SADA da ste odlučni završiti ovo povlačenje i da ne odustajete... Bog ima jedno od najvažnijih iscjeljenja za vas... iscjeljenje vaše slike o sebi. Mnogima od nas nije problem voljeti druge… ali kada smo mi sami u pitanju?
Započnimo… U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, amen.
Dođi Duše Sveti, ti koji si sama ljubav i održi me ovaj dan. Daj mi snage da budem milosrdan - prema meni. Pomozi mi da oprostim sebi, da budem nježan prema sebi, da volim sebe. Dođi, Duše istine, i oslobodi me od laži o meni samome. Dođi, Duše moći, i uništi zidove koje sam izgradio. Dođi, Duše mira, i podigni iz ruševina novo stvorenje koje sam ja po krštenju, ali koje je zakopano ispod pepela grijeha i sramote. Predajem ti sve što jesam i sve što nisam. Dođi Duše Sveti, dah moj, živote moj, Pomoćniče moj, zagovorniče moj. Amen.
Pjevajmo i molimo zajedno ovu pjesmu…
Sve što jesam, sve što nisam
U žrtvi, Ti ne uživaš
Moj prinos, srce skrušeno
Slomljen duh, nećeš prezreti
Od slomljenog srca Ti se nećeš okrenuti
Dakle, sve što jesam, i sve što nisam
Sve što sam učinio i sve što sam propustio učiniti
Napuštam, Tebi se sav predajem
Srce čisto stvori u meni Bože
Obnovi moj duh, ojačaj me u meni
Povrati moju radost i slavit ću tvoje ime
Duhom ispuni me sada i izliječi moju sramotu
Sve što jesam, i sve što nisam
Sve što sam učinio i sve što sam propustio učiniti
Napuštam, Tebi se sav predajem
O, nisam dostojan da Te primim
O, ali reci samo riječ, i bit ću izliječen!
Sve što jesam, i sve što nisam
Sve što sam učinio i sve što sam propustio učiniti
Napuštam, Tebi se sav predajem
Sve što jesam, sve što nisam
Sve što sam učinio i sve što sam propustio učiniti
I napuštam, Tebi se sav predajem
— Mark Mallett iz Neka Gospod zna, 2005©
Kolaps slike o sebi
Stvoreni ste na Božju sliku. Moći vaše volje, intelekta i pamćenja su ono što vas izdvaja od životinjskog carstva. Oni su također te moći koje nas dovode u nevolje. Ljudska volja je izvor mnogih naših nevolja. Što bi se dogodilo sa Zemljom da skrene sa svoje precizne orbite oko Sunca? Kakav bi kaos to izazvalo? Isto tako, kada se naša ljudska volja udalji od orbite oko Sina, tada malo razmišljamo o tome. Ali prije ili kasnije to baci naše živote u nered i izgubimo unutarnji sklad, mir i radost koji su naslijeđeni kao sinovi i kćeri Svevišnjega. Oh, kakve bijede navlačimo na sebe!
Odatle, naš intelekt i rasuđivanje provodimo vrijeme bilo opravdavajući naš grijeh — ili potpuno osuđujući i kriveći sebe. I naše memorija, ako se ne izvede pred Božanskog Liječnika, čini nas subjektom drugog kraljevstva — kraljevstva laži i tame gdje smo vezani sramom, neopraštanjem i obeshrabrenjem.
Tijekom mog devetodnevnog povlačenja u tišini, otkrio sam tijekom prvih nekoliko dana da sam uhvaćen u krug ponovnog otkrivanja Božje ljubavi prema sebi... ali i tugovanja zbog rana koje sam nanio sebi, a posebno drugima. Vrištala sam u jastuk: “Gospode, što sam učinila? Što sam učinio?" To se nastavilo dok su prolazila lica moje žene, djece, prijatelja i drugih, onih koje nisam volio kako sam trebao, onih kojima nisam uspio svjedočiti, onih koje sam povrijedio svojom povrijeđenošću. Kao što izreka kaže, "povređivanje ljudi povrijedi ljude." U svom sam dnevniku zavapio: “O Gospodine, što sam učinio? Izdao sam Te, zanijekao, razapeo. O Isuse, što sam učinio!”
Tada to nisam vidio, ali bio sam uhvaćen u dvostruku mrežu neopraštanja sebi i gledanja kroz “tamno povećalo”. Ja to tako zovem jer je to ono što Sotona stavlja u naše ruke u trenucima ranjivosti gdje čini da naše pogreške i naši problemi izgledaju nesrazmjerno velikima, do te mjere da vjerujemo da je čak i sam Bog nemoćan pred našim problemima.
Odjednom, Isus je provalio u moje jadikovanje sa snagom koju i dan danas osjećam:
Moje dijete, moje dijete! Dovoljno! Što imaju I gotovo? Što sam učinio za tebe? Da, na Križu sam vidio sve što si učinio i bio proboden svime time. I zavapio sam: Oče oprosti mu, ne zna što čini. Jer da jesi, dijete moje, ne bi to učinio.
Zbog toga sam i Ja umro za vas, da Mojim ranama možete ozdraviti. Moje malo dijete, dođi k Meni s ovim teretima i odloži ih.
Ostavljajući prošlost iza sebe…
Isus me tada podsjetio na usporedbu kada je izgubljeni sin konačno došao kući.[1]usp. Luka 15: 11-32 Otac dotrčao do sina, poljubio ga i zagrlio - prije dječak bi se mogao ispovjediti. Neka ova istina pronikne, posebno za one od vas koji osjećaju da vam nije dopušteno biti mirni dok dođeš do ispovjedaonice. Ne, ova prispodoba preokreće ideju da vas je vaš grijeh učinio manje voljenim od Boga. Sjetite se da je Isus zamolio Zakeja, tog bijednog carinika, da večera s njim prije pokajao se.[2]usp. Luka 19 Zapravo, Isus kaže:
My dijete, svi tvoji grijesi nisu ranili Moje Srce tako bolno kao što to čini tvoj sadašnji nedostatak povjerenja da bi nakon toliko napora Moje ljubavi i milosrđa i dalje trebao sumnjati u Moju dobrotu. —Isus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1486
Ni otac ne tuče izgubljenog sina zbog novca koji je protratio, nevolja koje je prouzročio i kućanstva koje je izdao. Umjesto toga, on ponovno obuče svog sina u novu haljinu, stavi mu novi prsten na prst, nove sandale na noge i proglasi gozbu! Da, tijelo, usta, ruke i noge to izdao sada su ponovno podignuti u božanskom sinovstvu. Kako to može biti?
Pa sin je došao kući. Razdoblje.
Ali ne bi li sin trebao provesti sljedećih nekoliko godina i desetljeća kudeći sebe zbog svih ljudi koje je povrijedio i žaleći za svim propuštenim prilikama?
Prisjetite se Savla (prije nego što je preimenovan u Pavla) i kako je ubijao kršćane prije svog obraćenja. Što je trebao učiniti sa svima onima koje je ubio i obiteljima koje je ranio? Je li trebao reći: “Ja sam užasna osoba i stoga nemam pravo na sreću”, iako mu je Isus oprostio? Umjesto toga, sveti Pavao je prigrlio to svjetlo istine koje je obasjalo njegovu savjest. Pritom su mu spale ljuske s očiju i rodio se novi dan. U velikoj poniznosti, Pavao je započeo iznova, ali ovaj put, u stvarnosti i spoznaji svoje velike slabosti - mjesto unutarnjeg siromaštva kroz koje je u "strahu i trepetu" ostvario svoje spasenje,[3]Phil 2: 12 što će reći djetinje srce.
Ali što je s onim obiteljima ranjenima njegovim prethodnim životom? Što je s onima koje si povrijedio? Što je s vašom djecom ili braćom i sestrama koji su napustili dom koji ste ranili svojom vlastitom glupošću i pogreškama? Što je s bivšim ljudima s kojima si izlazio i koje si koristio? Ili suradnici kojima ste ostavili lošeg svjedoka svojim jezikom i ponašanjem itd.?
Sveti Petar, koji je izdao samoga Isusa, ostavio nam je lijepu riječ, nesumnjivo potječući iz vlastitog iskustva:
... ljubav pokriva mnoštvo grijeha. (1. Petrova 4: 8)
Ovo je ono što je Gospodin rekao u mom srcu dok je počeo ublažavati moju tugu:
Dijete moje, trebaš li oplakivati svoje grijehe? Kajanje je ispravno; reparacija je ispravna; iskupiti se je ispravno. Nakon toga, dijete, moraš SVE dati u ruke Jedinoga koji ima lijek za sva zla; jedini koji ima lijek za liječenje svih rana. Dakle, vidiš, dijete moje, gubiš vrijeme da oplakuješ rane koje si prouzročio. Čak i da ste savršeni svetac, vaša bi obitelj — dio ljudske obitelji — i dalje iskusila zla ovoga svijeta, zapravo, do posljednjeg daha.
Svojim pokajanjem ti zapravo pokazuješ svojoj obitelji kako se pomiriti i kako primiti milost. Ti ćeš biti model istinske poniznosti, novopronađene kreposti i blagosti i blagosti Moga Srca. Suprotstavljajući svoju prošlost naspram svjetla sadašnjosti, donijet ćete novi dan u svoju obitelj. Nisam li ja Čudotvorac? Nisam li ja zvijezda Danica koja navješćuje novu zoru (Otk 22)? Nisam li ja Uskrsnuće? [4]Ivan 11: 15 Pa sada, predaj Mi svoju bijedu. Ne govori više o tome. Ne daj više daha lešu starca. Evo, pravim nešto novo. Dođi samnom…
Prvi korak prema izlječenju s drugima, ironično, jest da ponekad prvo moramo oprostiti sebi. Sljedeći bi zapravo mogao biti jedan od najtežih odlomaka u cijelom Svetom pismu:
Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe. (Matej 19:19)
Ako ne volimo sebe, kako možemo voljeti druge? Ako ne možemo pokazati milosrđe prema sebi, kako možemo biti milosrdni prema drugima? Ako sami sebe oštro osuđujemo, kako to ne činiti drugima? I mi to činimo, često suptilno.
Vrijeme je, jednom zauvijek, da prihvatite greške, neuspjehe, loše prosudbe, štetne riječi, djela i pogreške koje ste učinili u svom životu, i položite ih na prijestolje milosrđa.
Pristupimo s pouzdanjem prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć. (Hebrejima 4:16)
Isus vas sada poziva: Janje moje malo, donesi Mi svoje suze i stavi ih jednu po jednu na Moje prijestolje. (Možete koristiti sljedeću molitvu i dodati sve što vam padne na pamet):
Gospodine donosim ti suze...
za svaku grubu riječ
za svaku oštru reakciju
za svaki slom i bijes
za svaku kletvu i zakletvu
za svaku riječ koja mrzi sebe
za svaku bogohulnu riječ
za svako nezdravo posezanje za ljubavlju
za svaku dominaciju
za svaki zahvat pri kontroli
za svaki pogled požude
za svako uzimanje od mog supruga
za svaki čin materijalizma
za svaki čin "u tijelu"
za svaki loš primjer
za svaki sebični trenutak
za perfekcionizam
za sebične ambicije
za taštinu
jer sam sebe prezirao
za odbijanje mojih darova
za svaku sumnju u tvoju Providnost
zbog odbijanja tvoje ljubavi
zbog odbijanja ljubavi drugih
zbog sumnje u Tvoju dobrotu
za odustajanje
zbog želje za umrijeti
za odbacivanje mog života.
O Oče, nudim ti sve ove suze i kajem se za sve što sam učinio i propustio učiniti. Što se može reći? Što može biti učinjeno?
Odgovor je: oprosti si.
Sada u svoj dnevnik velikim slovima napišite svoje puno ime i prezime, a ispod njih riječi "Opraštam ti". Pozovite Isusa da govori vašem srcu. Ako imate još pitanja ili nedoumica, zapišite ih u svoj dnevnik i poslušajte Njegov odgovor.
Neka Sve
Neka padne sav ego
Pusti sav strah
Neka sve prianjanje popusti
Neka prestane svaka kontrola
Neka prestane svaki očaj
Neka sve žaljenje šuti
Neka sva tuga utihne
Isus je došao
Isus je oprostio
Isus je govorio:
"Gotovo je."
(Mark Mallett, 2023.)
Završna molitva
Pustite pjesmu ispod, zatvorite oči i pustite Isusa da vam služi u slobodi opraštanja sebi, znajući da ste voljeni.
Valovi
Valovi ljubavi, zapljuskuju me
Valovi ljubavi, utješi me
Valovi ljubavi, dođi umiri moju dušu
Valovi ljubavi, učini me cijelim
Valovi ljubavi, koji me transformiraju
Valovi ljubavi, zovu me duboko
I valovi ljubavi, Ti liječiš moju dušu
O, valovi ljubavi, ti me činiš cijelim,
Činiš me cijelim
Valovi ljubavi, Ti liječiš moju dušu
Zoveš me, zoveš, zoveš me dublje
Operi me, učini me cijelim
Izliječi me Gospodine…
—Mark Mallett iz Divine Mercy Chaplet, 2007©
Na putovanje s Markom u Korištenje električnih romobila ističe Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-pošta neće biti podijeljena ni s kim.
Sada na Telegramu. Klik:
Slijedite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:
Pratite Markova djela ovdje:
Slušajte sljedeće:
