Pauza!

 

REKAO SAM da bih sljedeći put napisao kako samopouzdano ući u utočište. Ali ovo se ne može ispravno riješiti bez naših nogu i srca čvrsto ukorijenjenih stvarnost. I iskreno, mnogi nisu ...

 

STVARNO

Neki se ljudi boje onoga što su ovdje pročitali ili vidjeli u određenim proročkim porukama objavljenim na Odbrojavanje do Kraljevstva. Kažnjavanje? Antikrist? Pročišćavanje? Stvarno? Jedan čitatelj pitao je mog prevoditelja za francuski:

Čak i ako je bilo prorečeno „doba mira“: možemo li i dalje vjerovati u trijumf Bezgrješnog srca kada će biti milijuni smrtnih slučajeva od ... djela Novog svjetskog poretka? Tko će pobjeći? Zaista, to vas ne tjera da želite nastaviti živjeti. A što je sa svom onom malom djecom koja će ovo doživjeti? Jesu li doista naš Gospodin Isus i Gospa ti koji prihvaćaju sve te strahote? I još uvijek se moramo moliti i moliti da se sve ovo ionako dogodi?

Oprostite mi, ali moram govoriti glasno i odvažno.

Ne ispričavam se nikome što sam naveo što je, prije svega, u samom Svetom pismu. Činjenica da mnogi pastiri u svojim homilijama radije preskaču ove teške teme ne znači da to nisu istine koje KRIST nas je namjeravao čuti u Javnom Otkrivenju Crkve. U Starom zavjetu lažni proroci su bili oni koji su ljudima govorili ono što su željeli čuti; Božji su proroci bili oni koji su im govorili što potrebna čuti. I očito je Isus smatrao da moramo znati da će ih biti "Nacija koja se diže protiv nacije, gladi, pošasti i potresa ... gadosti, lažni proroci i lažni mesije ..." ^[1]usp. Matej 24 A onda je jednostavno izjavio:

Evo, već sam vam to rekao. (Matej 24:25)

Već to bi nam trebalo reći da nas Isus nije pokušavao uplašiti već pripremiti nas za kada bi ta vremena došla. To implicira to On će se brinuti za svoje, jer On nije rekao: "Kad vidite ove stvari, očajavajte!" Dapače:

Kad se te stvari počnu događati, podignite glavu i podignite glave, jer se vaše iskupljenje približava. (Luka 21:28)

Očito će se tada brinuti za svu svoju djecu:

Budući da ste sačuvali moju poruku izdržljivosti, ja ću vas zaštititi u vrijeme kušnje koje će doći na cijeli svijet kako bi testiralo stanovnike zemlje. Dolazim uskoro; čvrsto drži ono što imaš, da ti nitko ne ugrabi krunu. Tko pobijedi, učinit ću mu stupom u hramu Boga svojega. (Otkrivenje 3: 10-12)

Ali to ne znači da je Bog oporuke mi da doživimo te "strahote" (utoliko što je Njegova aktivna Volja, premda su ta iskušenja doista dopuštena kroz Njegovu popustljiv Volja da nas očisti i ispravi kao Oca koji voli [usp. Heb 12: 5-12])! Čak i sada, čak i nakon stoljeća dva svjetska rata, a sada i početak trećine; čak i sada nakon stotine milijuna pobačenih beba bez kraja na vidiku; čak i sada kao a svjetska kuga pornografije uništava milijarde duša i nasilje i demonsko glamuriraju se na televiziji; čak i sada kao definicija istinskog braka i autentične ljudske spolnosti je gotovo zabranjeno; čak i sada nakon javne mise na neodređeno vrijeme se otkazuju a svijet se spušta u policijsku državu… bismo smjeti reći da su Božji načini nekako nepravedni? Čujem riječi Ezekiela poput grmljavina u mojoj duši:

Kažete: "Gospodinov put nije pošten!" Čuj sada, kuća Izraelova: Je li moj način nepravedan? Nisu li vaši načini nepravedni? Kad se pravednici okrenu od pravde da čine zlo i umru, zbog zla koje su počinili moraju umrijeti. Ali ako se zli okrenu od zloće koju su učinili i čine ono što je ispravno i pravedno, oni im spašavaju život; budući da su se okrenuli od svih grijeha koje su počinili, živjet će; oni neće umrijeti. Ali kuća Izraelova kaže: "Gospodinov put nije pošten!" Je li to moj način koji nije pošten, Izraelska kuća? Nisu li vaši načini pošteni? Stoga ću vam suditi, Izraelska kuća, svima vama prema vašim putovima ... (Ezekiel 18: 25-30)

Iskreno sam zaprepašten što bi itko predložio da naš Gospodin ili Gospa "prihvate sve ove strahote". Više od dva stoljeća Nebo nas je poslalo jednog za drugim glasnike da nas upozore i pozovu s provalije na kojoj se nalazimo, precizno jer postojao je drugi način! Isus je rekao slugi Božjem Luisi Piccarreti u, zaista, jednoj od najtresušnijih objava koje sam ikad pročitao:

Dakle, kazne koje su se dogodile nisu ništa drugo nego uvod u one koji će doći. Koliko će još gradova biti uništeno ...? Moja Pravda više ne može podnijeti; Moja volja želi trijumfirati, i bi želio trijumfirati pomoću ljubavi kako bi uspostavio svoje kraljevstvo. Ali čovjek ne želi doći upoznati ovu Ljubav, stoga je potrebno koristiti Pravdu. —Jusus slugi Božjem, Luisa Piccarreta; 16. studenog 1926. godine

Kako možemo kriviti Boga kad čovjek odluči svojom slobodnom voljom povući okidač - bio on na pištolju ili u raketnom bacaču? Kako možemo kriviti Boga za izgladnjele obitelji u svijetu preplavljenom hranom kad je pohlepni oduzimaju čitavi narodi, a bogati gomilaju svoj blagoslov? Kako možemo kriviti Boga za svaki nered i neslogu kad smo mi ti koji ne poštuju njegove zapovijedi koje donose život? Osobno ni na trenutak ne vjerujem da je "Bog poslao COVID-19". Ovo je čovjekovo djelo! Ovo je plod naroda koji odbacuju Božji put i time zanemaruju etiku i zaštitne mjere, koje su u prošlim vremenima zabranjivale ljudsko eksperimentiranje i kontrola populacije koja je sada posjedovala moćne. Ne, ono što je naš Otac koji govori iznova i iznova je “Imaš slobodnu volju. Molim vas, odaberite put mira, Moja djeco, koji vam je objavljen u Mojem Sinu, Isusu i koji je navijestila Njegova majka “:

Bog je u početku stvorio ljudska bića i učinio ih podložnima vlastitom slobodnom izboru. Ako odlučite, možete se držati zapovijedi; odanost vrši volju Božju. Postavite pred sebe vatru i vodu; na sve što odaberete ispružite ruku. Prije nego što su svi život i smrt, što god odaberu, dat će im se. (Sirah 15: 14-17)

I na taj način:

Nemojte se zavaravati; Bogu se ne ruga, jer što god čovjek posije, to će i požnjeti. (Galaćanima 6: 7)

U Fatimi, Gospa eksplicitno, jasno dao lijekove da to zaustavi Mač pravde. Ponovno ih saslušajte kako nitko ne bi mogao kriviti Boga za nesreće koje sada snalaze čovječanstvo

Doći ću zamoliti za posvetu Rusije svom Bezgrješnom Srcu i pričesti odštete prve subote. Ako se moji zahtjevi udovolje, Rusija će se obratiti i bit će mira. Ako ne, [Rusija] će širiti svoje pogreške po cijelom svijetu, uzrokujući ratove i progone Crkve. Dobri će biti mučenički; Sveti Otac će imati puno toga trpjeti; bit će uništeni razni narodi. —Masija Fatime, vatikan.va

Ona ne kaže da će Bog to uzrokovati, ali čovjek hoće kroz nepokajanje - one pogreške koje bi u potpunosti uništile ne samo narode, već posebno sliku u kojoj smo stvoreni.

Problem je u cijelom svijetu! ... Doživljavamo trenutak uništenja čovjeka kao Božje slike. —PAPA FRANJO, sastanak s poljskim biskupima za Svjetski dan mladih, 27. srpnja 2016 .; vatikan.va

Ali malo je tko slušao takva "privatna" otkrića, posebno u hijerarhiji. Pa zašto krivimo Boga za ono što dolazi? Zašto mislimo da Nebo "prihvaća" strahote koje čovjek čini sebi, posebno kad slike i kipovi našega Gospodina i Gospe plaču mjestimice po cijelom svijetu?

... nemojmo reći da je Bog taj koji nas kažnjava na ovaj način; naprotiv, ljudi sami pripremaju svoju kaznu. U svojoj dobroti Bog nas upozorava i poziva na pravi put, poštujući slobodu koju nam je dao; dakle ljudi su odgovorni. –Sr. Lucija, jedna od fatimskih vidjelica, u pismu Svetom Ocu, 12. svibnja 1982 .; vatikan.va 

Ali čak i sada - čak sada—Bog nam nastavlja slati glasnike da prenose Gospine molbe: muškarce i žene koji sakupljaju te nebeske suze i nude ih Crkvi i svijetu, govoreći: “Otac te voli. Želi da se njegova djeca jednostavno vrate kući. Čeka vas raširenih ruku da vratite rasipne sinove i kćeri. Ali požurite. Biti brz! Jer pravda zahtijeva da Bog intervenira prije nego što Sotona uspije uništiti cijelo stvorenje! "

Ali što smo učinili? Rugali smo se našim prorocima i iznova ih kamenovali. Kažemo da ne trebamo slušati privatnu objavu (kao da je sve što Bog može reći nevažno). Kažemo da se Gospa nikad ne bi često pojavljivala poput „poštara“ i da bi govorila samo „ovo“ i samo „ono“. Drugim riječima, ona mora zvučati poput mene, inače ne može govoriti! Tako dočaravamo svoje formule i gradimo svoje male kutijice i zahtijevamo da se Bog uklopi u njih - ili budite prokleti proroci! Neka ste prokleti vidovnjaci! Prokleti bili vi koji bodite u našim zonama udobnosti i privlačite našu savjest i gurate se protiv naših kula intelekta.

Oni koji su pali u ovaj svjetovni pogled odozdo i odozdo, odbacuju proročanstvo svoje braće i sestara ... -PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, n. 97. godine

Petnaest godina posvetio sam ove spise uvlačenju svih proročanstava, svih privatnih objava (uključujući i moje vlastite) u Svetu tradiciju. Citirao sam pape i njihove oštre riječi kako biste mogli sigurno nasloniti glavu na luk Petrova barquea. Citirao sam crkvene oce kako biste mogli vjerovati trupu Tradicije. I citirao sam poruke s Neba, kad je to potrebno, kako biste mogli vidjeti kako joj Duh Sveti puše u jedra i osjetite hladni povjetarac Božje Božanske Providnosti.

Ali nije na meni da uređujem Boga.

Želite li da kažem da će svi ući u Eru mira? Ne mogu. Zapravo, kad završi Velika oluja, istina je, mnogi koji su danas ovdje, sutra neće biti ovdje. Sveto pismo jasno ukazuje na to da će drugi biti mučeni i da oni koji ga odbace, u konačnici, ne mogu ostati na zemlji kako bi se moglo uspostaviti "Kraljevstvo božanske volje" kako bi se Sveto pismo ispunilo.

Ono što vam mogu reći je da je Bog sada s vama. To doba mira već postoji u vašem srcu ako biste se zaustavili na trenutak i molitvom potražili Kraljevstvo. Ta naša budućnost jest i uvijek je bila Nebo. Da večeras možete umrijeti, a sva vaša briga za sutra uzaludna je. Da „Ako živimo, živimo za Gospodina, a ako umremo, umiremo za Gospodina; pa onda, bilo da živimo ili umiremo, mi smo Gospodnji “. (Rimljanima 14: 8).

Ako se bojite umiranja, to je zato što još niste potpuno zaljubljeni u Gospodina.

U ljubavi nema straha, ali savršena ljubav istjeruje strah. Jer strah ima veze s kaznom, a tko se boji, nije usavršen u ljubavi. (1. Ivanova 4:18)

U konačnici, to je strah od smrt i patnja koja uz to ide. S. Emmanuel iz zajednice Blaženstva u posljednje je vrijeme rekla nešto lijepo. Da bismo trebali posveti Gospodinu našu smrt. To je jednostavno moliti (a ovo su moje vlastite riječi):

Oče, dao sam ti sat smrti u tvoje naručje. Isuse, stavljam patnje te noći u tvoje Srce. Duše Sveti, predajem ti strahove od toga dana na brigu. I moja damo, stavila sam svrha tog sata u vaše ruke. Vjerujem, oče, da sinu nikada ne biste dali kamen kad je zatražio pogaču. Vjerujem, Isuse, da svojoj kćeri nikad ne bi dao zmiju kad bi zatražila ribu. Uzdam se, Duše Sveti, da me nikad nećeš predati vječnoj smrti kad si kroz moje Krštenje Pečat i Obećanje vječnog života. I tako, Presveto Trojstvo, Posvećujem vam svoju smrt po Presvetoj Majci i sve manire i zla kojima može doći, znajući da je vaša snaga savršena u slabosti, da mi je vaša milost dovoljna i da je vaša presveta volja moja hrana.

Koliko je priča o svetacima koji su umrli s osmijehom na licu! Koliko je priča o mučenicima koji su trpjeli mučenja u zanosu! Koliko je onih, čak i u današnje vrijeme, koji se suočavaju sa smrću iznenadnom vedrinom kakvu nikada prije nisu imali jer im je Bog u svojoj Providnosti dao milosti potrebne kad su ih trebali!

Znate, ne možemo pobjeći Kristovim riječima usred te oluje u Evanđeljima, niti u Velikoj oluji koja sada prekriva zemlju:

Iznenada je na more izbila silna oluja, tako da su čamac zapljuskivali valovi; ali on je spavao. Došli su i probudili ga govoreći: „Gospode, spasi nas! Ginemo! " Rekao im je: "Zašto ste prestravljeni, malovjerni?" (Matej 8:26)

Kako se broj smrtnih slučajeva COVID-19 penje, ovo je dan vjere. Kako se stisak kontrole steže, ovo je čas vjere. Kako se ugledaju koraci progona i baklje mržnje prema Crkvi, ovo je noć vjere. Trenutak je da se povjerimo da, unatoč svemu, Bog ima plan - čak i pokušati spasiti zle usred kaosa (vidi Milost u kaosu). Naša dama volja Trijumf nad zlom. Isus volja pobijediti zle. Tama neće nadvladati Dan.

Istina je da utočište zaista postoji. Zaista postoji mjesto za sve nas odmor, čak i u ovoj Oluji. I to je tamo s Isusom. Ali dok god ste oči uprte u divovske valove u naslovima; sve dok vjerujete da nas ovi demonski vjetrovi mogu svladati; sve dok zanemarujete sve načine na koje su nas Gospa i Gospodin pozvali unutar tog utočišta, te Arke... što se onda više može reći?

 

KAVČEGA IZBJEGIVA

Ovo: konačna Arka je Kristovo Srce. Tu pronalazimo istinsko utočište od oluje pravde koju zahtijevaju naši grijesi. Ali dopustite nam nikada zaboravite da je Isus stvorio, takoreći, vidljivu sliku svog Presvetog Srca ovdje na zemlji zvanu "Crkva". Jer iz nje izlijeva krv i vodu koja je izvirala sa Spasiteljeve strane u Sakramenti; iz Majke Crkve izlijeva ljubav Spasitelja u njezinu milosrđu jedni prema drugima; a od Njenih izdanja dalje Istina koja štiti njezinu djecu. Crkva je, dakle, najistaknutija Arka koju je Bog dao u svako doba da zaštiti svoj narod u najgorim olujama.

Crkva je "svijet pomiren". Ona je ta kora koja „u punom jedru Gospodinova križa, dahom Duha Svetoga, sigurno plovi ovim svijetom“. Prema drugoj slici dragoj crkvenim ocima, nju je predobila Noina barka, koja jedina spašava od poplave. -Katekizam Katoličke crkve, n. 845. godine

Crkva je tvoja nada, Crkva je tvoje spasenje, Crkva je tvoje utočište. Crkva sv. John Krizostom, Hom. de capto Euthropio, n. 6 .; usp E Vrhovni, n. 9. godine

Nema privatne objave ili proroka, bez obzira koliko dubok ili obdaren mističnim darovima, koji bi ikad mogao nadmašiti ovu veliku Barqueu. Kažem to jer su me nedavno optužili da sam sljedbenik ovog ili onog vidioca; optuženi da su "prevareni". Potpune gluposti. Ja nisam učenik nikoga osim Isusa Krista.^[2]"Jer nitko ne može postaviti temelje osim onoga koji je tamo, naime Isusa Krista." (1. Korinćanima 3:11) Ako sam napisao nešto što je lažno ili neistinito, onda se molim u dobrotvorne svrhe da vi tako kažete. Ja sam odgovoran za ono što napišem; vi ste odgovorni za ono što ste pročitali. Ali svi mi imamo obvezu ostati vjerni istinskom učiteljstvu i nikada ne odstupati od njezinih učenja.

Čak i ako bismo vam mi ili anđeo s neba trebali propovijedati evanđelje suprotno onome što smo vam propovijedali, neka bude proklet. (Galaćanima 1: 8)

Drugim riječima, nastavit ću slušati zapovijed Svetog pisma, htjeli to neki čitatelji ili ne:

Ne prezire riječi proroka,
ali testiraj sve;
čvrsto se drži dobrog ...
(1 Solun 5: 20-21)

Mislim da sljedeća refleksija kardinala Roberta Saraha adekvatno sažima sat do kojeg smo stigli ... mjesto na kojem nam preostaju puki trenuci da odlučimo koga ćemo voljeti i služiti mu: Boga ili sebe. Prava prijevara nisu upozorenja u ovoj ili onoj privatnoj objavi; to je ideja da možemo nastaviti s tom „kulturom smrti“ i svojim popustljivim načinom života u nedogled. Jer to je sve što je Antikrist: utjelovljenje ljubavi prema sebi, ponosa, pobune i propasti - iskrivljeno ogledalo svega što je ljudska volja donijela na zemlju svojim odlaskom od Božanske volje.

Božje je pravo, kako god je on vršio, vratiti tu Božansku volju svome stvaranju i sebi stvoriti.

Ovaj je virus djelovao kao upozorenje. U nekoliko tjedana čini se da se srušila velika iluzija materijalnog svijeta koji je sam sebe smatrao svemoćnim. Prije nekoliko dana političari su govorili o rastu, mirovinama, smanjenju nezaposlenosti. Bili su sigurni u sebe. A sada je virus, mikroskopski virus, bacio ovaj svijet na koljena, svijet koji gleda sebe, koji sebi ugađa, pijan od samozadovoljstva, jer je mislio da je neranjiv. Trenutna kriza je parabola. Otkrilo je kako sve što radimo i pozivamo da vjerujemo bilo je nedosljedno, krhko i prazno. Rečeno nam je: možete jesti bez ograničenja! Ali gospodarstvo je propalo, a burze propadaju. Posvuda su bankroti. Trijumfalna znanost obećala nam je da ćemo još više pomaknuti granice ljudske prirode. Rečeno nam je o umjetnoj reprodukciji, surogat majčinstvu, transhumanizmu, poboljšanoj čovječnosti. Hvalili smo se da smo čovjek sinteze i čovječanstvo koje će biotehnologije učiniti nepobjedivim i besmrtnim. Ali ovdje smo u panici, zatvoreni virusom o kojem ne znamo gotovo ništa. Epidemija je bila zastarjela, srednjovjekovna riječ. Odjednom je to postala naša svakodnevica. Vjerujem da je ova epidemija odagnala dim iluzije. Takozvani svemoćni čovjek pojavljuje se u svojoj sirovoj stvarnosti. Tamo je gol. Njegova slabost i ranjivost su eklatantne. Zatvorenost u svoje domove omogućit će nam da svoju pažnju ponovno usmerimo na ono najvažnije, da ponovno otkrijemo važnost našeg odnosa s Bogom, a time i središnju ulogu molitve u ljudskom postojanju. I, svjesni svoje krhkosti, povjeriti se Bogu i njegovom očinskom milosrđu. —Kardinal Robert Sarah, 9. travnja 2020 .; Katolički registar

 

RELATED READING

Možete li zanemariti privatno otkrivenje?

Zašto svijet ostaje u boli

Kad su slušali

 

Na putovanje s Markom u Korištenje električnih romobila ističe Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.