Kriza zajednice

SADA RIJEČ O MASOVNIM ČITANJIMA
za 9. maj 2017
Utorak četvrte nedelje Uskrsa

Liturgijski tekstovi OVDJE

ONE najfascinantnijih aspekata rane Crkve je da su se, nakon Pedesetnice, odmah, gotovo instinktivno, formirali zajednica. Prodali su sve što su imali i imali su to zajedničko tako da su se brinule o svima. Pa ipak, nigdje ne vidimo izričitu Isusovu zapovijed da to čini kao takvu. Bilo je toliko radikalno, toliko suprotno tadašnjem razmišljanju, da su ove rane zajednice transformirale svijet oko sebe.

Ruka Gospodnja bila je s njima i veliki broj koji je povjerovao obratio se Gospodu... poslali su Barnabu da ode u Antiohiju. Kada je stigao i ugledao milost Božju, obradovao se i ohrabrio ih sve da ostanu vjerni Gospodu čvrstog srca. (Današnje prvo čitanje)

Ruka Gospodnja bila je s njima jer su živjeli po Isusovom učenju autentično—učenje koje, iako im nije izričito naložilo da formiraju zajednice, ono je to učinilo implicitno — ako ne svojim vlastitim primjerom kada je okupio Dvanaest apostola oko sebe.

Ako sam vam, dakle, ja, učitelj i učitelj, oprao noge, vi ste dužni da perete jedni drugima noge... Jer onaj koji je najmanji među vama je najveći... dajem vam novu zapovest: ljubite jednoga drugi. Kao što sam ja volio vas, tako i vi treba da volite jedni druge. Tako će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni prema drugima. (Jovan 13:14; Luka 9:48; Jovan 13:34-35)

Isus ne čini čuda, znakove i čuda kao znak učeništva (barem ne primarno), ali love, koji je u centru jedinstva. Dakle, bilo da se radi o zajednici vjerskih redova, zajednici porodice ili zajednici muža i žene, ljubav koja služi je ono što ga transformiše, čineći ga Hristovom svetlošću u svetu.

…u Antiohiji su učenici prvi put nazvani hrišćanima. (prvo čitanje)

To je zato što su tamo postali „drugi Hristovi“ u svetu.

Djela koja činim u ime Oca svoga svjedoče o meni… Otac i ja smo jedno. (Današnje jevanđelje)

Ljudi voljnije slušaju svjedoke nego učitelje, a kad ljudi slušaju učitelje, to je zato što su svjedoci. —PAPA PAUL VI, Evangelizacija u savremenom svetu, ne. 41

Ako je svijet danas u krizi vjere, to nije zbog nedostatka 24-časovnih kršćanskih radio i televizijskih stanica; ako svijet ne može pronaći Krista, to nije zbog nedostatka crkava i tabernakula; ako svijet ne vjeruje u Evanđelje, to nije zbog nedostatka Biblije i duhovnosti knjige. Umjesto toga, to je zato što više ne mogu pronaći te zajednice ljubavi i služenja, ona mjesta gdje su “dva ili trojica okupljena” u Njegovo ime... u ime Ljubavi.