Relikvije i poruka

Glas koji vapi u pustinji

 

SV. PAVLE učili da smo „okruženi oblakom svjedoka“. ^[1]Heb 12: 1 Kako ova nova godina započinje, želio bih podijeliti s čitateljima „mali oblak“ koji okružuje ovaj apostolat kroz relikvije svetaca koje sam primio tijekom godina - i kako oni govore o misiji i viziji koja vodi ovu službu ...

 

PRIPREMITE PUT

I molila pred Presvetim Sakramentom u privatnoj kapelici mog duhovnog upravitelja kad su mi se u srcu uzdizale riječi, naizgled izvan mene:

Dajem vam službu Ivana Krstitelja. 

Dok sam razmišljao što ovo znači, pomislio sam na riječi samog Krstitelja, riječi iz današnjeg Evanđelja:

Ja sam glas onoga koji viče u pustinji: 'Pravite put Gospodnji' ...

Sljedećeg jutra zakucalo je na vrata župnog dvora, a onda me pozvala tajnica. Ondje je stajao stariji muškarac, ispružene ruke nakon našeg pozdrava. 

"Ovo je za vas", rekao je. “To je prvoklasna relikvija Ivan Krstitelj".

Krajnje značenje ovoga otkrivat će se u godinama koje slijede jer će poticaj svetog Ivana Pavla II nama mladima 2002. godine postati središnja tema ovog apostolata:

Dragi mladi, na vama je samo da to budete stražari od jutra koji najavljuju dolazak sunca koji je Uskrsli Krist! - POZOVITE JOHN PAUL II, Poruka Svetoga Oca mladima svijeta, XVII Svjetski dan mladih, n. 3; (usp. 21: 11-12)

Ovaj će poziv, kako je kasnije primijetio, biti obilježen potrebom i vjernosti Svetom Ocu i Kristovoj Crkvi i izvjesnim mučeništvom u proročkom iskoraku najavljujući nadolazeća Zora. 

Mladi su se pokazali za Rim i za Crkvu poseban dar Duha Božjeg ... Nisam se ustručavao zamoliti ih da radikalno odaberu vjeru i život i postaviti im strahovit zadatak: da postanu „jutarnji čuvari“ u osvit novog tisućljeća. —PAPA IVAN PAVAO II, Novo Millennio Inuente, br.9

Možda stoga nije slučajno što je postojala druga relikvija zatvorena s Ivanom Krstiteljem, ona poljskog mučenika sv. Hijacinta. Bio je poznat kao "apostol Sjevera". Živim u Kanadi ... a moj djed je Poljak. 

 

NOVA EVANGELIZACIJA 

Bio sam shrvan dok sam u ruci držao fragment kostiju Ivana Krstitelja - istu onu kost koja je "skočila" u utrobi Elizabete na Marijin pozdrav. Ista ona kost koja je ispružena za krštenje Isusa, našega Spasitelja i Gospodina. Kosti koja je čvrsto stajala u vjeri kao i Krstitelju odrubljena je glava na Herodovu zapovijed.

A onda mi je taj stariji čovjek na dlan stavio još jednu prvoklasnu relikviju koja me nije ništa manje pokrenula: sv. Pavao Apostol. Izvor moje stalne nadahnuća, Pavlove riječi informiraju i oblikuju osnove moje službe, koja je dio "nove evangelizacije" na koju se često poziva njegov imenjak, sveti Ivan Pavao II. 

Ivan Pavao II tražio je od nas da prepoznamo da „ne smije biti umanjivanja poticaja za propovijedanje Evanđelja“ onima koji su daleko od Krista, „jer to je prva zadaća Crkve“. Zaista, „današnje misionarsko djelovanje i dalje predstavlja najveći izazov za Crkvu“ i „misijski zadatak mora ostati najvažniji“. -PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, n. 15; vatikan.va

Ispod ulomaka svetog Pavla nalazi se manje poznati mučenik, sveti Vincent Yen, koji je živio početkom 19. stoljeća. Poput Pavla i Krstitelja, i njemu je odrubljena glava zbog Evanđelja. Kako se čovjek ne sjeća riječi našega Gospodina:

Tko želi spasiti svoj život, izgubit će ga, ali tko izgubi svoj život zbog mene i života evanđelja, spasit će ga. (Marko 8:35)

 

BOŽANSKO MILOSRĐE

Ako je "nova evangelizacija" pripremiti svijet za "dolazak sunca koji je Uskrsli Krist", tada je Božansko milosrđe srce poruke u ovom času. 

Od samog početka moje službe u Stolici svetog Petra u Rimu, ovu poruku [Božanskog milosrđa] smatram svojim posebnim zadatkom. Providnost mi ga je dodijelila u trenutnoj situaciji čovjeka, Crkve i svijeta.  —PAPA JOHN PAUL II, 22. studenog 1981. u Svetištu milosrdne ljubavi u Collevalenzi, Italija

Kontekst je dan svetoj Faustini kojoj je Gospa rekla:

... što se vas tiče, morate razgovarati sa svijetom o Njegovoj velikoj milosti i pripremiti svijet za Drugi dolazak Onoga koji će doći, ne kao milosrdni Spasitelj, već kao pravedni sudac. -Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 635

Treća relikvija koju sam tog dana dobio od čovjeka bila je sveta Faustina. Godinu ili dvije kasnije, rekao bi moj duhovni ravnatelj za mene: "Ti trebaš propovijedati s Katekizmom u jednoj i Faustininim dnevnikom u drugoj!"

To je bilo naglašeno kad sam pozvan da govorim u zajednici u Gornjem Michiganu. S moje desne strane sjedio je postariji svećenik. Dva puta tijekom povlačenja toga dana, zamolio me da ga posjetim u njegovom pustinjaku na vrhu litice. Zvao se fra. George Kosicki, jedan od "očeva Božanskog milosrđa" koji je pomogao prevesti i primijetiti Fustinin dnevnik Faustine. Netko me iz zajednice odvezao u njegov pustinjak gdje je vlč. Pružio mi je Kosički svi knjige koje je napisao i rekao: "Od sada ću vas zvati 'sine'." Dao mi je svoj blagoslov i rastali smo se.

Kad sam stigao na dno planine, okrenuo sam se svom vozaču i rekao „Čekaj malo. Vratite me tamo. " Fr. George nas je ponovno dočekao na trijemu.

„Fr. George, moram te pitati nešto. " 

"Da, sine moj."

"Da li mi predaješ "baklju" Božanskog milosrđa? " 

"Da naravno! Ne znam kako to izgleda, ali samo nastavite. " 

Time je uzeo u ruke prvoklasnu relikviju svete Faustine i blagoslovio me drugi put. Sišao sam s planine u tišini, razmišljajući o tim stvarima u svom srcu.

 

OBLAKI I TAMA

Ubrzo će se u ovom apostolatu pokazati da najaviti nadolazeću zoru znači i pripremati duše za tamu koja će joj prethoditi. To što je najavljeno "novo proljeće" značilo je pripremu za zimu prije njega. A to da se propovijeda Božanska milost značilo je i upozorenje da se to ne može uzimati zdravo za gotovo. 

Produljujem vrijeme milosrđa radi [grešnika]. Ali teško njima ako ne prepoznaju ovo vrijeme Moga posjeta ... Prije Dana pravde, šaljem Dan milosrđa ... napišite, recite dušama o ovoj mojoj velikoj milosti, jer je grozan dan, dan moje pravde, blizu. -Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1160, 1588, 965

Biti "čuvar" za Krista znači stajati na zidu stvarnosti. To nije podmazivanje nesigurnih vremena u kojima živimo, niti zaklanja nada koja leži iza nas.

Ne možemo sakriti činjenicu da se na obzoru skupljaju mnogi prijeteći oblaci. Međutim, ne smijemo klonuti duhom, već moramo održavati plamen nade u našim srcima. Za nas kao kršćane istinska nada je Krist, Očev dar čovječanstvu ... Samo nam Krist može pomoći u izgradnji svijeta u kojem vladaju pravda i ljubav. —POSLED BENEDIKT XVI, Katolička novinska agencija, 15. siječnja 2009

Stoga su Crkva i svijet suočeni s „Velika oluja. " To je "konačno sučeljavanje" ove ere, rekao je Ivan Pavao II., Sukob između "Crkve i protucrkve, između Evanđelja i protuevanđelja, između Krista i antikrista".^[2]Kardinal Karol Wojtyla (IVAN PAVAO II.) Na Euharistijskom kongresu u Philadelphiji, PA za dvjestogodišnju proslavu potpisivanja Deklaracije o neovisnosti; Đakon Keith Fournier, polaznik, iznosi svoje riječi kako je gore navedeno; usp. Katolički Online; 13. kolovoza 1976

Tijekom propovijedanja u Torontu u Kanadi prije nekoliko godina, prišao mi je čovjek koji je prikupio i sačuvao stotine relikvija. "Molila sam se koju vam relikviju darovati i osjećala sam da bi to trebala biti ova." otvorio sam mali slučaj relikvijara, a unutra je bio ulomak kostiju pape sv. Pija X. Odmah sam znao značaj.

Sveti Pio X. jedan je od rijetkih papa u prošlom stoljeću koji je izričito protumačio "znakove vremena" kao moguće uključujući i pojavu Antikrista za kojeg je smatrao da je već mogao biti na zemlji (vidi Antikrist u naše vrijeme). Ovo je tema koja ostaje velika misterija, ali koja kao da sve više dolazi u fokus. Jer uzimajući u obzir sve riječi papa, Gospe i mistika prošloga stoljeća i stavljajući ih u učenje crkvenih otaca zajedno sa "znakovima vremena", pojavljuje se slika Velike oluje to uključuje vjerojatnost da će se pojaviti Antikrist prije nego što shvatimo "svijet u kojem vladaju pravda i ljubav" (vidi Dolazi li Isus doista?). Jednom riječju, približavamo se Dan Gospodnji. 

Tko niječe Oca i Sina, to je antikrist. (Današnje prvo čitanje)

 

PRIPREMA GOSPODNJEG PUTA

Znanje o našem vremenu ili čak znanje o milosti i ljubavi našeg Gospoda nisu dovoljni. Moramo Vjerovati i dobiti ove riječi, internalizirajući ih kroz vjeru. Podrazumijeva da s velikom pažnjom, pa čak i žurbom, moramo graditi svoj život na čvrstom kamenu Božje Riječi, čak i dok svijet nastavlja dizati svoje iluzije na promjenjivi pijesak relativizma, koji će se neizbježno srušiti.  

Došlo je vrijeme, svane dan. Vrhunac je došao za vas koji živite u zemlji! Došlo je vrijeme, blizu je dan: vrijeme zaprepaštenja, a ne veselja ... Vidite, dan Gospodnji! Vidite, kraj dolazi! Bezakonje je u punom cvatu, drskost cvjeta, nasilje je poraslo u znak podrške zlu. Neće dugo doći, niti će odgoditi. Došlo je vrijeme, svane dan. (Ezekiel 7: 6-7, 10-12)

Dakle, moja relikvija sv. Ivana od Križa ima veliko značenje, jer je upravo on najljepše objasnio važnost unutarnji život: život u molitvi i samoodricanju koji uključuje pročišćavanje osjetila i duše kao pripremu za sjedinjenje sa Stvoriteljem. 

Stoga nastojim svojim slušateljima neprestano naglašavati potrebu za dosljednim i intenzivnim molitvenim životom. 2016. godine završio sam a četrdesetodnevno povlačenje za moje čitatelje koji se dijelom temelji na jednostavnom sažetku spisa sv. Ivana od Križa. Zapravo, gdje god se Gospa danas pojavljuje u svijetu, ona molitvenim životom poziva svoju djecu svome Sinu. Jer molitva je, kaže Katekizam, ta koja "pohađa milost koja nam je potrebna". ^[3]CCC, br. 2010

 

SVETICI S NAMA

Za kraj, prisjećam se dana kada sam sjedio preko puta monsinjora Johna Essefa u Paray-le-Monialu u Francuskoj. Tamo se Isus ukazao svetoj Margareti Mariji, otkrivajući svoje Presveto Srce svijetu… prolog za poruku božanskog milosrđa.

Mons. Essef je bio duhovni upravitelj Majke Tereze; sam ga je režirao sveti Pio; i vodim vlastitog duhovnog ravnatelja. Bio sam prilično ushićen kad sam to naučio, jer sam na početku ove službe pisanja prije nekih dvanaest do trinaest godina vrlo osjećao prisutnost sv. Pija. Kasnije bi netko, opet, stavio relikviju u moj ruku, ovaj put Pija iz Pietrelcine. 

Tako sam toga dana u Francuskoj podijelio s mons. Essef bliskost koju sam osjećao sa svetim Piom, koji je umro godine kad sam se rodio. Mons. nije rekao ništa dok mi je netremice zurio u oči, što se činilo jako dugo. Zatim se nagnuo naprijed, podigao prst i hrabrošću po kojoj je sveti Pio bio poznat uzviknuo je: „On će biti vaš prvi duhovni upravitelj, a vlč. Paul, tvoj drugi! " 

Završavam s ovom pričom jer, na neki neizravan način, sveti Pio vjerojatno dodiruje sve vas koji ovo čitate. Ne, vjerojatno ne. On i svi sveci su s nama na vrlo blizak način jer smo svi mi „tijelo Kristovo“. Da, oni su nam bliži sada nego što su bili u životu, jer je kroz Mistično Kristovo Tijelo naše jedinstvo još stvarnije, uzvišenije.

I tako se zauzmite za zagovor svetih ove godine, posebno naše Blažene Majke. U ovom Konačnom sučeljavanju imamo vojsku iza sebe, spremnu, voljnu i čekajuću da nam pomognu svojim molitvama i posebnim milostima koje su zaslužili Kristovim križem u naše ime.  

Što će nam donijeti godine pred nama? Kakva će biti čovjekova budućnost na zemlji? Nije nam dato da znamo. Međutim, sigurno je da uz novi napredak nažalost neće nedostajati ni bolnih iskustava. Ali svjetlo Božanskog milosrđa, koje je Gospodin na neki način htio vratiti u svijet karizmom s. Faustine, osvijetlit će put muškarcima i ženama trećeg tisućljeća. —ST. IVAN PAVAO II, homilija, 30. travnja 2000

 

Ovaj apostolat ovisi o vašoj velikodušnosti više nego ikad.
Hvala vam i blagoslivljam vas!

 

Na putovanje s Markom u Korištenje električnih romobila ističe Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.