IN u proljeće 2006. dobio sam vrlo jaka riječ to je u prvom planu mojih misli ovih dana ...
Očima moje duše Gospodin mi je dao kratke "uvide" u različite strukture svijeta: gospodarstva, političke moći, prehrambeni lanac, moralni poredak i elemente unutar Crkve. A riječ je uvijek bila ista:
Korupcija je toliko duboka da se sve mora srušiti.
Gospodin je govoriokralj a Kozmička kirurgija, sve do samih civilizacijskih temelja. Čini mi se da, iako se možemo i moramo moliti za duše, sama operacija sada je nepovratna:
Što uspravni mogu učiniti kad se temelji uništavaju? (Psalam 11: 3)
Čak i sada sjekira leži u korijenu drveća. Stoga će svako drvo koje ne rodi dobro rod biti posječeno i bačeno u vatru. (Luka 3)
Na kraju šest tisućite godine sa zemlje mora biti ukinuta sva opačina, a pravednost će vladati tisuću godina [Otk 20: 6]... —Cecilius Firmianus Lactantius (250.-317. Po Kr.; Rani crkveni otac i crkveni književnik), Božanske ustanove, Svezak 7.
Grijeh i stvaranje
Stvaranje djeluje i proizvod je Božjeg poretka:
Sve ste posložili po mjeri i broju i težini. (Mudrost 11:20)
On je vrlo "ljepilo" svih stvorenih stvari:
Sve stvari su stvorene po njemu i za njega. On je prije svega i u njemu se sve drži. (Kol 1: 16-17)
Kada se čovjek počne poigravati Božjim poretkom i nadalje odbaciti sam "ljepilo" tog poretka, samo stvaranje počinje se razdvajati. To danas vidimo svugdje oko sebe kako oceani počinju umirati, razne kopnene i morske životinje počinju neobjašnjivo nestajati, populacije pčela se smanjuju, vremenski obrasci postaju nestabilniji, a kuga, glad, valovi vrućine, suše, poplave i vjetar, led , a oluje s tučom češće pustoše sela.
Suprotno tome, ako grijeh može utjecati na stvaranje, isto tako može svetost. Djelomično je ta svetost objavljena u djeci Božjoj, što sve kreacije čekaju.
Jer stvorenje s nestrpljivim iščekivanjem čeka otkrivenje djece Božje; jer je stvaranje postalo podložno uzaludnosti, ne samo od sebe, već zbog onoga koji ga je podvrgao, u nadi da će i samo stvaranje biti oslobođeno od ropstva i korupcije te će sudjelovati u slavnoj slobodi djece Božje. Znamo da sve stvorenje i danas zastenje od porođajnih muka ... (Rim 8-19)
NOVI PENTEKOST
Crkva moli i nada se danu kada će Duh doći i "obnoviti lice zemlje". Kad dođe u Drugu Duhove da započne Eru Mira, stvaranje će se također obnoviti do neke mjere - to je, prema razumijevanju koje su nam dali rani crkveni oci tog "tisućljetnoga" razdoblja mira (Otk 20: 6):
I ispravno je da se, kad se obnovi stvaranje, sve životinje pokore i budu podložne čovjeku i vrate se hrani koju je Bog prvotno dao ... to jest proizvodnji zemlje. Crkva sv. Irenej iz Lyona, crkveni otac (140–202 AD); Hareze Adversus, Irinej Lionski, passim Bk. 32, pogl. 1; 33, 4, Oci Crkve, CIMA Publishing Co.; (Sveti Irenej bio je učenik svetog Polikarpa koji je osobno poznavao apostola Ivana i učio od njega, a kasnije ga je Ivan posvetio za biskupa u Smirni)
Zbog kazna koja dolazi s Neba smanjit će velik dio infrastrukture u prah, čovječanstvo će se u cjelini ponovno vratiti živjeti od zemlje.
Ovako govori Gospodin BOG: Kad vas pročistim od svih vaših zločina, iznova ću gradove i ruševine će se obnoviti; obrađivat će se pusta zemlja, koja je prije bila pustoš izložena pogledu svakog prolaznika. "Ova pusta zemlja pretvorena je u rajski vrt", reći će. (Ez 36: 33-35)
Stvaranje, preporođeno i oslobođeno ropstva, donijet će obilje hrane svake vrste iz nebeske rose i plodnosti zemlje. -Sv. Irenej, Hareze Adversus
Zemlja će otvoriti svoju plodnost i roditi obilnije plodove sama od sebe; stjenovite planine kaplju medom; potoci vina teku, a rijeke teku s mlijekom; ukratko, svijet će se sam obradovati i cijela će se priroda uzvisiti, biti spašen i oslobođen od vlasti zla i bezbožnosti, krivnje i zablude. —Cecilius Firmianus Lactantius, Božanske ustanove
Podsjetimo opet iz I. dio židovski festival Shavuoth:
Hrana koja se jede na ovaj dan simbolizirat će mlijeko i med [simbol obećane zemlje], a sastoji se od mliječnih proizvoda. -http://lexicorient.com/e.o/shavuoth.htm
Opis zemlje koja teče "mlijekom i medom" ovdje je simboličan kao i u Svetom pismu. "Raj" koji dolazi uglavnom je duhovni jedan, i na neki će način postići viši stupanj sjedinjenja s Bogom nego što su uživali Adam i Eva. To je zato što se Kristovom smrću i uskrsnućem naš odnos s Ocem ne samo obnavlja, već smo i mi postali novo stvorenje sposobno sudjelovati u Božjoj slavi (Rim 8). Stoga, pozivajući se na Adamov grijeh, Crkva u radosti vapi: O felix culpa, quae talum ac tantum meruit habere Redemptorem ("O sretna greška, koja je za nas stekla tako velikog Otkupitelja!")
JEVANĐELJE ŽIVOTA
Tijekom Ere mira, pred kraj vremena, sam naš Gospodin rekao je da će se Evanđelje propovijedati do kraja svijeta:
Ovo evanđelje kraljevstva propovijedat će se po cijelom svijetu kao svjedočanstvo svim narodima i tada doći će kraj. (Matej 24:14)
Evanđelje je prije svega a Evanđelje života. Čovjek će se još truditi, ali njegov će rad biti plodan. Njegova sredstva će biti pojednostavljena, ali mir će biti njegova nagrada. Porođaj će i dalje biti bolan, ali život će cvjetati:
Ovo su Izaijeve riječi koje se tiču tisućljeća: 'Jer bit će novo nebo i nova zemlja, a prve se neće sjećati niti će im ulaziti u srce, ali bit će im drago i radost zbog ovih stvari koje ja stvaram ... Tamo više neće biti novorođenče, niti starac koji neće napuniti svoje dane; jer će dijete umrijeti stotinu godina ... Jer kao što će biti dani stabla života, takvi će biti i dani Moga naroda i djela njihovih ruku umnožit će se. Moji izabrani neće se uzalud truditi niti će djecu rađati za prokletstvo; jer će oni biti pravedno sjeme koje je blagoslovio Gospodin i njihovo potomstvo s njima, -Sveti Justin mučenik, Dijalog s Tryphoom, CH. 81, Oci Crkve, kršćanska baština; usp. Je 54: 1
Ako Crkva živi u Božanskoj volji, tada će živjeti "teologiju tijela" kada će kreativni i bračni činovi bračne ljubavi univerzalno odražavati ne samo Božju volju, već i samo Sveto Trojstvo, kako je Bog naumio ta djela biti i činiti.
U gornjem citatu svetog Justina mučenika, on ne misli na "nova nebesa i novu zemlju" koji će se pojaviti nakon kraja
ime, već u novu eru koja dolazi kada "Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja na zemlji kao i na nebu."Kako se lice zemlje ne može na neki način obnoviti kad se Stvoritelj Spiritus dolazi? Sa Sotonom i njegovim legijama okovanim u ponor, s čovjekom koji poštuje i koristi stvorenje kako je Bog zamislio, i životvornom snagom Duha Svetoga, stvorenje će doživjeti novu slobodu.
PRIVREMENI KAMION
I Sveto pismo i crkveni oci pozivaju se na vrijeme na zemlji kada će se pobuna prirode protiv čovjeka činiti obustavljenom. Kaže sveti Irinej:
Sve životinje koje koriste proizvode od tla bit će u miru i u harmoniji jedna s drugom, potpuno na čovjekovu nagovoru. -Hareze Adversus
Tada će vuk biti gost janjeta, a leopard će leći s jaretom; Tele i mladi lav pregledavat će zajedno, s malim djetetom koje će ih voditi ... Beba će se igrati uz jazbinu kobre, a dijete će položiti ruku na jazbinu jazbine. Neće biti štete ni propasti na cijeloj mojoj svetoj gori; jer će se zemlja ispuniti znanjem Gospodnjim, kao što voda prekriva more ... (Iza 11: 6, 8-9)
Čak i kozmos može biti preuređen zbog kozmičkog preokreta koji su na njega nanijeli čovjekovi grijesi:
Na dan velikog klanja, kada kule padnu, mjesečeva svjetlost bit će poput sunčeve, a sunčeva će biti sedam puta veća (poput svjetlosti od sedam dana). Onog dana kad Gospod veže rane svom narodu, zacijelit će modrice ostavljene njegovim udarcima. (Iz 30: 25-26)
Sunce će postati sedam puta sjajnije nego sada. —Cecilius Firmianus Lactantius (250. - 317. poslije Krista; Crkveni otac i rani crkveni pisac), Božanske ustanove
Papa Ivan Pavao tvrdi da je ova obnova stvaranja samo plod Božjeg Kraljevstva koje je konačno prihvaćeno:
To je naša velika nada i naš zaziv: „Dođi kraljevstvo tvoje!“ - Kraljevstvo mira, pravde i spokoja, koje će uspostaviti izvorni sklad stvaranja. —PAPA JOHN PAUL II, Opća publika, 6. studenog 2002, Zenit
Opet, teško je znati koliko je ono od onoga što su govorili crkveni oci simboliziralo duhovnu obnovu na zemlji, a koliko doslovno. Ono što je sigurno jest da će prevladati Božja pravda. Također je sigurno da su Nebo i savršenstvo svega stvorenja neće doći dok vrijeme ne prestane.
Budući da čovjek uvijek ostaje slobodan i budući da je njegova sloboda uvijek krhka, kraljevstvo dobre volje
nikada se definitivno ne utvrdi na ovom svijetu. -Spe Salvi, Enciklično pismo PAPE BENEDIKTA XVI., N. 24b
Na kraju vremena, Kraljevstvo Božje doći će u svojoj punini ... Crkva će ... primiti njezino savršenstvo samo u nebeskoj slavi. -Katekizam Katoličke crkve, n. 1042. godine
PRIJELAZE PRAG NADE
Papa Ivan Pavao II nesumnjivo je znao za ovo nadolazeće doba jer ga je i Gospa Fatimska obećala kao "razdoblje mira". Nekoliko godina nakon što je izabran za Petrovo mjesto, rekao je:
Neka svima svane vrijeme mira i sloboda, vrijeme istine, pravde i nade. —PAPA IVAN PAVAO II., Radio poruka tijekom ceremonije štovanja, zahvalnosti i povjerenja Djevici Mariji Bogorodici u bazilici Svete Marije Major: Insegnamenti di Giovanni Paolo II, IV, Vatikan, 1981., 1246 .; Poruka Fatime, www.vatican.ca
Čini se da prelazimo u te dane. Da, prijelaz. Patnje ovog današnjeg vremena neće se usporediti s vremenom mira koje će Bog podariti svojoj Crkvi - ogroman predokus vječnih nebeskih radosti koji čekaju vjerne zemaljske hodočasnike. Na to moramo upirati pogled i moliti se kao nikada prije da povedemo što više duša sa sobom u „obećanu zemlju“.
Mi priznajemo da nam je na zemlji obećano kraljevstvo, premda pred nebom, samo u drugom stanju postojanja; koliko će biti nakon uskrsnuća tisuću godina u božansko izgrađenom gradu Jeruzalemu ... Kažemo da je Bog ovaj grad osigurao za primanje svetaca na njihovo uskrsnuće i osvježio ih obiljem svih stvarno duhovnih blagoslova , kao naknadu za one koje smo ili prezirali ili izgubili ... —Tertulijan (155-240. G.), Ninski crkveni otac; Adversus Marcion, Ante-Nicene očevi, Henrickson Publishers, 1995, god. 3, str. 342-343)
Tek na kraju, kad prestane naše djelomično znanje, kad Boga vidimo "licem u lice", u potpunosti ćemo znati načine na koje je - čak i kroz drame zla i grijeha - Bog svoje stvaralaštvo vodio do tog konačnog subotnjeg odmora za koje je stvorio nebo i zemlju. -Katekizam Katoličke crkve, br. 314
Prvi put objavljeno 9. ožujka 2009.
