Pet ključeva istinske radosti

 

IT bilo je prekrasno duboko plavo nebo dok je naš avion započinjao spuštanje do aerodroma. Kad sam provirio kroz svoj prozorčić, sjaj kumulusa natjerao me da zaškiljim. Bio je to predivan prizor.

Ali dok smo zalazili ispod oblaka, svijet je odjednom postao siv. Kiša je prošarala moj prozor dok su se gradovi odozdo činili utaboreni maglovitim mrakom i naizgled neizostavnom sumornošću. Pa ipak, stvarnost toplog sunca i vedrog neba nije se promijenila. Još su bili tamo.

Tako je i sa radost. Istinska radost je dar Duha Svetoga. A budući da je Bog vječan, radost nam je vječno dostupna. Čak ni uragani ne mogu potpuno zakloniti sunčevu svjetlost; tako isto i Velika oluja našeg doba - ili lične oluje našeg svakodnevnog života - ne mogu u potpunosti ugasiti goruće sunce radosti.

Međutim, kao što je potreban avion da se uzdigne iznad olujnih oblaka da bi ponovo pronašao sunce, tako i pronalazak istinske radosti zahtijeva da se uzdignemo iznad vremenitog u vječno carstvo. Kao što je napisao sv.

Ako ste tada uskrsnuli s Hristom, tražite ono gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu. Mislite na ono što je gore, a ne na ono što je na zemlji. (Kol 3: 1-2)

 

PET KLJUČEVA ZA ISTINU RADOST

Pet je ključnih načina za pronalaženje, ostajanje i vraćanje autentične kršćanske radosti. I uče ih u Marijinoj školi, u radosnim misterijama svete krunice.

 

I. Blagovijest

Kao što životinjsko i biljno carstvo ne može napredovati ako se ne pokorava prirodnim zakonima, tako ni ljudi ne mogu napredovati u radosti ako ne uđemo u sklad s Božjom svetom voljom. Iako je Marijina čitava budućnost odjednom bila preokrenuta najavom da će nositi Spasitelja, njen „fiat”I poslušnost Božjoj suverenoj volji postala je izvor radosti.

Evo, ja sam sluškinja Gospodnja. Neka mi bude po tvojoj riječi. (Luka 1:38)

Nijedno ljudsko biće nikada neće pronaći istinsku radost ako ratuje sa „zakonom ljubavi“. Jer ako smo stvoreni na Božju sliku, a „Bog je ljubav“, tada ćemo samo živeći u skladu sa svojom pravom prirodom zaustaviti rat protiv svoje savjesti - koji se naziva grijehom - i otkriti radost življenja u Božanskoj volji.

Sretni su oni koji se drže mojih puteva. (Izr 8:32)

Kad god se naš unutarnji život uhvati u svoje interese i brige, više nema mjesta za druge, nema mjesta za siromašne. Božji se glas više ne čuje, tiha radost njegove ljubavi više se ne osjeća, a želja za dobrom blijedi. —PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, ”Radost Evanđelja”, n 2

Pokajte se i vjerujte Radosnoj vijesti da biste počeli živjeti u radosti.

 

II. Poseta

Baš kao što će vatra bez kisika uskoro biti ugašena, radost će uskoro izgubiti svjetlost i toplinu kad se zatvorimo za druge. Marija, uprkos tome što je bila nekoliko mjeseci trudna, kreće u službu rođake Elizabeth. Ljubav i prisustvo Blažene Majke, blisko udruženi s njenim Sinom, postaju izvor radosti za druge upravo zato što im se stavlja na raspolaganje. Ljubav je, dakle, veliki vjetar Duha koji potpiruje radost i održava je kao živahni plamen u kojem se drugi mogu sunčati u njegovoj toplini.

Jer u trenutku kad je zvuk vašeg pozdrava dopro do mojih ušiju, novorođenče u mojoj maternici poskočilo je od radosti ... Moja duša objavljuje veličinu Gospodnju; moj se duh raduje Bogu, mom spasitelju. (Luka 1:44, 46-47)

Ovo je moja zapovijed: volite jedni druge kao što vas volim ... Rekao sam vam to da moja radost bude u vama i vaša radost potpuna. (Jovan 15: 12,11)

Život raste odavanjem i slabi u izolaciji i udobnosti. Zaista, oni koji najviše uživaju u životu su oni koji ostavljaju sigurnost na obali i postaju uzbuđeni misijom prenošenja života drugima. —PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, "Radost Evanđelja", n 10

Volite druge da povećate vašu i tuđu radost.

 

III. Rođenje

Prava kršćanska radost se nalazi ne samo u tome da volimo druge, već posebno u tome da drugima objavimo onoga koji je ljubav. Kako onaj koji je pronašao autentičnu radost onda ne može dijeliti Izvor te radosti s drugima? Dar Utjelovljenog Gospoda nije bio samo Marijin; trebala ga je dati svijetu i time je povećala vlastitu radost.

Ne boj se; jer evo, objavljujem vam dobre vijesti velike radosti koje će biti za sve ljude. Danas se u Davidovu gradu rodio spasitelj za vas koji ste Mesija i Gospod. (Luka 2: 10-11)

Kada Crkva poziva hrišćane da preuzmu zadatak evangelizacije, ona jednostavno ukazuje na izvor autentičnog ličnog ispunjenja. Jer „ovdje otkrivamo duboki zakon stvarnosti: da se život postiže i sazrijeva u mjeri u kojoj se nudi da bi se život dao drugima. To svakako znači misija. " —PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, "Radost Evanđelja", n 10

Podijeliti Evanđelje s drugima naša je privilegija i radost.

 

IV. Predstavljanje u hramu

Patnja se može činiti antitezom radosti - ali samo ako ne razumijemo njezinu otkupiteljsku snagu. "Zbog radosti koja je bila pred njim podnio je križ." [1]Heb 12: 2 Patnja zapravo može u nama usmrtiti sve ono što je prepreka istinskoj radosti - odnosno sve ono što nas sprečava od pokornosti, ljubavi i služenja drugima. Simeon, dok je bio potpuno svjestan „oblaka kontradikcije“ koji bi, čini se, zaklanjali Mesijinu misiju, usmjerio je pogled prema njima prema Uskrsnuću.

... jer su moje oči vidjele vaše spasenje, koje ste pripremili pred očima svih naroda, svjetlo za otkrivanje poganima ... (Luka 2: 30-32)

Shvaćam naravno da se radost ne izražava na isti način u svakom trenutku u životu, posebno u trenucima velikih poteškoća. Radost se prilagođava i mijenja, ali uvijek traje, čak i kao treptaj svjetlosti rođen iz naše lične sigurnosti da smo, kad se sve kaže i učini, beskrajno voljeni. —PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, "Radost Evanđelja", n 6

Upućivanje pogleda na Isusa i vječnost pruža nam trajnu radost znajući da su „patnje ovog sadašnjeg vremena ništa naspram slave koja će nam se otkriti“. [2]Rom 8: 18

 

V. Isusov nalaz u hramu

Slabi smo i skloni smo grijehu, „gubljenju“ utješne radosti zbog zajedništva s našim Gospodom. Ali radost se vraća kada, uprkos svom grijehu, ponovo potražimo Isusa; mi ga tražimo „u kući njegovog Oca“. Tamo, u ispovjedaonici, Spasitelj čeka da izrekne oproštenje poniznom i skrušenom srcu ... i vrati im radost.

Stoga, budući da imamo velikog prvosveštenika koji je prošao nebesima, Isusa, Sina Božjeg ... pristupimo s povjerenjem prijestolju milosti kako bismo primili milost i pronašli milost za pravovremenu pomoć. (Heb 4:14, 16)

… „Niko nije isključen iz radosti koju donosi Gospodin“ ... kad god zakoračimo prema Isusu, shvatimo da je on već tamo i čeka nas raširenih ruku. Sad je trenutak da Isusu kažemo: „Gospode, dao sam se prevariti; na hiljade načina sam se klonio vaše ljubavi, ali evo me još jednom, da obnovim svoj savez s vama. Trebam te. Spasi me još jednom, Gospode, uzmi me još jednom u svoj iskupiteljski zagrljaj ”. Kako je dobar osjećaj vratiti mu se kad god smo izgubljeni! Dopustite mi da kažem još jednom: Bog se nikada ne umara opraštati nam; mi smo ti koji se umorimo od traženja njegove milosti. —PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, "Radost Evanđelja", n 3

Radost se obnavlja milošću i opraštanjem Spasitelja koji nikada ne odvraća pokajanog grešnika.

 

Radujte se uvijek u Gospodu.
Ponoviću opet: radujte se! (Fil 4: 4)

 

POVEZANO ČITANJE

Tajna radost

Radost u istini

Pronalaženje radosti

Grad radosti

Gledajte: Isusova radost

 

 

 

Hvala na podršci ovom punom radnom vremenu.
Vaša donacija je izuzetno zahvalna.

 

 

Print friendly, PDF i e-pošta

Fusnote

Fusnote
1 Heb 12: 2
2 Rom 8: 18
objavljeno u HOME, PARALIZIRANO OD STRAHA, DUHOVNOST.

Komentari su zatvoreni.