Tajna prisutnost Boga

SADA RIJEČ O MASOVNIM ČITANJIMA
za 26. veljače 2014

Liturgijski tekstovi ovdje

I bila neki dan u trgovini, a na blagajni je bila jedna muslimanka. Rekao sam joj da sam katolik i pitao sam se što misli o nosaču časopisa i svoj neskromnosti u zapadnoj kulturi. Ona je odgovorila: „Znam da kršćani u svojoj srži vjeruju i u skromnost. Da, sve glavne religije slažu se oko osnova - mi dijelimo osnove. " Ili ono što bi kršćani nazvali "prirodnim zakonom".

U prvom današnjem čitanju sveti Jakov piše:

Dakle, grijeh je za onoga tko zna ispravno i ne radi.

Suprotno tome, svatko tko zna pravu stvar i ne Uradi to, slijedi Istina upisana u njihova srca. Zato Crkva uči:

Oni koji, bez svoje krivnje, ne poznaju Kristovo Evanđelje ili njegovu Crkvu, ali koji ipak Boga traže iskrenim srcem i potaknuti milošću pokušavaju u svojim postupcima izvršiti njegovu volju onako kako je poznaju nalozi svoje savjesti - i oni mogu postići vječno spasenje. -Katekizam Katoličke crkve, br. 847

Oni slijede Istina, iako Ga možda ne znaju po imenu.

Dok sam razgovarao s ovom muslimankom, osjetio sam Gospodovu ljubav prema njoj. Ona je, poput mene, "misao" Stvoritelja. Ona je, poput mene, stvorena na Njegovu sliku. Kad ju je pleo u maternici, Otac nije gledao s visine na "muslimanku", već na djevojčicu, sa svom sposobnošću ljubavi, života i spasenja koju je vidio u meni dok sam bio dječačić. Osjetio sam ovu zajedničku vezu između nas - vezu naše zajedničke ljudskosti, koja čini osnovu mogućnosti bratske ljubavi i mira. ^[1]usp Katekizam Katoličke crkve, br. 842 

Katolička crkva prepoznaje u drugim religijama koje, među sjenama i slikama, traže Boga koji je još nepoznat, jer daje život i dah i sve stvari i želi da se svi ljudi spasu. Dakle, Crkva smatra svu dobrotu i istinu koja se nalazi u tim religijama kao „pripremu za Evanđelje i koju daje onaj koji prosvjetljuje sve ljude da dugo mogu imati život“. -Katekizam Katoličke crkve, br. 843

Ali papa Franjo s pravom upozorava da ovo priznanje ne daje legitimitet za kompromitiranje naše kršćanske vjere ili lažno približavanje religija u ime "mira".

Istinska otvorenost uključuje ostajanje nepokolebljivim u najdubljim uvjerenjima, jasnim i radosnim u vlastitom identitetu, dok je istovremeno „otvoren za razumijevanje mišljenja druge strane“ i „znanje da dijalog može obogatiti svaku stranu“. Ono što nije od pomoći je diplomatska otvorenost koja na sve kaže „da“ kako bi se izbjegli problemi, jer bi to bio način zavaravanja drugih i uskraćivanja dobra koje smo dobili da ga velikodušno dijelimo s drugima. Evangelizacija i međureligijski dijalog, daleko od toga da se suprotstavljaju, međusobno se podržavaju i njeguju. -PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, br. 25

U današnjem Evanđelju Isus daje pomalo zapanjujući, naizgled pastoralno neodgovoran komentar kada apostoli otkriju čovjeka, koji nije iz njihovog društva, koji čini čuda u Njegovo ime.

Nemojte ga spriječiti. Nema nikoga tko u moje ime izvrši silno djelo koji može istodobno loše govoriti o meni. Jer tko nije protiv nas, za nas je.

Isus je bio gospodar u tome da u drugima vidi dobro za razliku od onoga što s njima nije u redu. Znao je da će ljubav privući, a kad bi drugi osjećali da su sigurni, prihvaćeni i poštovani u Njegovoj nazočnosti, mogao bi ih onda dovesti do punine istine, utoliko ako bi mu to dopustili. Ta sposobnost da u drugima vidimo dobrotu gradi im most do srca preko kojeg možemo, nadamo se, prenijeti cjelokupnost naše katoličke vjere. Ovaj dobrota nije ništa manje nego "tajna prisutnost Boga".

Misionarski zadatak podrazumijeva a dijalog s poštovanjem s onima koji još ne prihvaćaju Evanđelje. Vjernici mogu profitirati od ovog dijaloga tako što će naučiti bolje cijeniti "one elemente istine i milosti koji se nalaze među ljudima i koji su, kao, tajna Božja prisutnost." -Katekizam Katoličke crkve, br. 856

Moramo tražiti od Duha Svetoga osjetljivost da prepozna kada je netko za nas, a ne protiv nas, i kako možemo biti za njega, a ne protiv ... kako bi se tajna Božja prisutnost otkrila u našoj sredini.

I nama i vama poznato je da oni koji su u nepobjedivom neznanju naše presvete religije, ali koji pažljivo poštuju prirodni zakon i zapovijedi urezane od Boga u srca svih ljudi i koji su raspoloženi da se pokore Bogu vode iskren i uspravan život, može, potpomognut svjetlošću božanske milosti, dostići vječni život; jer Bog koji jasno vidi, pretražuje i poznaje srce, raspoloženje, misli i namjere svakoga, u svojoj vrhovnoj milosti i dobroti, nikako ne dopušta da svatko trpi vječnu kaznu, tko nije svojom voljom upao u grijeh. —PIJ IX, Quanto conficiamur moreore, Enciklika, 10. kolovoza 1863. godine

… Crkva još uvijek ima obvezu, a također i sveto pravo evangelizirati sve ljude. -Katekizam Katoličke crkve, br. 848

... besmisleni i glupi prolaze ... Blaženi siromašni duhom; Kraljevstvo nebesko je njihovo! (Današnji psalam i odgovor)