Dijete u zagrljaju svoje majke ... (umjetnik nepoznat)
DA, moramo naći radost usred ovog današnjeg mraka. To je plod Duha Svetoga i zato je uvijek prisutan Crkvi. Ipak, prirodno je bojati se gubitka nečije sigurnosti ili straha od progona ili mučeništva. Isus je tako snažno osjetio tu ljudsku osobinu da se znojio kapljicama krvi. Ali tada mu je Bog poslao anđela da ga ojača, a Isusov strah zamijenio je tih, poslušan mir.
Ovdje leži korijen drveta koje donosi plod radosti: Ukupno prepuštenost Bogu.
Ko se "boji" Gospoda, "ne boji se". —PAPA BENEDIKT XVI, Vatikan, 22. juna 2008; Zenit.org
DOBRI STRAH
U prilično značajnom razvoju ovog proljeća, sekularni mediji počeo raspravljati o ideji gomilanja hrane, pa čak i kupovine zemlje za nadolazeću ekonomsku krizu. To je ukorijenjeno u istinskom strahu, ali često u nedostatku povjerenja u Božiju proviđenje, pa je odgovor kako ga oni vide da uzmu stvari u svoje ruke.
Biti 'bez straha Božjeg' je ekvivalentno stavljanju sebe na Njegovo mjesto, osjećajući da smo gospodari dobra i zla, života i smrti. —PAPA BENEDIKT XVI, Vatikan, 22. juna 2008; Zenit.org
Kakav je kršćanski odgovor na ovu sadašnju Oluju? Vjerujem da odgovor ne leži u "shvatljivosti stvari" ili u samoodržanju, već samopredaja.
Oče, ako želiš, uzmi mi ovu čašu; ipak, ne moja, nego tvoja volja neka bude. (Luka 22:42)
U ovoj napuštenosti dolazi "anđeo snage" koji je svakom od nas potreban. U ovom počivanju na ramenu Božijem pored Njegovih usta, čućemo šapat šta je potrebno, a šta nije, šta je mudro, a šta nerazumno.
Početak mudrosti je strah od Gospoda. (Izreke 9:10)
Onaj ko se boji Boga, oseća unutrašnju sigurnost deteta u naručju svoje majke: Ko se boji Boga, miran je i usred oluja, jer je Bog, kao što nam je Isus otkrio, Otac koji je pun milosrđa i dobrotu. Onaj ko voli Boga ne boji se. —PAPA BENEDIKT XVI, Vatikan, 22. juna 2008; Zenit.org
ON JE BLIZU
Zato vas, dragi braćo i sestre, pozivam da njegujete prisnost s Isusom u Presvetom Sakramentu. Ovdje nalazimo da On ipak nije tako daleko. Iako može potrajati cijeli život da dobijete audijenciju kod predsjednika ili čak kod Svetog oca, nije tako s Kraljem nad kraljevima koji je tu za vas svaki trenutak u danu. Malo tko, čak i u Crkvi, razumije nevjerovatne milosti koje nas čekaju tamo pred Njegovim nogama. Kad bismo mogli samo baciti pogled na anđeosko carstvo, vidjeli bismo anđele kako se neprestano klanjaju pred Tabernakulom u našim praznim crkvama, i odmah bismo bili potaknuti da tamo provedemo što je više moguće vremena s Njim. Priđite Isusu tada očima vjere, uprkos svojim osjećajima i onome što vam čula govore. Pristupite Mu s poštovanjem, strahopoštovanjem—a dobro strah od Gospoda. Tamo ćete crpiti svaku milost za svaku potrebu, za sadašnjost i budućnost.
Dolazeći k Njemu na misi ili u tabernakulu – ili ako ste kod kuće, susrećući se s njim u tabernakulu svog srca kroz molitvu – možete se odmoriti u Njegovoj prisutnosti na najopipljiviji način. To ne znači da ljudski strah odmah prestaje, kao što je Isus tri puta izmolio svoju molitvu napuštenosti u vrtu prije nego što mu je anđeo poslan. Ponekad, ako ne i većinu puta, morate istrajati, kao što rudar kopa po slojevima zemlje, gline i kamena dok konačno ne dođe do bogate zlatne žile. I iznad svega, prestanite se rvati sa stvarima koje su iznad vaših snaga, i prepustite se Božjem skrivenom planu koji vam je predstavljen u obliku križa:
Uzdaj se u GOSPODINA svim srcem, ne oslanjaj se na vlastitu inteligenciju. (Izreke 3: 5)
Prepustite se njegov tišina. Prepustite se ne-znanju. Prepustite se misteriji zla koja vam se čini suočena kao da Bog nije primijetio. Ali On primjećuje. On vidi sve, uključujući i vaskrsenje koje će vam doći ako prigrlite svoju strast.
PRISNOST SA BOGOM
Sveti pisac nastavlja:
…znanje o Svetom je razumevanje. (Izr 9:10)
Znanje o kojem se ovdje govori nisu činjenice o Bogu, već intimno saznanje o Njegovoj ljubavi. To je znanje rođeno u srcu koje predaje u zagrljaj Drugog, na način na koji se mlada predaje svom mladoženji da bi on u nju posadio seme života. Sjeme koje Bog sadi u naša srca je Ljubav, Njegova Riječ. To je znanje beskonačnog što samo po sebi vodi do razumijevanja konačnog, natprirodne perspektive svih stvari. Ali to nije jeftino. To dolazi samo tako što ćete polagati na bračnu postelju krsta, iznova i iznova, puštajući nokte patnje da vas probiju bez uzvraćanja, dok kažete svojoj Ljubavi: "Da, Bože. Vjerujem ti čak i sada u ovome najviše bolna okolnost." Iz ovog svetog napuštanja izniknut će ljiljan mira i radosti.
Onaj ko voli Boga ne boji se.
Zar ne vidite već da vam Bog šalje anđela snage u ovim vremenima Velike oluje – čovjeka obučenog u bijelo, koji nosi Petrov štap?
"[Vernik] zna da je zlo iracionalno i da nema poslednju reč, i da je samo Hristos Gospodar sveta i života, Ovaploćena Reč Božija. On zna da nas je Hristos voleo do te mere da se žrtvuje, umiranje na krstu za naše spasenje što više rastemo u ovoj bliskosti s Bogom, oplođeni ljubavlju, lakše ćemo pobijediti svaku vrstu straha. -—PAPA BENEDIKT XVI, Vatikan, 22. juna 2008; Zenit.org
