IT je bila jedna od najsnažnijih lekcija u mom životu. Želim da podelim sa vama šta mi se desilo na mom nedavnom odmoru u tišini…
Rane i ratovanje
Prije godinu dana, Gospod je pozvao mene i moju porodicu iz “pustinje” u Saskatchewanu, Kanada, nazad u Albertu. Taj potez je započeo proces ozdravljenja u mojoj duši — onaj koji je zaista kulminirao tokom Trijumf povući se ranije ovog mjeseca. “9 dana do slobode” kaže njihov sajt. Oni se ne šale. Gledao sam mnoge duše kako se transformišu pred mojim očima tokom retrita - uključujući i moju.
Tih dana sam se prisjetio uspomene na godinu svog vrtića. Između nas je došlo do razmjene poklona - ali sam bio zaboravljen. Sjećam se da sam stajao tamo i osjećao se odvojeno, posramljeno, čak i posramljeno. Nikada nisam mnogo stavljao na to... ali kako sam počeo razmišljati o svom životu, shvatio sam da od tog trenutka imam uvijek osjećao odvojeno. Kako sam rastao u svojoj vjeri kao malo dijete, osjećao sam se još izolovanijim jer većina djece u mojim katoličkim školama nikada nije pohađala misu. Tako da nikada nisam uspostavio jaka prijateljstva tokom školskih godina. Moj brat je bio moj najbolji prijatelj; njegovi prijatelji su bili moji prijatelji. I to se nastavilo dok sam odlazio od kuće, tokom moje karijere, a potom i godina službe. Tada je to počelo da krvari u moj porodični život. Počeo sam da sumnjam u ljubav sopstvene žene prema meni, pa čak i u ljubav moje dece. U tome nije bilo istine, ali nesigurnost je samo rasla, laži su postajale sve veće i vjerodostojnije i to je samo unosilo napetost među nama.
Nedelju dana pre povlačenja, sve je došlo do kraja. Znao sam bez sumnje da sam u tom trenutku bio duhovno napadnut, ali laži su bile tako stvarne, tako uporne i tako opresivne da sam rekao svom duhovnom direktoru prošle sedmice: „Ako je Padre Pio bio fizički razbacan po svojoj sobi od strane demoni, prolazio sam kroz mentalni ekvivalent.” Svi alati koje sam koristio u prošlosti su bili naizgled počinju da propadaju: molitva, post, brojanica itd. Tek kada sam otišao na ispovijed dan prije povlačenja, napadi su odmah prestali. Ali znao sam da će se vratiti... i s tim sam krenuo u povlačenje.
Izbavljeno iz tame
Neću previše ulaziti u povlačenje osim da kažem da on prepliće Ignacijansku razboritost i terezijsku duhovnost, pomiješanu sa sakramentima, Gospinim zagovorom i još mnogo toga. Proces mi je omogućio da uđem i u rane i u obrazac laži koji je iz njih proizašao. Tokom prvih nekoliko dana, plakao sam mnogo suza dok se Gospodnje prisustvo spustilo na moju sobicu i moja savest je postala prosvetljena za istinu. Nježne riječi koje je izlio u moj dnevnik bile su snažne i oslobađajuće. Da, kao što smo čuli u današnjem Jevanđelju:
Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ćete biti moji učenici i znat ćete istinu i istina će vas osloboditi. (Jovan 8: 31-32)
Susreo sam se sa Tri Lica Svetog Trojstva jasno i više nego ikada u svom životu. Bila sam preplavljena Božjom ljubavlju. Otkrivao mi je kako sam se suptilno prihvatio laži "oca laži",[1]cf. Ivan 8:44 i sa svakim prosvjetljenjem, oslobađao sam se od duha negativnosti koji je stavio crtu na moj život i odnose.
Osmog dana povlačenja, ispričao sam ostatku grupe kako sam bio preplavljen Očevom ljubavlju — poput izgubljenog sina. Ali čim sam to izgovorio, kao da se otvorila rupa u mojoj duši, a natprirodni mir koji sam doživljavao počeo je da nestaje. Počeo sam da se osećam nemirno i iritirano. U pauzi sam otišao u hodnik. Odjednom su suze iscjeljenja zamijenjene suzama tjeskobe — opet. Nisam mogao da shvatim šta se dešava. Zazivao sam Gospu, anđele i svece. Čak sam u mislima „video“ i Arhanđele pored sebe, ali me je ipak obuzimao strah do te mere da sam drhtao.
Bilo je to u tom trenutku, video sam ih…
Kontra-napad
Stojeći ispred staklenih vrata preko puta mene, u tren sam "ugledao" Sotonu kako stoji tamo kao veliki crveni vuk.[2]Za vrijeme mog povlačenja, moj tata je rekao da je veliki vuk prošetao dvorištem u kojem živi. Dva dana kasnije ponovo je došao. Po njegovim riječima, "Veoma neobično vidjeti vuka." Ovo me ne iznenađuje jer dio retreata donosi ozdravljenje našem „porodičnom stablu“. Iza njega su bili manji crveni vukovi. Tada sam u duši "čuo" riječi: „Proždraćemo te kada odeš odavde.” Bio sam toliko zaprepašten da sam bukvalno odstupio.
Tokom sledećeg razgovora, jedva sam mogao da se fokusiram. Vratila su se sjećanja na to da su me prošle sedmice mentalno bacali poput krpene lutke. Počeo sam da se plašim da ću se vratiti u stare obrasce,
nesigurnosti i anksioznosti. Molio sam se, prekorio sam, molio sam se još malo… ali bezuspješno. Ovog puta, Gospod je želeo da naučim ključnu lekciju.
Uzeo sam telefon i poslao poruku jednom od vođa povlačenja. "Jerry, bio sam zaslijepljen." Deset minuta kasnije, sjedio sam u njegovoj kancelariji. Dok sam mu objašnjavao šta se upravo dogodilo, zaustavio me je i rekao: “Mark, upao si u strah od đavola.” Prvo sam se iznenadio kad sam ga čuo kako to govori. Mislim, godinama sam korio ovog smrtnog neprijatelja. Kao otac i glava svog doma, preuzeo sam vlast nad zlim duhovima kada su napali moju porodicu. Doslovno sam vidjela svoju djecu kako se valjaju po podu sa bolovima u stomaku usred noći da bi dva minuta kasnije bila potpuno dobro nakon blagoslova Svetom vodicom i nekoliko molitvi ukorećih neprijatelja.
Ali evo me... da, zapravo potresen i uplašen. Zajedno smo se molili i ja sam se pokajao zbog ovog straha. Da bude jasno, (pali) anđeli su moćniji od nas ljudi - sami. Ali…
Vi pripadate Bogu, djeco, i pobijedili ste ih, jer Onaj koji je u vama veći je od onoga koji je u svijetu. (1. Jovanova 4:4)
Moj mir se počeo vraćati, ali ne u potpunosti. Nešto i dalje nije bilo u redu. Hteo sam da odem kada mi je Džeri rekao: "Imaš li krst?" Da, rekao sam, pokazujući na onu oko vrata. "Ovo morate nositi u svakom trenutku", rekao je. “Krst uvijek mora ići ispred vas i iza vas.” Kada je to rekao, nešto je zaiskrilo u mojoj duši. Znao sam da mi Isus govori…
Lekcija
Kada sam izašao iz njegove kancelarije, držao sam krst. Sada, moram reći nešto prilično tužno. Taj prelijepi katolički retreat centar u kojem smo bili, kao i mnogi drugi, postao je domaćin mnogih New Age seminara i praksi poput Reikija, itd. Dok sam hodao niz hodnik prema svojoj sobi, držao sam svoj krst ispred sebe. I kao što sam vidio vidio sam, kao sjene, zli duhovi počinju nizati hodnik. Dok sam prolazio pored njih, oni su se poklonili pred krstom oko mog vrata. Ostao sam bez teksta.
Kada sam se vratio u svoju sobu, moja duša je bila u plamenu. Uradio sam nešto što inače nikada ne bih uradio, niti preporučujem bilo kome da to uradi. Ali u meni se podigao sveti gnev. Zgrabio sam raspeće koje visi 
na zid i prišao prozoru. U meni su se podigle riječi da ne bih mogao prestati da sam htio, jer sam osjetio kako sila Svetog Duha izvire. Podigao sam krst i rekao: “Sotono, u ime Isusovo, zapovijedam ti da dođeš do ovog prozora i pokloniš se pred ovim križem.” Ponovio sam to... i "vidio" ga kako brzo dolazi i klanja se na uglu ispred mog prozora. Ovaj put je bio mnogo manji. onda sam rekao, „Svako će se koleno sagnuti i svaki jezik priznati da je Isus Gospod! Zapovijedam ti da priznaš da je On Gospod!” I čuo sam ga u svom srcu kako govori: “On je Gospod” – gotovo patetično. I time sam ga ukorio i on je pobjegao.
Sjeo sam i svaki trag straha je potpuno nestao. Tada sam osetio da Gospod želi da govori - kao što je to činio hiljadu puta u ovoj službi. Pa sam uzeo olovku i evo šta mi se slilo u srce: “Sotona mora kleknuti pred Mojim Krstom jer ono što je mislio da je pobjeda postalo je njegov poraz. On uvijek mora klečati pred Mojim Krstom jer je to instrument Moje Moći i simbol Moje ljubavi — a Ljubav nikada ne prestaje. JA SAM LJUBAV, i stoga krst simbolizira ljubav Svetog Trojstva koje je otišlo u svijet da sabere izgubljena jaganjca Izraela.”
jer te zamahnem kao kosom da skupiš
ali svjetlo na narod u tami.
— dvije drvene grede —
i tako, prikovao osudu svih na ovo Drvo.
Drvo Života, Izvor Života.
i tako postao najplodnije drvo od svih.
i svaki duhovni blagoslov.
sa Krvlju Jagnjeta.
na krhotine tvoje legne Sin Čovječji,
brat svih, Bog stvaranja.
koji je ključ koji otključava sve lance, koji puca u njihove karike,
Za njih je krst njihova osuda; to je njihova kazna;
to je njihovo ogledalo u kojem vide
savršen odraz njihove pobune.
jer sam njime otkupio duše svoje braće,
zatvaranje misli
Svako ko bi je pogledao izliječio bi se od ujeda zmije. To je, naravno, predstavljalo Hristov krst.[5]“Gledat će onoga koga su proboli.” (Jovan 19:37) Ali kakvi će oni biti, ove sluge, ovi robovi, ova Marijina deca? …U ustima će imati dvosjekli mač Božje riječi i krvlju umrljani standard križa na njihovim ramenima. Nosit će raspelo u desnoj ruci, a brojanicu u lijevoj, i sveta imena Isusa i Marije na njihovim srcima. —Sv. Louis de Montfort, Istinska pobožnost Marije, ne. 56,59
oprostivši nam sve naše prijestupe;
poništavajući vezu protiv nas, sa svojim pravnim potraživanjima,
što nam je bilo protivno, uklonio ga je i iz naše sredine,
pribijanje na krst;
razaranja kneževina i moći,
napravio je javni spektakl od njih,
vodeći ih trijumfalno.
(Kol 2: 13-15)
Potporno Ministarstvo sa punim radnim vremenom:
sa Nihil Prepreka
Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.
Sada na Telegramu. Kliknite:
Pratite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:
Pratite Markova djela ovdje:
Slušajte sljedeće:
Fusnote
| ↑1 | cf. Ivan 8:44 |
|---|---|
| ↑2 | Za vrijeme mog povlačenja, moj tata je rekao da je veliki vuk prošetao dvorištem u kojem živi. Dva dana kasnije ponovo je došao. Po njegovim riječima, "Veoma neobično vidjeti vuka." Ovo me ne iznenađuje jer dio retreata donosi ozdravljenje našem „porodičnom stablu“. |
| ↑3 | Zapravo, kada je Isus ovo rekao, pomislio sam da je ovo možda jeres ili dolazi iz moje vlastite glave. Tako sam to potražio u Katekizmu, i sasvim sigurno, Isus je ispraznio utrobu pakla od svih pravedan kada je sišao k mrtvima nakon svoje smrti: vidi KKC, 633 |
| ↑4 | cf. Fil 4:7 |
| ↑5 | “Gledat će onoga koga su proboli.” (Jovan 19:37) |