Otvorite svoje srce

Evo, stojim na vratima i kucam. Ako netko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću u njegovu kuću i večerati s njim, a on sa mnom. (Otk 3)

ISUS uputio ove riječi, ne poganima, već crkvi u Laodiceji. Da, mi kršteni moramo otvoriti svoja srca Isusu. A ako to učinimo, možemo očekivati da će se dogoditi dvije stvari.

Prvi put objavljeno 19. lipnja 2007

DVOSTROJNO SVJETLO

Sjećam se kao dijete kad je jedan od mojih roditelja noću otvorio vrata naše spavaće sobe. Svjetlost je bila utješna dok je probijala tamu. Ali bilo je i osuđujuće, jer su se obično otvarala vrata da nam kažu da se smirimo!

Isus je rekao, "Ja sam svjetlost svijeta." Kad On dođe kao svjetlost, mogu doživjeti velike utjehe i dubok osjećaj radosti ili mira, posebno na početku duhovnog života ili u trenucima dubljeg obraćenja. Privlači me Svjetlost, da gledam Svjetlost, da volim Svjetlost. Ali budući da me Svjetlost toliko voli, kad sam spreman, on počinje otkrivati nešto više.

Odjednom stvari opet počinju postajati teške. Čini se da se gotovo bespomoćno vraćam starim navikama. Možda ću smatrati da su iskušenja žešća, drugi ljudi iritantniji, a životna iskušenja intenzivnija i teža. Ovdje moram početi hodati po vjeri, jer mi se čini da je moj vid zaklonjen, svi osjećaji su nestali. Možda osjećam da me je Svjetlost napustila. Međutim, to uopće nije slučaj. Isus je obećao da će biti s nama "do kraja vijeka". Umjesto toga, sada ne doživljavam "toplinu" Svjetla, već njegovo luminiscencija.

OSVJETLJENJE

Sada vidim samo ovaj grešni i bijedni nered osvijetljen na podu moga srca. Mislila sam da sam sveta, ali na najbolniji način otkrivam da nisam čitav. Ovdje moram probuditi svoju vjeru u Isusa kao moj spasitelj. Moram se podsjetiti zašto mi je Svjetlost uopće došla. Isusovo ime znači "Jahve spašava." Došao nas je spasiti od naših grijeha. Dakle, sada me počinje spašavati od moga grijeha otkrivajući mi ga kroz svjetlo istine, jer me voli.

Tada su se otvorile oči [Adama i Eve] i shvatili su da su goli. (Post 3)

Sada optužitelj stoji u blizini i dobro zna da ću postati sličniji Kristu ako počnem vjerovati. I zato izgovara riječi da me obeshrabri:

Neki si kršćanin! Toliko o vašoj konverziji! Toliko o svim stvarima koje je Bog učinio za vas! Opet ste pali u ono od čega vas je On spasio. Baš ste razočarani. Zašto se toliko truditi? Koja je korist? Nikad nećeš biti svetac ...

I dalje i dalje optužnica ide.

Ali Isus stoji na vratima mog srca i kaže,

Meni ste otvorili vrata svog srca, Svjetlosti svijeta. S radošću sam došao, iako sam ja, koji sam Bog, znao da će ovaj nered biti na podu vašeg srca. Evo, došao sam ne da vas osuđujem, već da to očistim, kako bismo i vi i ja mogli imati gdje sjediti i večerati zajedno.

Ova mi je čvrsta odluka da postanem svecem izuzetno ugodna. Blagoslivljam vaš trud i dat ću vam prilike da se posvetite. Pazite da ne izgubite priliku koju vam Moja providnost nudi za posvećenje. Ako ne uspijete iskoristiti priliku, nemojte izgubiti svoj mir, već se duboko ponizite preda Mnom i, s velikim povjerenjem, potpuno uronite u Moju milost. Na taj način dobivate više nego što ste izgubili, jer se poniznoj duši daje više naklonosti nego što je sama duša traži ... —Isus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1361

DVOSTRUKI ODGOVOR

Sad sam suočen s odlukom ili da povjerujem u sotonine laži ili da prihvatim Božju ljubav i milosrđe. Sotona želi da oponašam njegov grijeh ponos. Iskušava me da otrčim do vrata i zalupim ih, izgovarajući svoje postupke riječima lažne poniznosti ... da sam jadna jadnica, nedostojna Boga i prokleta budala koja zaslužuje svaku lošu stvar.

... pa su sašili lišće smokve i napravili sebi pokrivače ... čovjek i njegova žena sakrili su se od Jahve Boga. (Post 3-7)

Druga je odluka prihvatiti ono što vidim u svom srcu Istina. Isus želi da oponašam Ga sada. Postati istinski skroman.

Ponizio se, postajući poslušan do smrti, čak i smrti na križu. (Fil 2)

Isus je rekao da će nas istina osloboditi, a prva istina koja nas oslobađa je istina koja Ja sam grešnik. Želi da u poniznosti otvorim vrata svog srca, priznajući da trebam oprost i ozdravljenje, milost i snagu. Također je vrlo ponizno prihvatiti da mi Isus to želi dati slobodno, iako to ne zaslužujem. Da me voli, iako se osjećam neljubazno.

Krštenje je prvo ulaz do posvećenja, procesa izlječenja ožiljka istočnog grijeha. To je početak, a ne kraj. Isus sada primjenjuje milosti krštenja dolazeći kao svjetlost da otkrije moju potrebu za spasiteljem, moju potrebu za ozdravljenjem i oslobađanjem. Križ za koji me traži da ga podignem, a zatim slijedim, sastoji se od dvije grede: moje vlastite slabost i moje bespomoćnost da se spasim. Moram ih prihvatiti u poniznosti na svom ramenu, a zatim slijedite Isusa na Kalvariju gdje sam njegovim ranama ozdravljen.

KROZ SAKRAMENTE

Uzimam ovaj križ na svoje rame svaki put kad uđem u ispovjedaonica. Tamo, Isus čeka da prepoznam nered na dnu svog srca, kako bi ga mogao oprati vlastitom krvlju. Tamo susrećem Svjetlo svijeta koje je ujedno i „Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta“. Otvoriti vrata ispovjedaonice znači otvoriti vrata svog srca. Zakoračiti je u istinu onoga što sam bio, kako bih mogao hodati u slobodi onoga što uistinu jesam: sin ili kći Očeva.

Isus priprema moje srce za gozbu, ne samo Njegove prisutnosti, već prisutnosti Oca.

Tko god me voli, držat će moju riječ, i moj će ga otac voljeti, a mi ćemo mu doći i nastaniti se s njim. (Ivan 14:23)

Priznajući svoj grijeh i prihvaćajući da je Isus moj Gospodin, držim se Njegove riječi koja me poziva da se "pokajem i vjerujem dobroj vijesti". Želi me ojačati da zadržim svi Njegove riječi, jer bez Njega "ne mogu učiniti ništa".

Banket koji donosi je vlastito tijelo i krv. Nakon što sam se ispraznio u ispovjedaonici, Isus dolazi ispuniti me s Kruh života. Ali On to može učiniti samo ako sam mu uopće otvorio svoje srce. U suprotnom, On će i dalje stajati ispred vrata i kucati.

OTVORITE SVOJA SRCA

Brzi način obeshrabrenja je vjerovanje da kad jednom prihvatim Isusa kao svog spasitelja ili kad jednom odem na ispovijed, da čitav pod moga srca je savršeno. Ali istina je, tek sam malo otvorio vrata svog srca. I tako me Isus ponovno pita širom otvoreno vrata moga srca. Još jednom osjećam toplinu Svjetlosti i privlačim Ga kroz ove utjehe. Svjetlost mi osvjetljava um, ispunjavajući me većom percepcijom, željom i vjerom ... vjerom da me pripremi za daljnje prihvaćanje tama pročišćenja. Otvaram mu svoje srce sa željom za sve više i više Njega, za sve više i više pročišćenja koje će mi omogućiti da ga primim; doći će iskušenja i iskušenja, a kako Svjetlo istine otkriva više nereda, mrlja i potrebnih popravaka, opet se suočavam s križem svoje potrebe, svoje potrebe za spasiteljem.

I tako moje putovanje s križem živi između neprekidnog slova Ispovijedi i euharistijske gore Kalvarije, a Uskrsnuće povezuje oboje. Težak je to i uski put.

Ali to vodi u vječni život.

Ljubljeni, nemojte se čuditi što se među vama događa vatreno suđenje, kao da vam se događa nešto čudno. Ali radujte se u onoj mjeri u kojoj sudjelujete u Kristovim patnjama, tako da ćete se i kad se otkrije njegova slava radovati. (1. Pet 4:13)

Kćeri moja, nisi mi ponudila ono što je stvarno tvoje…. daj mi svoju bijedu, jer je to tvoje ekskluzivno vlasništvo. —Isus svetoj Faustini, Dnevnik, n. 1318