JEDNOM opet želim da se trube koje pušu Božji anđeli jasnije čuju u našim srcima!
Vrijeme je vrlo kratko!
Osjetio sam danas kako Blažena Majka govori da su godine u kojima sada živimo gotovo iluzija. Da su godine u kojima sada živimo poput posljednjih dana pacijenta kojeg respirator održava na životu, ali koji bi umro ako bi se stroj isključio. Ili poput onih oblaka koji nakon zalaska sunca obasjaju nebo, bacajući novo svjetlo još nekoliko kratkih trenutaka. Bog je osigurao ove oblake da vode još nekoliko duša ... tko god bude slušao ... u Kovčeg utočišta prije Velika oluja je pušten na svijet.
Zar ne vidiš? Zar ne čuješ? Možeš li prepoznati znakove vremena? Zašto onda dane provodite u rasipanju, ganjajući fantome i glancajući svoje idole? Ne možete li primijetiti da ovo sadašnje doba prolazi, a sve što je vremensko bit će testirano vatrom? O, da bi se ti doista rasplamsao vatrom mog Bezgrješnog Srca progutanog živim plamenom ljubavi, beskrajno i beskrajno gorući u grudima moga Sina. Približite se ovom plamenu dok još ima vremena. Ne kažem da vam je ostalo još puno vremena. Ali kažem da biste trebali biti mudri s onim što vam je dato. Posljednji blistavi oblaci istine uskoro će nestati, a zemlja kakvu poznajete zaronit će u veliku tamu, tamu vlastitog grijeha. Utrka, dakle. Trk do mog Bezgrješnog Srca. Jer dok još ima vremena, primit ću vas poput majke kokoši koja okuplja svoje piliće ispod krila. Plakao sam, molio i zagovarao te posljednje trenutke za tebe! Oh, moja tuga ... moja tuga za onima koji nisu iskoristili ovaj dar s Neba!
Molite za duše. Moli za izgubljene ovce. Molite za one kojima prijeti da izgube dušu, jer ih je mnogo. Nikad ne popuštajte tajanstveno i neizrecivo Milosrđe moga Sina. Ali ne gubite više vremena, jer vrijeme je sada samo privid.
Ali, pripazite na sebe da vam srca ne budu teška rasipanjem i pijanstvom i brigama ovog života i da vas taj dan iznenada zadesi poput zamke; jer će doći na sve koji prebivaju na licu cijele zemlje. Ali budno pazite u svako doba moleći se da imate snage pobjeći od svih ovih stvari koje se događaju i stati pred Sina Čovječjega. (Luka 21: 34-36)
