Što je Stup Istine?

 

Krećeš se prema budućnosti
gdje će istina biti prisutna u malobrojnim srcima…
Mnogi će tražiti slavu svijeta
i prezirati će istinsku doktrinu.
Gle, Vrijeme Žalosti.
Molite, molite, molite.
Što god se dogodi,
ne okreći se
iz Crkve moga Isusa. 

— Gospa Pedru Regisu,
27. siječnja 2026.

 

ili na YouTube

 

MMoj protestantski čitatelj postavio je više pitanja o katoličkoj vjeri - pitanja koja sada otkrivaju srž našeg dijaloga: kako pristupamo Svetom pismu.

Iako je postavio daljnja pitanja o vječnom djevičanstvu Marijinom, katoličkoj upotrebi riječi "Sveci", pitanju njihovog zagovora i tako dalje... doista nema smisla baviti se time. dok prvo se obrađuje načelo po kojem ovaj čitatelj djeluje, a to je protestantska doktrina o Sola Sveto pismo. Ovo je vjerovanje da Sveto pismo sam je nepogrešiv izvor kršćanske vjere i prakse. Na primjer, evo nekih komentara iz njegovog pisma:

Iako svoje argumente iznosite promišljeno i s očitom iskrenošću, nekoliko me točaka navelo da se vratim na biblijska prva načela… Slijedeći katoličku tradiciju, ono podržava Marijino vječno djevičanstvo. Pa ipak, iz Sola scriptura gledišta, smatram da su biblijski dokazi u najboljem slučaju indirektni... Sola scriptura Kao naša ograda u srcu Reformacije je uvjerenje da je samo Sveto pismo konačni i dovoljan autoritet za vjeru i praksu.

Zatim navodi nekoliko stihova iz Svetog pisma za koje vjeruje da podupiru ovu doktrinu:

Sve Pismo je bogoduhnuto i osposobljava nas za svako dobro djelo. (2. Timoteju 3:16–17)

Upozoreni smo da ne dodajemo niti oduzimamo Božjoj Riječi. (Otkrivenje 22:18-19)

Čak i ako anđeo s neba propovijeda drugačije evanđelje, neka bude proklet. (Galaćanima 1:8)

 

Sola Scriptura — Jest Da u Bibliji?

Pitanje koje bi u ovom trenutku trebalo biti najočitije svakom čitatelju jest: „Ako je Biblija jedini nepogrešivi autoritet za vjeru i praksu, Gdje to piše u Bibliji?” Pogledajmo, dakle, pobliže odlomke iz Svetog pisma koje citira u obranu svoje protestantske doktrine.

Timotej je rekao ovo: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za pobijanje, za ispravljanje, za odgajanje u pravednosti.”^[1]2 Timothy 3: 16 Da, Sveto pismo je „nadahnuto“ i „korisno“, ali to ne znači da je stoga jedini autoritet u doktrinarnim pitanjima. Timotej to ne kaže. 

Nadalje, upozorenje svetog Ivana o dodavanju ili izostavljanju riječi ne odnosi se na Bibliju kao cjelinu, već na Knjigu Otkrivenja, jedan dokument koji je napisao na otoku Patmosu. Evo što taj stih kaže:

Upozoravam svakoga tko čuje proročke riječi u ovoj knjiziAko im tko doda, Bog će mu dodati opisane pošasti u ovoj knjizi... (Otkrivenje 22: 18)

Opet, ovdje nije ništa rečeno o tome da je Biblija jedini autoritet za pitanja vjere i morala, iako bih se složio da je izostavljanje ili mijenjanje bilo kojeg biblijskog teksta vrlo loša ideja. 

Konačno, sveti Pavao kaže da ako netko propovijeda drugačije evanđelje, neka bude proklet. Ali na koje evanđelje on misli i gdje je ono? Prema istom svetom Pavlu, to je upravo ono što su On i apostoli naučavali ne samo u nekim svojim pismima, već i u nenapisano tradicije: 

Stoga, braćo, stojte čvrsto i držite se predaja kojima ste naučeni, bilo od oralno izjava ili putem pismo naših. (2 Solun 2: 15)

Hvalim te što me se u svemu sjećaš i čvrsto držiš predaje, kao što sam ti ih predao. (1 Korinćanima 11: 2)

U ovim je odlomcima jasno da jedini autoritet za ono što je istinito, a što nije, što su autentične tradicije, a što nisu, dolazi od riječ apostola, upravo zato što je to ono što oni primljen od samog Isusa:

Jer ja sam od Gospodina primio ono što sam i vama predao… (1. Korinćanima 11:23; usp. 11:2)

Zapravo, sveti Pavao izričito potvrđuje Timoteju da je to ne Sveto pismo koje je jedini autoritet ovih „tradicija“ već Crkva, živo kamenje, čiji su temelj apostoli:^[2]usp. Otkrivenje 21:14

Trebali biste znati kako se ponašati u domu Božjem, koji je crkva živoga Boga, stup i temelj istine. (1 Timotej 3: 15)

Stup i temelj istine je Crkva, a ne Biblija, koja je proizašla iz Crkve. Doktrina Samo Pismo, popularizirao Martin Luther u 16. stoljeću, nigdje se ne nalazi u Svetom pismu i, zapravo, ono mu proturječi.  

 

Stup i temelj istine

Naravno, nije postojala Biblija kakvu danas poznajemo kada je rana Crkva počela propovijedati Riječ. To je problem za one koji promiču Sola Sveto pismo. Kako se vjera poučavala ako nisu imali biblijske traktate za dijeljenje? Jer su evanđelja i razna pisma i poslanice ponekad pisane mnogo desetljeća kasnije, a čak ni tada nisu uvijek bile dostupne svakoj zajednici u pisanom obliku. Pa kako se onda „evanđelje“ vjerno prenosilo kršćanskim zajednicama u nastajanju?

Rani crkveni povjesničar, JND Kelly, protestant, zaključuje:

Najočitiji je odgovor bio da su ga apostoli usmeno predali Crkvi, gdje se prenosila s koljena na koljeno. - Ranokršćanske doktrine, 37

Prva generacija kršćana još nije imala napisani Novi zavjet, a sam Novi zavjet pokazuje proces življenja tradicije. -Katekizam Katoličke crkve (KKC), br. 83

Isus nije apostolima dao knjigu ili hrpu brošura, već im je prenio ovu „živu Tradiciju“. oralno. Dalje se prenosilo na dva načina: prvo, usmeno… 

...od apostola koji su dalje prenosili, izgovorenom riječju svoga propovijedanja, primjerom koji su davali, institucijama koje su uspostavljali, ono što su i sami primili - bilo s Kristovih usana, iz Njegova načina života i Njegovih djela, ili su to naučili po poticaju Duha Svetoga. -HGK, n. 76

Dopustite mi da zastanem, jer se u ovom trenutku možda pitate kako su apostoli i oni koje su poučavali mogli vjerno pamtiti i prenositi ovu živu Tradiciju. Odgovor je da im je Isus obećao nadnaravnu pomoć:

Kad On dođe, Duh istine, On će vas voditi do svake istine. (John 16: 13)

Kao netko tko je proveo posljednja četiri desetljeća proučavajući učenja Crkve, mogu također potvrditi da postoji neprekinuti lanac istine od Kristova vremena do danas. Ali naravno, to nam nije došlo samo usmeno već i pismeno...

... od strane onih apostola i drugih ljudi povezanih s apostolima koji su pod nadahnućem istog Duha Svetoga predali poruku spasenja pisanju ... Sveto pismo je govor Boga ... -KKC, br. 76, 81

Sveti Ivan je rekao u svojoj Trećoj poslanici:

Imam ti mnogo toga za napisati, ali ne želim pisati perom i tintom. Umjesto toga, nadam se da ćemo se uskoro vidjeti, kada budemo mogli razgovarati licem u lice. (3. Ivanova 13-14)

Jedan od tih razgovora licem u lice sa svetim Ivanom očito se dogodio s apostolskim ocem Papijem iz Hijerapolisa (oko 60.-130. godine), koji prepričava:

Neću oklijevati dodati i za vas svojim tumačenjima ono što sam prethodno s pažnjom naučio od prezbitera i pažljivo pohranio u pamćenje, dajući jamstvo njegove istinitosti. Jer nisam uživao kao mnogi u onima koji mnogo govore, nego u onima koji uče ono što je istina, niti u onima koji prenose strane propise, nego u onima koji povezuju propise koje je Gospodin dao s vjerom i koje dolaze iz same Istine. A također, ako bi došao koji sljedbenik prezbitera, raspitivao bih se za riječi prezbitera, što je rekao Andrija, ili što je rekao Petar, ili što je rekao Filip ili što je Toma ili Jakov ili što je Ivan ili Matej ili bilo koji drugi od Gospodinovih učenika, i za stvari koje su govorili drugi Gospodinovi učenici, i za stvari koje su govorili Aristion i prezbiter Ivan, učenici Gospodinovi. Jer sam zamišljao da mi ono što se može dobiti iz knjiga nije toliko korisno kao ono što dolazi od živog i trajnog glasa. -Povijest Crkve, Euzebije, Knjiga III, Poglavlje 39, bilj. 3-4

U sažetku, Katekizam Katoličke crkve kaže:

Stoga su Sveta tradicija i Sveto pismo usko povezani i međusobno komuniciraju. Jer obojica, koji izviru iz istog božanskog izvora, okupljaju se na neki način da tvore jedno i kreću se prema istom cilju. —CCC br. 80

 

Po čijem ovlaštenju?

Budući da su nam ove predaje i pisane riječi prenijeli apostoli i njihovi nasljednici, jasno je da…

... zadatak tumačenja povjeren je biskupima u zajedništvu s nasljednikom Petra, rimskim biskupom. -CCC, n. 85

Dok su razna pisma, evanđelja i drugi spisi kružili stoljećima, tek je na Rimskoj sinodi pod papom Damazom 382. godine, a zatim na saborima u Hiponu (393. godine) i Kartagi (393., 397. godine), određeno što će biti uključeno u Novi i Stari zavjet koji imamo danas - „kanon“ Biblije.^[3]Napomena: Protestantski reformatori su tijekom reformacije uklonili sedam knjiga iz kanona Starog zavjeta, koje katolici nazivaju deuterokanonskim knjigama. Te knjige uključuju Tobitu, Juditu, Mudrost, Propovjednika [ili Sirah], Baruha te 1. i 2. Makabejsku knjigu. U to vrijeme postojali su i drugi spisi, poput sedam Ignacijevih poslanica, Klementove [četvrte pape] poslanice Korinćanima, Didahe i Pastir, koje su mnogi kršćani štovali. Ali odlučno je da oni ne budu „nadahnuti“ i dio kanona Svetog pisma.

Drugim riječima, kao crkveno učiteljstvo (tj. učiteljski autoritet), jedino su oni posjedovali „polog vjere“ koji im je predan kao jedini standard pomoću kojeg ne samo prosuđivati ​​druge spise, već i vjerno protumačiti što Sveto pismo uopće znači. Da bude jasno:

… Ovo Učiteljstvo nije superiornije od Riječi Božje, ali je njezin sluga. Podučava samo ono što mu je predano. Na božansku zapovijed i uz pomoć Duha Svetoga, to predano sluša, predano čuva i vjerno objašnjava. Sve što ono predlaže za vjerovanje kao božanski objavljeno izvučeno je iz ovog jedinstvenog pologa vjere. -CCC, br. 86

Naravno, moj protestantski čitatelj kaže da se moramo vratiti Svetom pismu sam riješiti doktrinarna pitanja (poput Marijinog vječnog djevičanstva, čistilišta, papinske nepogrešivosti i tako dalje). Ali po mom mišljenju, on u ovom trenutku nije intelektualno iskren. Čije tumačenje Svetog pisma on točno predlaže? Danas postoje tisuće protestantskih denominacija precizno jer se ne mogu složiti oko autoritativnog tumačenja određenih Svetih pisama - i stoga se razilaze jedni od drugih. Pa ipak, sama Božja Riječ na koju se pozivaju upozorava ih:

Prije svega, znaj ovo: nema proročanstva u Svetom pismu koje je stvar osobnog tumačenja… (2 Peter 1: 20-21)

U Djelima apostolskim postoji divna priča koja služi kao protuotrov za Sola Sveto pismo. Bilo je to kada je Etiopljanin, putujući iz Jeruzalema, čitao Sveto pismo i naišao na Filipa. Apostol, nadahnut Duhom Svetim, prišao je njegovim kolima i upitao eunuha:

„Razumiješ li što čitaš?“ [Etiopljanin] odgovori: „Kako bih mogao ako me tko ne pouči?“ Zato pozva Filipa da uđe i sjedne s njim. (Djela 8: 30-31)

To je ponizan pristup koji bismo svi mi trebali zauzeti pred Božjom Riječju, koju nam je kroz stoljeća prenijela Filip i njegova suapostola. Moramo ih zamoliti da se ukrcaju u naša kola, da tako kažem, jer je Crkva „stup i temelj istine“, a ne moje subjektivno tumačenje. Jer postoje neke stvari u Bibliji koje nisu uvijek same po sebi očite; postoje istine koje je Isus naučavao, stvari koje je činio, a koje zapravo nisu sve zapisane, kako je rekao sveti Ivan (usp. Ivan 20,30; 21,25; Djela 1,3).^[4]U Djelima apostolskim 20:35 čujemo kako sv. Pavao govori svojim slušateljima: „Imajte na umu riječi Gospodina Isusa koji je sam rekao: 'Blaženije je davati nego primati.' Ovaj odlomak se nigdje ne nalazi u Evanđeljima, što dokazuje da neka Isusova učenja i izreke nisu bila u potpunosti zapisana, kako svjedoči sv. Ivan. Postoje vjerovanja i prakse koje je Crkva usvojila i razvila iz Starog zavjeta, uvijek u kontekstu svi usmene i pisane predaje koje su primili od Isusa i njegovih apostola.

Drugim riječima, „Ograda“, kako je moj protestantski čitatelj naziva, nije sama Biblija, već Biblija i Crkva. 

Stoga je jasno da su, u nadasve mudrom uređenju Boga, Sveta tradicija, Sveto pismo i Učiteljstvo Crkve toliko povezani i povezani da jedno od njih ne može izdržati bez drugih. Radeći zajedno, svatko na svoj način, pod djelovanjem jednog Duha Svetoga, svi oni učinkovito doprinose spasenju duša. -CCC, n. 95

I to se shvaćalo od samog početka: 

Dužnost je slušati prezbitere koji su u Crkvi. [usp. Heb 13,17] — oni koji, kao što sam pokazao, posjeduju nasljedstvo od apostola; oni koji, zajedno s nasljedstvom episkopata, primili su nepogrešivu karizmu istine, prema dobroj volji Oca. —Sv. Irinej Lionski (189 AD), Protiv hereza, 4: 33: 8

 

Upozorenje protiv subjektivizma

Prije nego što se Isus uzašao na nebo, naredio je preostalim jedanaestorici apostola:

Idite dakle i učinite mojim učenicima sve narode… učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. (Matthew 28: 19-20)

Zašto se onda ne bismo obratili tim apostolima i njihovim nasljednicima kako bismo bili sigurni da primamo „sve“ što je Isus naučavao i kako to treba razumjeti? Zašto se ne bismo obratili tim nasljednicima koji su sastavili autentične spise rane Crkve u „Bibliju“ kako bismo ispravno razumjeli njezine stranice? Kao što je Petar, prvi papa, rekao o Pavlovim spisima:

U njima postoje neke stvari koje je teško razumjeti, a koje neupućeni i nestabilni iskrivljuju na vlastitu propast, baš kao što to čine i s drugim Svetim pismima. (2. Pet. 3: 16)

Stoga je papa Benedikt XVI. oštro govorio o opasnosti samopomazanog tumačenja kada se prije 18 godina obratio Ekumenskom sastanku u New Yorku:

Temeljna kršćanska vjerovanja i prakse ponekad se mijenjaju unutar zajednica takozvanim „proročkim djelima“ koja se temelje na hermeneutici [metoda tumačenja] nije uvijek u skladu s datum Svetog pisma i Tradicije. Zajednice stoga odustaju od pokušaja djelovanja kao jedinstveno tijelo, odlučujući se umjesto toga funkcionirati prema ideji „lokalnih opcija“. Negdje u tom procesu gubi se potreba za… zajedništvom s Crkvom u svakom dobu, upravo u vrijeme kada svijet gubi orijentaciju i treba uvjerljivo zajedničko svjedočanstvo o spasonosnoj moći Evanđelja. (usp. Rim 1-18). —PAPA BENEDIKT XVI., Crkva sv. Josipa, New York, 23. travnja 18

Završit ću s dva relevantna i ozbiljna upozorenja, s obzirom na „znakove vremena“ i zbunjenost u našim danima:

Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji se ponaša neuredno i ne po predaji koju su primili od nas. (2 Solun 3: 6)

Napomenimo da su samu tradiciju, nauk i vjeru Katoličke crkve od početka, koju je Gospodin dao, apostoli propovijedali, a Oci čuvali. Na tome je osnovana Crkva; i ako netko odstupi od toga, on se više niti treba smatrati kršćaninom ... —Sv. Atanazije (360. n. E.), Četiri slova Serapionu Thmiusu 1, 28

 

Povezano čitanje

Temeljni problem of Sola scriptura

Raskoš raskoši istine

Veliki protuotrov

Protuotrov za Antikrista

 

Tako sam vam zahvalan na molitvama i podršci.
Hvala!

 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.

Sada na Telegramu. Klik:

Slijedite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:

Pratite Markova djela ovdje:

Slušajte sljedeće: