AS Molila sam se pred Presvetim, u srcu sam jasno čula riječi:
Svijet će se promijeniti.
Smisao je da dolazi do ogromnog događaja ili zaokreta događaja koji će promijeniti naš svakodnevni život onakvog kakvog poznajemo. Ali što? Dok sam razmišljao o ovom pitanju, palo mi je na pamet nekoliko mojih djela ...
RASTVAR U NAŠE VRIJEME
Krajem 2007. godine u svom sam srcu čuo riječi da će 2008. biti Godina raspleta. Ne to sve bi se odvijalo odjednom, ali da bi bilo konačan počeci. Zapravo, u jesen te godine vidjeli smo početke gospodarskog kolapsa, tako brzog, tako dubokog, tako širokog, da nastavlja poljuljati temelje globalne stabilnosti. Kao rezultat toga, izazvalo je otvoreni zahtjev nekoliko svjetskih čelnika za "novim svjetskim poretkom". Ta se potražnja nije smanjila, već se samo povećala dok svjetski čelnici forsiraju "globalna rješenja", pa čak i "globalna valuta"Papa Benedikt je u svojoj novoj enciklici upozorio da takvi globalizacija mora biti pravilno vođen:
… Bez istinitog vodstva milosrđa, ova bi globalna sila mogla nanijeti neviđenu štetu i stvoriti nove podjele unutar ljudske obitelji. —POSLED BENEDIKT XVI, Caritas u Veritateu, CH. 2, st.33x
U tome je zabrinutost: svjetski lideri jesu ne kretanje prema zagrljaju Evanđelja i kulture života, ali antievanđelju i kulturi smrti. O tome sam napisao u svojoj novoj knjizi Završna konfrontacija, objašnjavajući kako su ovu bitku predvidjeli Sveti Oci i najavili Ivan Pavao II (vidi također Benedikta i Novi svjetski poredak).
Međutim, ne vjerujem da su svi ti svjetski vođe zli ljudi sa zlim planom. Zapravo, vjerujem da je na svijetu malo uistinu zlih ljudi - ali da postoji mnogo duša koje su uistinu prevarene. S tim u vezi, stalno mi se sjeća još jedno djelo u kojem sam u srcu imao dojam da anđeo viče nad zemljom riječima:
KONTROLA
Duh svijeta, koji se s pravom naziva duh antikrista, je toliko gusta i prožimajuća, da je mnogi ni u Crkvi ne vide. Mi smo kolektivno otupjeli ne samo zbog stvarnosti onoga što se odvija oko nas, već i mi "pobožni kršćani" ne shvaćamo koliko smo daleko pali. Na pamet mi padaju Isusove riječi:
-
Držim ovo protiv vas: izgubili ste ljubav koju ste imali u početku. Shvati koliko si daleko pao. Pokajte se i obavite ona djela koja ste prvo učinili. Inače ću doći k vama i ukloniti vaš svjetiljku sa svog mjesta, osim ako se ne pokajete. (Otk 2: 4-5)
Kakva je ljubav koju smo imali u početku? Bila je to goruća revnost za duše. Ta žeđ za dušama dovela je do našeg Spasitelja do križa, to je ono što je Svetog Pavla tjeralo kopnom i morem, svetog Ignacija lavovima, svetog Franju siromašnima, svetu Faustinu na koljena. Otkucaji srca kršćanina trebali bi biti otkucaji Spasitelja: želja za spasom duša iz vatre pakla. Kad smo izgubili tu želju, izgubili smo otkucaje srca, a kršćani, Crkva, činit će se gotovo mrtvima. Kako to da smo došli u vrijeme kad se "odlazak na misu" izjednačava s dobrim katolikom? Veliko povjerenje Crkve - svakog pojedinog vjernika - je "stvoriti učenike svih naroda". Papa Pavao VI rekao je da Crkva postoji da bi postojala evangelizirati. Ne govori li nam Gospodin danas:
Zašto me zovete: 'Gospodine, Gospodine', ali ne radim ono što zapovijedam? (Luka 6:46)
Zapravo je u ovom podneblju anđeo od Boga sada upozorio vas i mene: Crkva je predana na svoje pročišćenje, a instrument ovog pročišćenja bit će svjetski poredak koji kontrole. Kako? Kroz duh straha. Jer suprotnost ljubavi je strah. Ljubav je besplatna, daje, vjeruje, vjeruje. Strah okova um, steže slobodu, sumnja, odbija apsolut i ne vjeruje nikome. Dakle, okolinaje privreda, kuga i rat postat će katalizatori ovog pročišćenja, tj. pečati Otkrivenja. Oni postaju sredstvo kojim će se kontrolirati čovječanstvo, bilo da su krize stvarne ili vještački.
Kanadska "mističarka", koju sam upoznala i vjerujem da je uistinu slušala Gospodina, žena je koja nosi ime "Pelianito". U jednoj od svojih kratkih meditacija ponavlja riječi koje počinjem neprestano čuti od mnogih duša širom svijeta: Vrijedno je razlučiti takve glasove:
Dijete moje, moli! Jer tišina i tuga dolaze do mojih ljudi. Moja su se djeca okrenula protiv mene. Još me jednom izdaju u ruke neprijatelja. Tko će ostati sa mnom u podnožju križa? Tko će trčati i rasuti se? Dijete, moli za milost, milost da ostaneš u podnožju križa s našom Majkom. Doći će dan kada će se sve što je poznato promijeniti ili nestati. Kažem ovo ne bi li vam zadavao tjeskobu, već da bih pripremio srce za nadolazeće suđenje. Uvijek se sjeti da sam s tobom. Sjetite se molitve i molite je često. Moli to s mojom Majkom u podnožju križa. Kroz svoje suze i tjeskobu nikada nije izgubila vjeru - 'Isuse, vjerujem ti'. -vidjeti www.pelianito.stblogs.com
NADA U NJEGOVOJ MILOSRDI
Ako na ovu poruku odgovorimo sa strahom, to je zato što se još uvijek ne pouzdajemo u potpunosti u Božji plan i prisutnost u svom životu. On je ovdje! On je s nama! S njim, Nada je ikad prisutan! Ali to nije nada odvojena od stvarnosti. Papa Benedikt nedavno je potvrdio ono što je bila središnja tema na ovoj web stranici: da će Crkva slijediti Krista u njegovoj muci.
Crkva ide istim putem i trpi istu sudbinu kao i Krist, budući da ne djeluje na temelju bilo kakve ljudske logike ili se oslanjajući na vlastitu snagu, već slijedi križni put, postajući u sinovskoj poslušnosti Ocu, svjedok i suputnik cijelog čovječanstva. -Poruka za 83. Svjetski dan misije; 7. rujna 2009., Novinska agencija Zenit
U jednoj rečenici Sveti Otac sve stvari stavlja u kontekst. Crkva mora preuzeti Kristovu sudbinu, ali time će postati "svjedokom i putujućim suputnikom cijelog čovječanstva". Kako
lijepe su ove riječi. Jer kad ova posljednja iskušenja naše ere potresu planet do temelja, kad svijet kao i vi i ja znamo da nestane poput magle u vatri, znajte da će stići čas najvećeg svjedočenja Crkve. I naš vapaj, naša pjesma, naša riječ mora biti ovakva: ON JE MILOSRĐAN. SVE JE MILOSRĐAN. POVJERENJE U ONOGA KOJEG JE MILOSRĐE. Svjedočit ćemo Njegovoj milosti, a Milosrđe će postati velikodušni pratilac svih koji Ga zagrle.
Vrijeme naše pripreme će završiti, a svijet kakav poznajemo promijenit će se. Ali kad se dogodi i kad završi Konačno sučeljavanje, svijet će se promijeniti nabolje. Jer Krist je već dobio bitku.
Danas, ako budemo pažljivo pazili, ako ne opažamo samo tamu već i ono što je u naše vrijeme svjetlo i dobro, vidimo kako vjera čini muškarce i žene čistima i velikodušnima te ih odgaja da vole. Korov postoji i u krilu Crkve i među onima koje je Gospodin pozvao na svoje posebno služenje. Ali svjetlost Božja nije ugašena, dobru pšenicu nije ugušio korov zla ... Je li onda Crkva mjesto nade? Da, jer od nje Riječ Božja dolazi uvijek i iznova, pročišćujući nas i pokazujući nam put vjere. Ona je mjesto nade jer u njoj nam se Gospodin nastavlja predavati u milosti Sakramenata, riječima pomirenja, u višestrukim darovima svoje utjehe. Sve ovo ništa ne može potamniti ili uništiti, pa bi nam zato trebalo biti drago usred svih nevolja. —PAPA BENEDIKT XVI., 15. svibnja 2010., Vatikan, VIS
Ovaj je članak prvi put objavljen 26. rujna 2009. Ažuriran je jer se ove riječi hitno i neizbježno povećavaju.
