Samo Isus hoda po vodi

Ne bojte se, Liz Lemon Swindle

 

… Nije li tako kroz povijest Crkve Papa,
nasljednik Petra, bio je odjednom
Petra i Skandalon-
i božja stijena i kamen spoticanja?
—PAPA BENEDIKT XIV, iz Das neue Volk Gottesstr. 80ff

 

IN Posljednji poziv: Proroci ustaju!, Rekao sam da je uloga svih nas u ovom času jednostavno govoriti istinu u ljubavi, u sezoni ili van nje, bez vezanosti za rezultate. To je poziv na smjelost, novu smjelost ... 

Nešto se promijenilo. Skrenuli smo iza ugla. To je tako suptilno, a opet tako stvarno. Postoji novi zamah u moćima tame, nova odvažnost i agresija. Pa ipak, tiho, u srcima svoje djece, Bog također čini nešto novo. Sada moramo vrlo pažljivo slušati taj Njegov blagi glas. On nas priprema za novu sezonu, ili možda bolje rečeno, priprema nas za orkanske vjetrove ove Oluje koji počinju da zavijaju. On te zove, upravo sada, van svijeta, van Babilona. Srušiće se. On te ne želi u njemu. Želi te kao dio svoje vojske. On želi da to, pre svega, budeš sačuvana jer se mnoge duše gube dok govorimo. Mnoge duše, uključujući i one u klupama naše Crkve, bivaju prevarene. Ne uzimajte svoje spasenje zdravo za gotovo. Ovo su slavna vremena, ali su i najopasnija vremena...

 

VREMENA JE OVDJE 

Već više od decenije pokušavam da pripremim čitaoce za Oluju kroz koju sada prolazimo. Godine 2007. god Tuga tuge, Napisao sam tada, pod pontifikatom Benedikta XVI: 

Gospod mi je dao unutrašnje uvide u zbrku i gorku podjelu koja će uslijediti. I mogu samo reći da će to biti vrijeme velikih tuga. -Tuga tuge

Šest godina kasnije, objavio sam snažno upozorenje koje je odzvanjalo u mom srcu nekoliko sedmica neposredno nakon što je Benedikt XVI podnio ostavku, prije šest godina do danas:

Sada ulazite u opasna i zbunjujuća vremena. -cf. Oluja zabune

Kakve su to "velike tuge" ako ne prisutan „konfuzija i gorka podjela“ koju doživljavamo pod sadašnjim pontifikatom? Bilo bi teško povjerovati da je Gospa od Akite mislila na neko drugo vrijeme osim sadašnje:

Djelo đavola će se infiltrirati čak i u Crkvu na način da će se vidjeti kardinali koji se suprotstavljaju kardinalima, biskupi protiv biskupa. —13. Oktobra 1973

Došla bi “đavolska dezorijentacija”, rekla je s. Lucija iz Fatime. Ovde je, u piku. Ali Gospa je također rekla da će ova iskušenja poslužiti svrsi:

Da bi se ljudi oslobodili ropstva ovim jeresima, onima koje je milosrdna ljubav mog Presvetog Sina odredila da izvrše obnovu trebat će velika snaga volje, postojanosti, hrabrosti i pouzdanja u Boga. Da bi se iskušala ta vjera i samopouzdanje pravednika, bit će prigoda kada će se činiti da su svi izgubljeni i paralizirani. To će onda biti sretan početak kompletne restauracije. —Dama naša s uspjehom časne majke Mariane de Jesus Torres, na blagdan Pročišćenja, 1634; cf. katolička tradicija. org

 “To je u redu”, čuo sam neke od vas kako govore. “Problem je u tome što vi doprinosite konfuziji braneći papu Franju.” Onda dozvolite da budem što direktniji. 

 

STVAR PRAVDE

Prošle sedmice sam primio nekoliko pisama koja su po prirodi slična ovom:

Već nekoliko godina pratim vaše spise i uvijek sam ih smatrao uvjerljivim, u najboljem smislu te riječi, što znači da su me uvijek uvlačili u dublju meditaciju o Kristu i Njegovoj Crkvi... Međutim, postalo mi je pomalo neugodno čitajući vaš najnoviji postove koji se tiču ​​današnjeg stanja Crkve, posebno jer se radi o hijerarhiji, a posebno o papi Franji... Moja nelagoda leži u vašoj odbrani Pape do te mjere da ostavljate utisak da se on ne smije smatrati potpuno odgovornim za određene radnje koje je preduzeo. Samo jedan primjer bi bio imenovanje klerika s upitnom prošlošću na važne položaje u Kuriji... Čini mi se da ste u svom nastojanju da zaustavite raskol unutar Crkve, plemeniti cilj, počeli da opravdavate određene realnosti koje treba biti direktno adresiran.

Riječima kardinala Raymonda Burkea:

Nije pitanje da li ste "naklonjeni" papi Franji ili "kontra" papi Franji. Pitanje je obrane katoličke vjere, a to znači obrane Petrove službe u kojoj je Papa uspio. —Kardinal Raymond Burke, Katolički svjetski izvještajJanuar 22, 2018

Za mene je to bilo i ostaje pitanje pravde. Jer u konačnici, moja odbrana ima više veze s Kristovim Petrovim obećanjima nego sa samim Petrom. Ili Isus gradi svoju Crkvu ili ne - bez obzira ko je "kamena". Neki kažu da vjeruju da… ali govoriti i djelovati na suprotan način koji je štetan i za Crkvu.^[1]vidi takođe O naoružavanju mise 

Nije potrebno braniti sve što je Papa rekao iz razloga što su neke njegove izjave ili postupci političke, odnosno ne stvari koje se tiču ​​vjere i morala, i nisu ex cathedra (tj. nepogrešiv). I tako, on moći biti u krivu.

Pape su činili i griješe i to nije iznenađenje. Nepogrešivost je zadržana ex cathedra [„Iz Petrovog sjedišta“, to jest proklamacije dogmi zasnovane na Svetoj tradiciji]. Nijedan papa u istoriji Crkve nikada nije stvorio ex cathedra greške. —Rev. Joseph Iannuzzi, teolog, u ličnom pismu

Pape mogu stvoriti ne samo zabunu nego i skandal. Drugim riječima, samo Isus hoda po vodi. Čak i pape posustaju kada skinu pogled s Njega. 

 

PROSUDITE REČI, A NE MOTIVE

A ipak, mora se nikada sudite o motivima tuđeg srca, čak i ako se njihovi postupci čine neskladnim s njihovim riječima. Papa Franjo je rekao nekoliko stvari zbog kojih sam se češao po glavi, posegnuo za originalnim tekstom i kontekstom, savjetovao se s teolozima, apologetima i profesorima, čitao različita gledišta i činio sve što mogu da razumjeti šta je Franjo težak da kažem – pre nego što ti napišem. Odnosno, dajem mu „benefit sumnje“ jer se uvijek nadam da će ljudi učiniti isto za mene. Ovo je, na kraju krajeva, ono čemu nas Katekizam uči da radimo:

Da bi se izbjeglo ishitreno prosuđivanje, svako bi trebao paziti da misli, riječi i djela svog bližnjeg tumači koliko je to moguće na povoljan način: „Svaki dobar kršćanin treba da bude spremniji da dobro protumači tuđu izjavu nego da je osudi. Ali ako to ne može učiniti, neka pita kako drugi to razumije. A ako ovaj to loše razumije, neka ga prvi ispravi s ljubavlju. Ako to nije dovoljno, neka kršćanin pokuša sve prikladne načine da dovede drugoga do ispravnog tumačenja kako bi mogao biti spašen.” -CCC, n. 2478 (Sv. Ignacije Lojolski, Duhovne vježbe, 22.)

Pretpostavljam da je papa Franjo imao najbolje namjere po pitanju Kine, islama, pričesti za razvedene i ponovno vjenčane, klimatskih promjena, imenovanja sumnjivih muškaraca i drugih spornih pitanja. To ne znači da razumijem ili se čak slažem s njegovim odlukama. U stvari, smatram da je nekoliko njih zabrinjavajuće. Katolici u podzemnoj crkvi u Kini osjećaju se izdano; Islam ostaje suštinski neprijateljski prema “nevjernicima” u nekim svojim učenjima i šerijatskim zakonima; Pričešće ne treba primiti niko ko je svjesno u stanju smrtnog grijeha; klimatska promjena nauku podriva statističke prevare i ideološki vođene političari koji guraju komunizam; i da, klerikalna imenovanja muškaraca koji su očigledno jeretični, pro-homoseksualni ili sa kratkotrajnom prošlošću u Kuriji su mistifikujuća za mnoge. Od postavljanja Franje na Petrovu stolicu u martu 2013. godine, vjetrovi konfuzije prešli su od jakog povjetarca do jakog olujnog vjetra.

Jedan komentator to kaže prilično ironično:

Benedikt XVI. Zastrašivao je medije jer su njegove riječi bile poput sjajnog kristala. Riječi njegovog nasljednika, koje se u osnovi ne razlikuju od Benediktovih, poput su magle. Što više komentara daje spontano, to više riskira da se njegovi vjerni učenici čine poput ljudi s lopatama koji prate slonove u cirkusu. 

 

KANDA JE PUNA

Priznajem, kanta mi je počela da se preliva. Jer neke akcije u Vatikanu je teško braniti, ili se barem ne mogu adekvatno objasniti poznatim činjenicama. Kao što je formulacija u dokumentu koji je papa Franjo nedavno potpisao sa velikim imamom al-Azhara. U njemu se navodi:

Pluralizam i raznolikost religija, boja, spol, rasa i jezik su od Boga voljni u Njegovoj mudrosti, kroz koju je stvorio ljudska bića... Ovo [Deklaracija] je ono čemu se nadamo i nastojimo postići s ciljem pronalaženja univerzalnog mira u kojem svi mogu uživati ​​u ovom životu. -Dokument o „Ljudskom bratstvu za mir u svijetu i život zajedno“. —Abu Dabi, 4. februara 2019 .; vatican.va

Moglo bi se možda govore o Božjoj „dopuštajućoj volji“ u ovom kontekstu... ali na prvi pogled ova izjava izgleda bogohulno. To implicira da Bog jeste aktivno voljan mnoštvo kontradiktornih ideologija i suprotstavljenih „istina“ u „Njegovoj mudrosti“. Ali Božja mudrost i sila je krst, rekao je sv. Pavle.^[2]cf. 1. Kor 1: 18-19 Postoji samo jedna religija koja spašava i jedno Jevanđelje koje to postiže:

Kroz to se i vi spašavate, ako se čvrsto držite riječi koju sam vam propovijedao, osim ako niste uzalud vjerovali. Jer, predao sam vam od prve važnosti ono što sam i primio: da je Hristos umro za naše grehe... (Drugo čitanje nedelje)

Evo izričite volje Božije Hristovim sopstvenim rečima:

Imam i druge ovce koje ne pripadaju ovom ovcu. I njih moram voditi, i oni će čuti moj glas, i bit će jedno stado, jedan pastir. (Ivan 10:16)

To je jedna, sveta, saborna (vaseljenska) i apostolska Crkva. “Moram voditi” njih, kaže Isus, što znači da „you mora ih evangelizirati” kako bi mogli slijediti. Ako treba postojati univerzalni mir, to neće biti rezultat političkih floskula ili "ljudsku elokvenciju, da se krst Hristov ne bi ispraznio od svog značenja" ^[3]1 Cor 1: 17 već pokajanje kroz propovedanje Reči Božije. Kao što je Isus rekao svetoj Faustini:

…napori Sotone i zlih ljudi su razbijeni i propali. Uprkos sotoninom gnevu, Božansko milosrđe će trijumfovati nad celim svetom i obožavaće ga sve duše... Čovječanstvo neće imati mira dok se s povjerenjem ne okrene Mojoj milosti. —Divinsko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1789, 300

Nema greške u ohrabrivanju i negovanju ljubavi i mira među narodima, posebno kada se kršćanstvo sravni sa zemljom na Bliskom istoku (od strane islamskih progonitelja, ništa manje). “Blago mirotvorcima.” Međutim, međureligijski dijalog uvijek mora biti priprema za Evanđelje – nije njegovo ispunjenje.^[4]“Evangelizacija i međureligijski dijalog, daleko od toga da budu suprotstavljeni, međusobno se podržavaju i hrane.” —Evangelii Gaudium, n. 251,vatican.va Ali da li ovaj dokument muslimanima, protestantima, Jevrejima i ostatku svijeta sugerira neku vrstu vjerskog indiferentizma? Da je kršćanstvo samo jedan od mnogih puteva u raj? Isus i Sveto pismo su jasni:

Ja sam put, i istina, i život. Niko ne dolazi Ocu osim kroz mene... (Jovan 14:6) 

I nema spasenja ni u kome drugom, jer nema drugog imena pod nebom danog među ljudima kojim bismo se trebali spasiti... (Djela 4)

Ko vjeruje u Sina ima život vječni; ko ne posluša Sina, neće vidjeti života, ali gnjev Božji ostaje na njemu. (Jovan 3:36) 

Jedan profesor filozofije mi je nedavno rekao: “Čini se da papi Franji nedostaje određeni 'sveti strah' od skandala.” Potpisivanje ovog dokumenta skandaliziralo je mnoge, i to ne samo katolike. Da, i Isus je stvorio skandal—ali to je uvijek bilo u promicanju istine. 

…kao jedno i jedino nedjeljivo učiteljstvo Crkve, papa i biskupi u zajednici s njim, nose najveća odgovornost što od njih ne dolazi nijedan dvosmislen znak ili nejasno učenje, zbunjujući vjernike ili ih uljuljavajući u lažni osjećaj sigurnosti. —Gerhard Ludwig kardinal Müller, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere; First Things, April 20th, 2018

Papa nije apsolutni suveren, čije su misli i želje zakon. Suprotno tome, papina služba je garant poslušnosti prema Hristu i Njegovoj riječi. —PAPA BENEDIKT XVI, homilija od 8. maja 2005; San Diego Union-Tribune

S druge strane, kada izgubimo sposobnost da slušamo Kristov glas kod naših pastira, problem leži u nama, a ne u njima. ^[5]cf. Tišina ili mač?

 

ILL SAVJETNIKI?

Dakle, ima li u tome više nego što se na prvi pogled čini? Na povratku kući, Papa je priznao da se osjeća nelagodno zbog Deklaracije, a posebno jedne rečenice — pretpostavlja se da je ona u pitanju. Međutim, Franjo kaže da je tekst prenio preko svog papskog teologa, oca Wojciecha Giertycha, OP, koji ga je “odobrio”. Međutim, o. Wojciech tvrdi da ga nikada nije vidio. ^[6]cf. lifeesitenews.com, 7. februara 2019 Ovo postavlja još jedno pitanje: ko tačno savetuje Papu i koliko dobro?

Massimo Franko je jedan od vodećih „vatikanista“ i dopisnik italijanskog dnevnika Corriere della Sera. On sugeriše da je papina želja da se preseli iz papskih stanova u zajednicu koja živi u Santa Marti učinila više štete nego koristi. 

Moram reći da sistem Santa Marta nije funkcionisao, jer neformalni sud, de facto, je stvoren i Papa sve više shvaća da mu ljudi koji imaju njegovo uho ne daju tačne, a ponekad čak ni istinite informacije. 

Franko dodaje:

Kardinal Gerhard Müller, bivši čuvar vjere, njemački kardinal, kojeg je Papa otpustio prije nekoliko mjeseci - neki kažu na vrlo nagli način - rekao je u nedavnom intervjuu da je papa okružen špijunima, koji mu obično ne kažu istina, ali ono što Papa želi čuti. -Unutar Vatikana, Mart 2018., str. 15

(Dok sam sastavljao ovaj članak, kardinal Müller je objavio “Manifest vjere” što sažeto potvrđuje razlog d'être katoličke crkve. To je vrsta jasnog učenja koje ne samo da raspršuje zabunu, već je i naša dužnost.)

 

OVO NISU OBIČNA VREMENA

Mislim da je očigledno da ovo nisu obična vremena. Vjerujem da su oni, u stvari, znak dolaska i neizbježan sud nad čovječanstvom, počevši od Crkve. “Jer vrijeme je da počne sud s domom Božjim” napisao je prvi papa. ^[7]1: Peter 4: 17 Kako seksualno zlostavljanje, doktrinarna zbrka, sofisticiranost i klerikalna šutnja postaju bolno očigledni, nije pitam se zašto. 

Ove stvari su u istini toliko tužne da biste mogli reći da takvi događaji nagoveštavaju i nagoveštavaju “početak žalosti”, to jest onih koje će donijeti čovjek grijeha, “koji je uzdignut iznad svega što se zove Bog ili je obožavan.”  (2. Tes 2: 4). —PAPA PIJ X, Miserentissimus Redemptor, Enciklično pismo o popravljanju Presvetog Srca, 8. maj 1928; www.vatican.va

S obzirom na sve što se dogodilo u prošlom stoljeću, a posebno na povećanje marijanskih ukazanja („Žena obučena u sunce“), možda živimo te proročke riječi u Katekizmu:

Prije Hristovog drugog dolaska Crkva mora proći kroz posljednje suđenje koje će poljuljati vjeru mnogih vjernika.Progon koji prati njeno hodočašće na zemlji volja razotkriti “misteriju bezakonja” u obliku vjerske obmane koja ljudima nudi prividno rješenje njihovih problema po cijenu otpadništva od istine. Najveća religiozna obmana je antikrista... -Katekizam Katoličke crkve, ne. 675

Naše je tišina to stvara Veliki vakuum, koje će Antihrist ispuniti:

Šutjeti o tim i drugim istinama vjere i poučavati ljude u skladu s tim najveća je obmana na koju Katekizam energično upozorava. Predstavlja posljednje suđenje Crkvi i dovodi čovjeka do religiozne zablude, "cijene njihovog otpadništva" (CCC 675); to je antihristova prevara. —Kardinal Gerhard Müller, Katolička novinska agencija, 8. februara 2019

 

OSTANITE NA BARKU, OČI UPUĆENE U ISUSA

U pismu meni prošle sedmice, istaknuti propovjednik i pisac, o. John Hampsch (koji je sada u ranim devedesetima) ponudio je ovo ohrabrenje mojim čitaocima:

Poslušati Evanđelje znači paziti na Isusove riječi – jer njegove ovce slušaju njegov glas (Jovan 10) – a također i glas njegove Crkve, jer “tko vas sluša, mene sluša” (Luka 10:16). Za one koji se odriču Crkve, njegova optužnica je rigorozna: “Oni koji odbijaju da slušaju čak ni Crkvu, postupajte s njima kao s poganom” (Matej 18:17)... Božji pohabani brod sada je divlje na listi, kao što je često bio u prošlim vekovima, ali Isus obećava da će uvek „ostati na površini“ — „do kraja veka“ (Matej 28:20). Molim te, za ljubav Boga, ne skačeš sa broda! Požalit ćete – većina “čamaca za spašavanje” nema vesla!

Iskreno vjerujem da je papa Franjo motiviran željom da voli svakoga ko mu se nađe na putu. To mora biti i naša želja. A ono s najvećom ljubavlju što možemo učiniti je uvesti druge u istinu koja će ih osloboditi, a to je Jevanđelje našeg Gospoda Isusa Hrista. Ako je ikada postojalo vrijeme za molitvu i post za Papu i jačanje i pročišćenje Crkve, to je sada. Budite velikodušni. Izlijte svoje srce pred Gospodom i prinesite Mu svoje žrtve. Kako se bliži post, neka to zaista bude vrijeme milosti za vas, a po vašoj velikodušnosti, za Crkvu i svijet.

Zdravo Marijo, jadna i ponizna ženo, blagoslovljena od Svevišnjeg!
Djevice nade, zora nove ere, pridružujemo se tvojoj pjesmi hvale
da proslavimo milost Gospodnju, da objavimo dolazak kraljevstva
i potpunog oslobođenja čovečanstva.
—PAPA SV. JOVAN PAVLO II u Lurdu, 2004 

 

POVEZANO ČITANJE

Je li papa Franjo promovirao jednu svjetsku religiju?

Tišina ili mač?

 

Sada je riječ služba koja radi puno radno vrijeme
nastavlja uz vašu podršku.
Blagoslovio vas i hvala vam. 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.