Budi jak!

ARE osjećate umor od bitke? Kao što moj duhovni direktor često kaže (koji je ujedno i dijecezanski sveštenik), „Onaj ko danas pokušava biti svet prolazi kroz vatru.“

Da, to je istina u svako doba u svim periodima hrišćanske crkve. Ali ima nešto drugačije u našem vremenu. Kao da su se ispraznile same paklene utrobe, a protivnik uznemirava ne samo narode, već posebno i neumoljivo svaku dušu posvećenu Bogu. Budimo iskreni i jasni, braćo i sestre: duh antihrist je posvuda danas, prodirući poput dima čak i u pukotine Crkve. Ali tamo gdje je Sotona jak, Bog je uvijek jači!

To je duh antikrista koji, kao što ste čuli, treba doći, ali zapravo je već u svijetu. Pripadate Bogu, djeco, i osvojili ste ih, jer onaj koji je u vama veći je od onoga koji je u svijetu. (1. Ivanova 4: 3-4)

Jutros u molitvi, pale su mi sljedeće misli:

Ohrabri se, dete. Početi iznova znači biti ponovno uronjen u Moje Sveto Srce, živi plamen koji proždire sav vaš grijeh i koji nije od Mene. Ostani u Meni da te pročistim i obnovim. Jer napustiti plamen ljubavi znači ući u hladnoću tijela gdje je moguće zamisliti svako zlo i zlo. Nije li jednostavno dijete? A opet je i vrlo teško, jer zahtijeva vašu punu pažnju; zahtijeva da se oduprete svojim zlim sklonostima i tendencijama. Zahtijeva borbu - bitku! I tako, morate biti voljni ući na križni put ... inače ćete biti odneseni širokim i laganim putem.

BUDI JAK!

Zamišljajte svoj duhovni život kao automobil na padini planine. Ako ne ide naprijed, nego se kotrlja unatrag. Nema između. Nekima to može izgledati kao zamorna slika. Ali ironija je u tome što što više ostajemo usredotočeni na Boga, to više naše duše zapravo miruju. Činjenica da je slijeđenje Isusa bitka je upravo to - a činjenica života Sam Isus je naglasio:

Ako neko želi krenuti za mnom, mora se odreći sebe i podići svoj križ svakodnevno i prati me. (Luka 9:22)

Dnevno, On je rekao. Zašto? Jer neprijatelj ne spava; vaše tijelo ne spava; i svijet i njegovo suprotstavljanje Bogu su nepopustljivi. Ako želimo biti Hristovi sljedbenici, moramo prepoznati da smo sudjelovali u ratu ^[1]usp. Ef 6:12 i da uvijek moramo ostati "prisebni i budni":

Budite trezni i budni. Vaš protivnik, vrag, širi se poput ričećeg lava tražeći nekoga koga bi prožderao. Oduprite mu se, postojani u vjeri, znajući da i vaši suvjernici širom svijeta prolaze iste patnje. (1. Pet 5: 8-9)

Ovo je jezik apostola! To je jezik našeg Gospoda! To naravno ne znači da postajemo napeti i smrknuti. Zapravo, upravo suprotno. Ali to znači da ostajemo uvijek blizu i u izvoru svih svojih snaga, a to je Presveto Srce Isusovo. ^[2]cf. Ivan 15:5 Iz te Fontane proizlazi svaka milost, svaka snaga, svaka pomoć i pomoć i oružje neophodno za bitku na Križnom putu. Glupi smo ako napustimo ovaj put! Tada smo zaista sami.

Govorim vam ovo, braćo i sestre, jer vremena je malo. ^[3]cf. Tako je malo vremena ostalo Ako nismo naučili hodati Putem, nismo naučili smirivati ​​se i slušati Njegov glas postanite muškarci i žene molitve koji traže Božje srce ... kako ćemo se pošteno ponašati kad se civilizacija počne rasplitati i kaos počne vladati na našim ulicama? Ali to je velika slika. Manja je slika da već mnogi od nas prolaze kroz najjača iskušenja i najžešća iskušenja. Kao što sam već rekao, čini se da je granica greške smanjena, da Gospod sada od nas traži stalnu budnost i vjernost svojoj Riječi. Ne možemo više da se „igramo“, da tako kažem. I radujmo se ovome ...!

U svojoj borbi protiv grijeha još se niste opirali do prolivanja krvi. Takođe ste zaboravili i poticaj upućen vama kao sinovima: „Sine moj, ne preziri Gospodnju disciplinu i ne kloni duhom kad ga on ukorava; koga Gospod voli, on disciplinira; on šiba svakog sina kojeg priznaje. (Jevr 12: 4-6)

MUČENSTVO ... NIŠTA SE NIJE PROMIJENILO

Ne, ništa se nije promijenilo, braćo i sestre: i dalje smo pozvani mučeništvo, da se u potpunosti odreknemo svog života za Sveto Trojstvo. Ovo stalno umiranje samo za sebe je sjeme koje, kad padne u zemlju, umre kako bi moglo roditi obilnu žetvu ploda. Bez mučeništva nad sobom, ostajemo hladno, sterilno sjeme koje umjesto davanja života ostaje bez ploda, čak i godinama.

Veliki St. Louis je jednom napisao sinu u pismu:

Čuvaj se, sine moj, od svega što znaš da ne voli Boga, odnosno od svakog smrtnog grijeha. Trebali biste dopustiti da vas muče sve vrste mučeništva prije nego što dopustite sebi da počinite smrtni grijeh. -Liturgija sati, Svezak IV, str. 1347

Ah! Gdje danas čujemo takav poziv na oružje? Takav izazov duhovnoj zrelosti? Lojalnosti? Zapravo voljeti Boga dok ne boli? Pa ipak, bez takvog stava danas riskiramo da nas odnese široki i lagani put kompromisa, lijenosti i mlakosti.

To znači da obične katoličke porodice ne mogu preživjeti. Sigurno su neobične porodice. Moraju biti, kako se ne oklijevam nazvati, herojske katoličke porodice. Obične katoličke obitelji ne mogu se poklapatir vrag dok koristi komunikacijske medije kako bi sekularizirao i de-sakralizirao moderno društvo. Ni manje ni više nego što mogu preživjeti obični katolici, tako ni obične katoličke obitelji. Nemaju izbora. Moraju biti sveti - što znači posvećeni - ili će nestati. Jedine katoličke obitelji koje će ostati žive i uspješne u dvadeset prvom stoljeću su porodice mučenika. Otac, majka i djeca moraju biti spremni umrijeti zbog svojih bogom danih uvjerenja ... -Blažena Djevica i posvećenje porodice, Sluga Božji, o. John A. Hardon, SJ

Kad sam danas zatvorio molitvu, osjetio sam kako Gospodin govori ...

Ne uzimajte ništa zdravo za gotovo, pogotovo vaše spasenje, jer ću iz svojih usta izbaciti mlakog. Kako onda ostaješ "vruć"? Preostajući trenutak po trenutak u Mojem Presvetom Srcu, u središtu Moje volje, u središtu same Ljubavi, koja je usijani plamen koji se nikada ne može ugasiti, koji troši bez konzumiranja i sagorijeva bez proždiranja.

Ne gubite vrijeme! Dođi meni!