljubavi prema Njemu.

"Da. Stajao je preda mnom, Tessa - točno onako kako ga vidite tamo odjevenog. " Vratila je pogled na fresku kad su joj suze navrle na oči.

"On je rekao, 'Dajem vam izbor: Nositi mučeničku krunu ili okruniti svoju djecu i djecu svoje djece znanjem Mene.' "

Uz to je Tessa prasnula u jecaj. Srušila se Granpinom krilu i plakala dok joj tijelo nije duboko udahnulo. Kad je napokon sve postalo mirno, sjela je i pogledala ga u duboke, nježne oči.

“Hvala ti, bako. Hvala na odabiru nas. Hvala ti na Isusovu daru. Hvala ti na daru da znam Njega koji je moj Život i moj Dah. Hvala vam." Zaključali su oči i na trenutak su mogli vidjeti samo Krista u drugom.

Tada je, spustivši pogled, Tessa rekla: "Moram se ispovjediti."

Biskup Thomas Hardon ustao je, izvadio naprsni križ ispod džempera i poljubio ga. Izvadivši ljubičastu ukradenicu iz džepa, poljubio ju je i stavio preko ramena. Učinivši znak križa, ponovno je sjeo i nagnuo se prema njoj dok mu je šaptala na uho. U sebi je pomislio kako bi priznanje tako malog grijeha - ako je to i bio grijeh - izvuklo prezir okorjelog svećenika. Ali ne. Ovo je doba bilo vrijeme Rafinerske vatre. Bio je to trenutak da Kristova nevjesta postane savršena, bez mrlje i mrlje.

Thomas je ponovno ustao, položio joj ruke na glavu i sagnuo se dok joj usne jedva dodiruju kosu. Prošaputao je molitvu na jeziku koji ona nije znala, a zatim je izgovorio riječi odrješenja dok je iznad nje tražio Znak križa. Uzeo ju je za ruke, podigao u zagrljaj i čvrsto je držao.

"Spreman sam za polazak", rekao je.

"I ja također, bako."

Thomas je puhnuo u svjetiljku i vratio je na stol. Kad su se okrenuli prema izlazu, dočekao ih je veliki natpis iznad, osvijetljen s dvanaest svijeća.

U nježnom suosjećanju našega Boga,
svanula je zora s visine na nas,
zasjati onima koji borave u tami i sjeni smrti,
i voditi noge na put mira ...
Hvala Bogu koji nam daje pobjedu
po našem Gospodinu Isusu Kristu.

(Luka, 1: 78-79; 1. Korinćanima 15:57)

"Da, hvala Bogu", šapnuo je Thomas.

 

 

 

Na putovanje s Markom u Korištenje električnih romobila ističe Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.