IN Treći dan, pričali smo Božja slika o nama, ali što je s našom slikom Boga? Od pada Adama i Eve, naša slika Oca postala je iskrivljena. Gledamo ga kroz leću naše pale prirode i ljudskih odnosa… i to također treba biti iscijeljeno.
Započnimo U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, amen.
Dođi Duše Sveti i probodi moje sudove o Tebi, o Bože moj. Podari mi nove oči kojima mogu gledati istinu svoga Stvoritelja. Daj mi nove uši da čujem Njegov nježni glas. Daruj mi srce od mesa umjesto srca od kamena koje je tako često gradilo zid između mene i Oca. Dođi Duše Sveti: raspali moj strah od Boga; obrišite moje suze osjećaja napuštenosti; i pomozi mi da vjerujem da je moj Otac uvijek prisutan i nikad daleko. Molim se kroz Isusa Krista, Gospodina moga, amen.
Nastavimo s molitvom, pozivajući Duha Svetoga da ispuni naša srca…
Dođi Duše Sveti
Dođi Duše Sveti, dođi Duše Sveti
Dođi Duše Sveti, dođi Duše Sveti
Dođi Duše Sveti, dođi Duše Sveti
Dođi Duše Sveti, dođi Duše Sveti
I spali moje strahove, i obriši moje suze
I vjerujući da si ovdje, Duše Sveti
Dođi Duše Sveti, dođi Duše Sveti
Dođi Duše Sveti, dođi Duše Sveti
Dođi Duše Sveti, dođi Duše Sveti
Dođi Duše Sveti, dođi Duše Sveti
I spali moje strahove, i obriši moje suze
I vjerujući da si ovdje, Duše Sveti
I spali moje strahove, i obriši moje suze
I vjerujući da si ovdje, Duše Sveti
Dođi Duše Sveti…
— Mark Mallett, iz Neka Gospodin zna, 2005 ©
Uzimanje zaliha
Dok ulazimo u posljednje dane ovog povlačenja, kakva je vaša slika Nebeskog Oca danas? Vidite li ga više kao naslov koji nam je dao sveti Pavao: “Abba”, što na hebrejskom znači “tata”… ili kao dalekog Oca, oštrog suca koji uvijek lebdi iznad vaših nesavršenosti? Koje dugotrajne strahove ili oklijevanja imate u vezi s Ocem i zašto?
Odvojite nekoliko trenutaka u svoj dnevnik da zapišete svoje misli o tome kako vidite Boga Oca.
Malo svjedočanstvo
Rođen sam kao katolik iz kolijevke. Od malih nogu zavoljela sam Isusa. Doživio sam radost ljubavi, hvaljenja i učenja o Njemu. Naš obiteljski život većinom je bio sretan i ispunjen smijehom. Oh, imali smo svađa… ali smo znali i oprostiti. Naučili smo moliti zajedno. Naučili smo igrati zajedno. U vrijeme kad sam otišao od kuće, moja obitelj bila je moj najbolji prijatelj, a moj osobni odnos s Isusom nastavio je rasti. Svijet se činio kao prekrasna granica…
U ljeto svoje 19. godine vježbao sam misnu glazbu s prijateljem kad je zazvonio telefon. Tata me zamolio da dođem kući. Pitao sam ga zašto, ali on je rekao: "Samo dođi kući." Odvezao sam se kući i kad sam krenuo prema stražnjim vratima, imao sam osjećaj da će mi se život promijeniti. Kad sam otvorio vrata, moja obitelj je stajala tamo, svi su plakali.
"Što??" Pitao sam.
"Vaša sestra je poginula u prometnoj nesreći."
Lori je imala 22 godine, bila je medicinska sestra na respiratornom odjelu. Bila je prekrasna osoba koja je ispunjavala sobu smijehom. Bilo je to 19. svibnja 1986. godine. Umjesto uobičajenih blagih temperatura od oko 20 stupnjeva, bila je čudna mećava. Prošla je pored ralice na autocesti koja je napravila blještavilo i prešla preko trake u nadolazeći kamion. Medicinske sestre i liječnici, njezini kolege, pokušali su je spasiti - ali nije bilo tako.
Moja jedina sestra je otišla... slikoviti svijet koji sam izgradio se srušio. Bio sam zbunjen i šokiran. Odrasla sam gledajući kako moji roditelji daju siromašnima, posjećuju starije osobe, pomažu muškarcima u zatvoru, pomažu trudnicama, osnivaju grupu mladih… i iznad svega, vole nas djecu intenzivnom ljubavlju. A sada je Bog pozvao kući njihovu kćer.
Godinama kasnije, kad sam držao svoju prvu djevojčicu u naručju, često sam razmišljao o svojim roditeljima koji drže Lori. Nisam mogao a da se ne zapitam koliko bi teško bilo izgubiti ovaj dragocjeni mali život. Sjeo sam jednog dana i uglazbio te misli...
volim te dušo
Četiri ujutro kad mi se rodila kći
Dirnula je nešto duboko u meni
Bio sam zadivljen novim životom koji sam vidio i ja
Stajao sam tamo i plakao sam
Da, dodirnula je nešto unutra
Volim te dušo, volim te dušo
Ti si moje tijelo i moj vlastiti
Volim te dušo, volim te dušo
Dok god ideš, toliko ću te voljeti
Smiješno kako te vrijeme može ostaviti iza sebe,
Uvijek u pokretu
Navršila je osamnaest godina, sada se rijetko viđa
U našem mirnom malom domu
Ponekad se osjećam tako usamljeno
Volim te dušo, volim te dušo
Ti si moje tijelo i moj vlastiti
Volim te dušo, volim te dušo
Dok god ideš, toliko ću te voljeti
Ponekad ljeti lišće prerano padne
Mnogo prije nego što potpuno procvjeta
Tako se sada svaki dan klanjam i molim:
"Gospode, drži moju djevojčicu danas,
Kad je vidiš, reci joj da tata kaže:"
“Volim te dušo, volim te dušo
Ti si moje tijelo i moj vlastiti
Volim te dušo, volim te dušo
Molim se da ćeš uvijek znati,
Neka ti dobri Gospod tako kaže
Volim te dušo"
— Mark Mallett, iz ranjiv, 2013©
Bog je Bog - ja nisam
Kada sam napunio 35 godina, moja draga prijateljica i mentorica, moja mama, umrla je od raka. Još jednom sam shvatio da je Bog Bog, a ja nisam.
Kako su nedokučivi Njegovi sudovi i nedokučivi Njegovi putovi! “Jer tko je upoznao um Gospodnji ili tko mu je bio savjetnik? Ili tko mu je dao dar da mu se može odužiti?" (Rim 11-33)
Drugim riječima, duguje li nam Bog nešto? Nije On bio taj koji je započeo patnju u našem svijetu. On je čovječanstvu podario besmrtnost u prekrasnom svijetu, i prirodu koja Ga može voljeti i poznavati, i sve darove koji dolaze s tim. Kroz našu pobunu, smrt je ušla u svijet i bezdan između nas i božanskog koji je samo Bog osobno mogao, i jest ispunio. Nismo li mi ti koji moramo platiti dug ljubavi i zahvalnosti?
Ne trebamo se bojati Oca nego naše slobodne volje!
Na što da se žale živi? o njihovim grijesima! Istražimo i ispitajmo svoje putove i vratimo se GOSPODU! (Tuž 3:39-40)
Isusova smrt i uskrsnuće nisu oduzeli patnju i smrt, već su ih dali Svrha. Sada nas patnja može oplemeniti i smrt postaje ulaz u vječnost.
Bolest postaje put obraćenja… (Katekizam Katoličke crkve, br. 1502)
Ivanovo evanđelje kaže da je “Bog tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni”.[1]Ivan 3: 16 Ne kaže da će onaj tko vjeruje u Njega imati savršen život. Ili bezbrižan život. Ili uspješan život. Obećava vječni život. Patnja, propadanje, tuga… ovo sada postaje hrana kojom nas Bog sazrijeva, jača i na kraju čisti za vječnu slavu.
Znamo da sve ide na dobro onima koji ljube Boga, koji su pozvani prema Njegovoj namjeri. (Rimljanima 8:28)
On ne vrijeđa dobrovoljno niti donosi žalost ljudskim bićima. (Tuž 3:33)
Istina, prema Gospodinu sam se odnosio kao prema automatu: ako se samo ponašaš, činiš prave stvari, ideš na misu, moliš... sve će dobro proći. Ali da je to istina, zar ne bih ja bio Bog, a On bi bio taj koji radi my nadmetanje?
Trebalo je izliječiti moju sliku Oca. Počelo je spoznajom da Bog voli sve, a ne samo "dobre kršćane".
...On čini da Njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i daje da kiša pada na pravedne i nepravedne. (Matej 5:45)
Dobro dolazi svima, pa tako i patnja. Ali ako mu dopustimo, Bog je Dobri Pastir koji će s nama hodati kroz “dolinu sjene smrti” (usp. Psalam 23). On ne uklanja smrt, ne do kraja svijeta - ali nudi da nas kroz nju zaštiti.
...on mora vladati dok ne potčini sve svoje neprijatelje pod svoje noge. Posljednji neprijatelj kojeg treba uništiti je smrt. (1 Kor 15-25)
Uoči pogreba moje sestre, mama je sjedila na rubu mog kreveta i gledala brata i mene. “Dečki, imamo dva izbora”, tiho je rekla. „Možemo kriviti Boga za ovo, možemo reći: 'Nakon svega što smo učinili, zašto si se ovako ponašao prema nama? Ili," nastavila je mama, "možemo vjerovati tome Isus sada je ovdje s nama. Da nas drži i plače s nama, i da će nam pomoći da prebrodimo ovo.” I On je to učinio.
Vjerno utočište
Ivan Pavao II jednom je rekao:
Isus je zahtjevan, jer želi našu istinsku sreću. Crkvi su potrebni sveci. Svi su pozvani na svetost i samo sveti ljudi mogu obnoviti čovječanstvo. —PAPA JOHN PAUL II, Poruka Svjetskog dana mladih za 2005. godinu, Vatikan, 27. kolovoza 2004., Zenit
Papa Benedikt je kasnije dodao,
Krist nije obećao lak život. Oni koji žele udobnost okrenuli su pogrešan broj. Umjesto toga, pokazuje nam put ka velikim stvarima, dobrim, prema autentičnom životu. —PAPA BENEDIKT XVI., Obraćanje njemačkim hodočasnicima, 25. travnja 2005
“Sjajne stvari, dobro, autentičan život” — to je moguće u usred patnje, upravo zato što imamo Oca punog ljubavi koji nas podržava. On nam šalje svoga Sina da nam otvori put u nebo. Šalje nam Duha kako bismo imali Njegov život i snagu. I On nas čuva u Istini da uvijek budemo slobodni.
A kada ne uspijemo? “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je i pravedan, otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.”[2]1 John 1: 9 Bog nije tiranin kakvim smo ga učinili.
Djela milosrđa Jahvina nisu iscrpljena, njegova samilost nije iscrpljena; obnavljaju se svako jutro — velika je tvoja vjernost! (Tuž 3:22-23)
Što je s bolešću, gubitkom, smrću i patnjom? Evo Očeva obećanja:
“Makar se planine poljuljale i brežuljci pomaknuli, ipak se neće poljuljati moja ljubav prema vama niti će se pokolebati moj savez mira”, govori Jahve, koji vam se suosjeća. (Izaija 54:10)
Božja obećanja u ovom životu ne odnose se na očuvanje vaše udobnosti, već na očuvanje vaše mir. Fr. Stan Fortuna CFR znao je reći: “Svi ćemo patiti. Možete patiti s Kristom ili patiti bez Njega. Patit ću s Kristom.”
Kad se Isus molio Ocu, rekao je:
Ne tražim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih čuvaš od Zloga. (Ivan 17:15)
Drugim riječima, “Ne tražim od Tebe da ukloniš zla patnje – njihove križeve, koji su potrebni za njihovo pročišćenje. Tražim od vas da ih spriječite najgore zlo od svih: sotonska prijevara koja bi ih odvojila od Mene za vječnost.
Ovo je utočište koje vam Otac pruža svakog trenutka. Ovo su krila koja On raširi poput majke kokoši, da zaštiti vaše spasenje kako biste mogli upoznati i voljeti svog Nebeskog Tatu zauvijek.
Umjesto da se skrivate od Boga, počnite se skrivati in Mu. Zamislite sebe na Očevu krilu, Njegove ruke oko vas dok molite uz ovu pjesmu, a Isusa i Duha Svetoga okružuju vas svojom ljubavlju...
Skrovište
Ti si moje skrovište
Ti si moje skrovište
Prebivajući u Tebi licem u lice
Ti si moje skrovište
Okruži me, moj Gospodaru
Okruži me, moj Bože
O okruži me, Isuse
Ti si moje skrovište
Ti si moje skrovište
Prebivajući u Tebi licem u lice
Ti si moje skrovište
Okruži me, moj Gospodaru
Okruži me, moj Bože
O okruži me, Isuse
Okruži me, moj Gospodaru
O okruži me Bože moj
O okruži me, Isuse
Ti si moje skrovište
Ti si moje skrovište
Prebivajući u Tebi licem u lice
Ti si moje skrovište
Ti si moje skrovište
Ti si moje skrovište
Ti si moje skrovište
Ti si moje utočište, moje si sklonište
Ja prebivam unutar Tvoje prisutnosti
Ti si moje skrovište
— Mark Mallett, iz Neka Gospod zna, 2005©
Na putovanje s Markom u Korištenje električnih romobila ističe Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.
Sada na Telegramu. Klik:
Slijedite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:
Pratite Markova djela ovdje:
Slušajte sljedeće:
