ZAŠTO dopušta li mi Bog da patim na ovaj način? Zašto postoji toliko zapreka za sreću i rast u svetosti? Zašto život mora biti tako bolan? Osjećam se kao da idem iz doline u dolinu (iako znam da između njih postoje vrhovi). Zašto, Bože?
RIJEKA SE OBRATI
Mnoge glavne rijeke teku od planinskih ledenjaka i nalaze se putem kopna do mora ili do mnoštva pritoka i jezera. Ova velika količina vode ne reže jednostavno ravnu liniju do svog očitog cilja; nego se vijuga i izvija i savija naizgled beskrajno putovanje. Na svom putu nailazi na brojne zapreke i prepreke koje bi, čini se, odjednom sprječavale njegovo daljnje napredovanje ... ali kako svaka prepreka ustupa mjesto vodama, novi je put kovan i rijeka napreduje.
Tako je bilo i s Izraelcima kad ih je Bog izveo iz Egipta, kroz Crveno more, u pustinju. 
Njihovo putovanje u Obećanu zemlju trebalo je biti pitanje dana. Umjesto toga, trajalo je četrdeset godina. Zašto se čini da Bog ide „dugim putem“? Zašto nije odmah vodio Izraelce, usred njihove pohvale i radosti zbog njihovog izbavljenja od faraona, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med?
Zašto, Isuse, dopuštaš da moje pobjede i radosti padnu u ruke razbojnika koji me ostavljaju izudaranog i izranjavanog uz cestu? Poput siromaha iz vaše prispodobe, i ja sam u ugodnoj šetnji. Želim samo mir i tišinu i jednostavno postojanje. Tko su ti fantomi koji se spuštaju na mene pretvarajući dan u noć, miris jutra u dim tuge i nekada bistru stazu u planinu nevolja? Bože moj, zašto se činiš tako daleko - ti koji si mi bio suputnik na putu? Gdje ste otišli? Zašto si me, kad se činilo da je Ocean samo iza horizonta, vratio prema suhoj i usamljenoj pustinji?
REKA ŽIVOTA
Isus je rekao:
Tko vjeruje u mene ... 'Iz njegova srca poteći će rijeke žive vode.' (Ivan 7:38)
Vaše je srce poput sirovog krajolika, a Duh Sveti, koji je ova Rijeka Života, počinje teći iz vašeg Krštenja, oblikujući i konturirajući vašu dušu dok On teče. Jer iako je naš grijeh opran, naše su duše i dalje podložne slabosti tijela, sklonosti prema strastima, “sve što je na svijetu, senzualna požuda, primamljivost za oči i pretenciozan život ...”(1. Ivanova 2).
Odakle ratovi i odakle sukobi među vama? Nije li strast ta koja ratuje među vašim članovima? (Jakov 4: 1)
Ovaj unutarnji rat posljedica je one prve "brane" koju su sagradili Adam i Eva, one izvorne zapreke koja je zadala smrtni udarac osekama i plima milosti koja je tekla između čovjeka i Njegovog Stvoritelja. Do tada su čovjek i Njegov Bog bili jedinstveni na način na koji se plaža i ocean miješaju i preklapaju. Ali grijeh je smjestio planinski krajolik udaljenosti između nas i Božje svetosti. Budući da smo stvoreni na Božju sliku, stvoreni s darom razuma, savjesti i slobodne volje - sposobnosti koje drže moć činjenja velikog zla i podložne obmani - rana je duboka ... toliko duboka da je Bog morao umrijeti u našem tijelu kako bi započeo obnavljanje Njegova voljenog stvaranja. U Isusu smo pronašli svoje ozdravljenje i oslobođenje.
Iako se naše spasenje može postići u jednom trenutku na Krštenju, naše posvećenje nije (jer svi na kraju griješimo). Ljudska je duša ogromna tajna koju ni sam čovjek ne može osvojiti. Samo Bog može. Tako je Duh Sveti poslan kao naš zagovornik, naš pomoćnik, da nas preoblikuje i oblikuje natrag u božanski obrazac po kojem smo stvoreni, 
obrazac koji je, jednom riječju, ljubav. Duh Sveti dolazi poput jureće rijeke kako bi nas ponovno stvorio onom slikom u kojoj smo oduvijek trebali biti.
Ali koliko su prepreke ljubavi! Koliko zapreka postoje samoživanju i dobročinstvu! I iz tog razloga patimo. Ne zato što Bog izriče kaznu za svaki naš prekršaj, već kroz patnju ljubav prema sebi smanjuje se moćnim silama Rijeke života. Što više staro ja ustupa mjesto novom, to više postajemo sami—Tko smo uistinu stvoreni da budemo. Što smo više sami, to smo sposobniji za sjedinjenje s Bogom, sposobni za onu radost i mir i ljubav koja je Njegova bit. I ovaj je proces bolan. To je proces koji nas zapravo mora potpuno lišiti starog sebe kako bi nas zaodjenuo u novo.
REVANJE BRZIH
Teško je to vidjeti usred suđenja. Teško je uočiti usred iskušenja da ono što trpim, ako ustrajem, 
zapravo me sve više približava Beskrajnom oceanu. U to vrijeme sve što vidim i osjećam su strašni udarni valovi sumnje, primamljive kapljice u grijeh, nazubljene stijene laži i krivnje. Osjećam se kao da me slučajno bacaju u toku života koji niti nagrađuje dobro niti kažnjava loše, već je samo kaotičan razvoj svakog trenutka dok ne umrem.
Ali istina je da ova moćna Rijeka stvara krajolik ljepote iznutra. Iako u ovom trenutku mogu vidjeti samo kamenje i oboreno drveće od udara ovih masivnih Valova, u istini se u mojoj duši događa čudesna stvar ako nastavim ostati u tom procesu. (Da, možete griješiti i padati i neprestano se spotaknuti. Ali ako se neprestano vraćate Bogu iskrenog srca, vi ostajete u procesu!) Poanta je sljedeća: Bog vas je stvorio da budete lijepi, da budete sretni, da budete sveti. Njega više od vas i mene zanima vaše savršenstvo, jer On zna kako naše duše mogu biti lijepe! Ovo je zapravo duboka rana u Božjem srcu ... Bog, žudeći da vidi svoju dušu bliže Njegovoj, žeđajući za vremenom kada biste ga voljeli svim srcem, dušom, umom i snagom, jer tada ćete biti u potpunosti ljudi, tada ćete shvatiti svoj najveći potencijal ! Ali kako se ovo čini daleko kad se pogledam u ogledalo. A i Bog to zna. Zna kako sam tužan kad se protežem za Njim ... ali čini se da padam u beskraj s Njegovih ruku.
Ne boj se svoga spasitelja, o grešna dušo. Počinjem prvi potez koji vam dolazim, jer znam da se sami ne možete podići do mene. Dijete, ne bježi od svoga Oca; budite spremni otvoreno razgovarati sa svojim Bogom milosrđa koji želi izgovoriti riječi pomilovanja i ugledati na vas svoje milosti. Kako mi je draga tvoja duša! Upisao sam tvoje ime na svoju ruku; urezan si kao duboka rana u Mojem Srcu, -Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik svete Faustine, n. 1485
Moji voljeni brate i sestre, morate učiniti jednu stvar. Čak i kad ste potpuno lišeni vrlina, čak i kad stojite pred Bogom praznih ruku i umrljanog srca poput prosjaka na vratima pučke kuhinje ... morate povjerenje. Uzdajte se u Božju ljubav i plan za vas. Ove riječi pišem s određenim svetim strahom u srcu. Jer znam da će neke duše biti preponosne za vjerovanje, preponosne da bi se ponizile poput malog djeteta i zavapile svome Bogu ... i provest će vječnost bijesa i ponosa i mržnje prema svome Stvoritelju.
Ali sada, ovog trenutka, Rijeka teče u vašoj duši dok čitate ove riječi. Planina nevolja oko vas može se osjećati kao da upada, da vam je zavoj u koritu previše, previše bolan, previše usamljen. Ali ovdje ne možete vidjeti; ne možete vidjeti veliku Šumu milosti koja se prostirala iza ovog zavoja ili goleme Livade kreposti koje su ležale pred vama. Postoji samo jedan put do ovog uskrsnuća „novog ja“, a to je da nastavimo tim putem, u ovoj Dolini sjene smrti, u duhu povjerenje. To je križni put. Nema drugog načina.
O dušo ogrezla u tami, ne očajavaj, Sve još nije izgubljeno. Dođite i povjerite se svom Bogu, koji je ljubav i milosrđe. - n. 1486
Mogu osjećati Bog izgovara ove riječi dok ih pišem i kad bih vam mogao opisati apsolutan ljubavi u njima, vaši bi strahovi nestali poput magle u plamenu! Ne boj se! Ne bojte se ove patnje, jer niti jedna kap nje nije dopuštena u vašem životu bez Božje dopuštene volje. Sve je određeno da ureže u vama i izvana, dušu koja je lijepa, duša koja je živa, duša koja ima sposobnost da sadrži Boga.
Kakav biste kršćanin bili da u vašem životu nema boli? Stoga ga očekujte i pozdravite, jer bol je poput vatre koju je Bog poslao da vam očisti dušu, srce i um. Zbog toga možete prestati biti usredotočeni na sebe i otići svojoj braći i sestrama. Pa kad u vašem životu postoji bol, pokušajte dodati riječi: „Hvaljen neka je Bog za bol!”- Sluga Božja, Catherine de Hueck Doherty, Milost u svako godišnje doba
Zahvaljujte u svim okolnostima jer vas On nije napustio. (Kamo bi otišao Onaj tko je posvuda?) Ali ako je s vama, uvijek je na takav način da to ne narušava vašu volju. Umjesto da čeka, u žeđnom čekanju, da mu se približite:
Približite se Bogu i On će se približiti vama. (Jakov 4: 8)
I On će ponovno doći kao moćna, moćna, ljubavlju strpljiva, radosna i milosrdna Živa rijeka da nastavi ono djelo koje je već započeo i dovršit će do Gospodinova dana.
Moje je milosrđe veće od tvojih i cijeloga svijeta. Tko može izmjeriti opseg moje dobrote? Za tebe sam sišao s neba na zemlju; za tebe sam dopustio da me prikucaju na križ; za vas dopuštam da se moje Sveto Srce probode kopljem, otvarajući vam tako izvor milosrđa. Dođite onda s povjerenjem da izvučete milosti s ove fontane. Nikad ne odbacujem skrušeno srce. Tvoja je bijeda nestala u dubini Moje milosti. Ne raspravljaj sa Mnom zbog svoje bijede. Učinit ćete mi zadovoljstvo ako mi predate sve svoje nevolje i tuge. Nakupit ću na vas blaga Moje milosti, -Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik svete Faustine, n. 1485
Čak i kad prođem mračnom dolinom, ne bojim se da ste mi nažao ... (Psalam 23: 4)
