Mama!

Francisco de Zurbaran (1598.-1664.)

HER prisustvo je bilo opipljivo, njen glas je bio jasan dok je govorila u mom srcu nakon što sam na misi primio Presveti sakrament. Bilo je to sutradan nakon konferencije Plamen ljubavi u Philadelphiji, gdje sam u prepunoj sobi razgovarao o potrebi da se u potpunosti povjerim Mary. Ali dok sam klečao nakon Pričesti, razmišljajući o Raspeću koje visi nad svetištem, razmišljao sam o značenju „posvećenja“ Mariji. „Šta znači potpuno se predati Mariji? Kako neko posvećuje majci sva svoja dobra, prošla i sadašnja? Šta to zapravo znači? Koje su prave riječi kad se osjećam tako bespomoćno? "

Tada sam osjetio kako u mom srcu govori nečujan glas.

Kada beba vapi za majkom, ne izgovara jasne riječi niti se savršeno izražava. Ali dovoljno je da dijete zaplače, a majka brzo dođe, podigne ga i privije na grudi. I tako, dijete moje, dovoljno je samo zavapiti “Mama” i doći ću ti, pričvrstiti te za grudi milosti, i dati ti milosti koje su ti potrebne. Ovo je, u svom najjednostavnijem obliku, Posvećenje za mene.

Od tada, ove riječi su promijenile moj odnos s Mary. Zato što sam se često našao u situacijama kada ne mogu da se molim, ne mogu da nađem snagu da spojim prave reči, pa jednostavno kažem: „Mama!“ I ona dolazi. Znam da dolazi, jer je dobra majka koja trči svojoj djeci kad god ih pozovu. Kažem "bježi", ali ona nikad nije daleko za početak.

Dok sam razmišljala o ovoj dubokoj majčinskoj slici, koja je prodrla u samu dubinu mog bića, osetila sam da je naš Gospod dodao ove reči:

Obratite pažnju, dakle, na sve što vam ona kaže.

To jest, Naša Majka nije pasivna. Ona ne mazi našu taštinu niti mazi naš ego. Tačnije, ona nas skuplja u naručje kako bi nas približila Isuse, da nas ojača da postanemo bolji apostoli, da nas njeguje da postanemo svetiji. I tako, nakon što zavapimo Mama, čime se „vežemo“ za onu koja je „milosrdna puna“, onda trebamo slušati njenu mudrost, učenje i vodstvo. Kako? Pa, zato sam juče rekao da moramo moli, moli, moli. Jer u molitvi učimo da čujemo glas Dobrog Pastira, bilo da se obraća direktno našim srcima, preko svoje majke, ili kroz drugu dušu ili okolnost. Dakle, moramo biti upisani u škola molitve tako da možemo naučiti da budemo poslušni i prijemčivi za milost. Na taj način, Gospa nas može ne samo njegovati, već nas uzdignuti u puni Kristov rast, u punu zrelost kao kršćane. ^[1]usp. Ef 4:13

Po analogiji, ovdje se ponovo prisjećam kada sam prije nekoliko godina izvršio svoje prvo posvećenje Gospi nakon tridesettrodnevne pripreme. Bilo je to u maloj kanadskoj župi gdje smo se moja supruga i ja vjenčali nekoliko godina prije. Htjela sam dati mali znak svoje ljubavi prema Našoj Majci, pa sam ušla u lokalnu apoteku. Imali su samo ove prilično patetične karanfile. „Žao mi je, mama, ali ovo je najbolje što ti mogu dati.” Odnio sam ih u crkvu, stavio ih pred noge njenog kipa i izvršio svoje posvećenje.

Te večeri smo prisustvovali subotnjem noćnom bdenju. Kada smo stigli u crkvu, bacio sam pogled na statuu da vidim da li je moje cveće još tamo. Nisu. Pomislio sam da ih je domar vjerovatno samo jednom pogledao i bacio! Ali kada sam pogledao na drugu stranu svetilišta gdje je bio Isusov kip, tamo su bili moji karanfili savršeno raspoređeni u vazi! U stvari, bile su ukrašene “Bebinim dahom”, kojeg nije bilo u cvijeću koje sam kupila. Odmah sam u duši shvatio: kada predajemo se Mariji onako kako joj je Isus povjerio cijeli svoj život, ona nas uzima onakvima kakvi jesmo – male i bespomoćne, grešne i slomljene – i, u školi svoje ljubavi, čini nas kopijama sebe. Nekoliko godina kasnije, pročitao sam ove riječi koje je Gospa izgovorila s. Luciji iz Fatime:

Želi u svijetu uspostaviti odanost mom Bezgrješnom Srcu. Obećavam spas onima koji ga prihvate i Bog će voljeti te duše poput cvijeća koje sam stavio da ukrasim Njegov prijestol. —Blažena majka s. Luciji iz Fatime. Ovaj posljednji redak glasi: „cvijeće“ se pojavljuje u ranijim izvještajima o Lucijinim ukazanjima; Fatima u vlastitim riječima Lucije: Memoari sestre Lucije, Louis Kondor, SVD, str, 187, fusnota 14.

Marija je majka, a mi smo njena djeca – darovana jedno drugom ispod Križa. Isus kaže tebi i meni danas:

Gle, tvoja majka. (Ivan 19:27)

Ponekad, sve što možemo da uradimo u tim trenucima – posebno kada stojimo pred sopstvenim krstovima – jeste da kažemo „Mama“ i uzmemo je u svoja srca... dok nas ona uzima u svoje naručje.

Od tog časa učenik ju je odveo u svoj dom. (Jovan 19:29)

Ne zaokupljam se stvarima koje su prevelike i previše čudesne za mene. Ali ja sam umirio i utišao svoju dušu, kao što se dijete stišalo na grudima svoje majke; kao dete koje se stiša je moja duša. (Psalam 131:1-2)

 PLEASE NOTE: Mnogi čitaoci se otkazuju sa ove mailing liste, a da to ne žele. Molimo napišite svom provajderu internetskih usluga i zamolite ga da stavi na bijelu listu sve e-poruke od kojih markmallett.com. Da biste bili sigurni da imate pristup svakom pisanju, možete jednostavno označiti i posjetiti ovu web stranicu svaki dan. Označite Dnevni dnevnik ovdje:
https://www.markmallett.com/blog/category/daily-journal/

Hvala na vašoj desetini i molitvama—
oboje vrlo potrebni. 

Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.