DOES ovo Pismo ima bilo kakve veze sa osjećajem hitnosti koji čujem u pismima iz cijelog svijeta:
Četrdeset godina sam izdržao tu generaciju. Rekao sam, "Oni su ljudi čija srca zalutaju i ne znaju Moje putove." Tako sam se u svom bijesu zakleo: "Neće ući u Moj počinak." (Psalam 95)
Na mnogim višedimenzionalnim nivoima Pisma, ovaj je odlomak ispunjen na nekoliko različitih načina u različita istorijska vremena. To se ispunilo u pustinji kad je Bog izgovorio ovu riječ Izraelcima i osujetio njihov ulazak u obećanu zemlju. Takođe je ispunjeno skoro četrdeset godina nakon Duhova kada je hram u Jeruzalemu bio uništen.
I sada u našoj generaciji, kako se bližimo kraju ove godine, vidimo da je prošlo četrdeset godina otkako je Duh Sveti izliven u karizmatičnoj obnovi 1967. godine; četrdeset godina otkako je Izrael ponovo postao nacija u Šestodnevnom ratu 1967; gotovo je četrdeset godina od zatvaranja Vatikana II; i za samo nekoliko mjeseci navršit će se četrdeset godina od tada Humanae Vitae—Papinsko enciklično upozorenje protiv upotrebe kontracepcije.
Od tada je Obnova uglavnom zamrla; Izrael je u središtu ratova i glasina o ratovima; Crkva je usred otpadništva, ako ne Veliko otpadništvo, nakon zlostavljanja od prošlog Vijeća; i posljedice neposluha enciklici pape Pavla VI požnjele su posljedice za koje je predviđao da će se dogoditi ako se prihvati kontrola rađanja: neobuzdani pobačaj, razvod i pornografija.
Koliko je sati?
Vrijeme je za gledanje i molitvu.
DALJE ČITANJE:
