SADA RIJEČ O MASOVNIM ČITANJIMA
za srijedu, 1. februara 2017
Liturgijski tekstovi OVDJE
Petrovo poricanje, Michael D. O'Brien
IT pomalo iznenađujuće, zaista. Nakon što su razgovarali sa zapanjujućom mudrošću i izvršili moćna djela, promatrači su mogli samo da se podsmjehuju i kažu: "Nije li on stolar, Marijin sin?"
I uvrijedili su se na njega. (Današnje jevanđelje)
Taj isti Carpenter i danas nastavlja da govori sa zadivljujućom mudrošću i čini moćna djela širom svijeta kroz svoje mistično tijelo, Crkvu. Istina je da, gdje god je Evanđelje bilo dobrodošlo i ugrađeno u proteklih 2000 godina, ono je transformisalo ne samo srca nego i čitave civilizacije. Iz ovog zagrljaja istina, dobrota i ljepota su procvjetale. Umetnost, književnost, muzika i arhitektura su transformisane, a briga o bolesnima, obrazovanje mladih i potrebe siromašnih su revolucionisani.
Revizionisti su pokušali da izokrenu istorijske činjenice, čineći da izgleda kao da je Crkva dovela do „mračnog doba“ kroz patrijarhalno ugnjetavanje koje je držalo mase u neznanju i ovisnosti. Istina, kršćanstvo je preobrazilo Evropu iz koje je proizašla ne samo civilizirana kultura, već i bezbroj svetaca. Ali ljudi iz 16. veka, u svom ponosu, bili su „uvređeni“ Crkvom, uvređeni svojom verom u Čoveka za koga su tvrdili da je ustao iz mrtvih i dao im moralni autoritet da vode duše ljudi i naroda. Bili su uvrijeđeni pobožnošću običnog čovjeka, svodeći svoja uvjerenja u praznovjerje i glupu fantaziju.
Ne, ti ljudi su bili pravi „prosvetljeni“. Vjerovali su da kroz filozofiju, nauku i razum mogu stvoriti utopiju u kojoj čovječanstvo neće biti vezano supresivnim moralom, već vođeno vlastitim svjetlima i etosom; gdje bi “ljudska prava” zamijenila Zapovijedi; gdje bi religija ustupila mjesto racionalizmu; i gde bi nauka otvorila neograničene vidike ljudskoj kreativnosti, ako ne i vrata besmrtnosti.
Ali 400 godina kasnije, natpis je na zidu.
Čovječanstvo treba da plače i vrijeme je za plakanje... Čak i danas, nakon drugog neuspjeha drugog svjetskog rata, možda se može govoriti o trećem ratu, koji se vodio parcijalno, sa zločinima, masakrima, razaranjima. —PAPA FRANJO, Homilija, 13. septembra 2014. The Telegraph
Sveti Pavle kao da je govorio o tim vremenima, kao da je video komprimovanu verziju protekla četiri veka, i kako će se odigrati budućnost „uvređenih“.
…iako su poznavali Boga, nisu mu dali slavu kao Bogu niti mu zahvalili. Umjesto toga, postali su tašti u svom rasuđivanju, a njihovi besmisleni umovi su bili pomračeni. Tvrdivši se da su mudri, postali su budale... Stoga ih je Bog predao nečistoti kroz požude njihovih srca radi međusobnog degradacije njihovih tijela. Zamijenili su istinu o Bogu za laž i poštovali i obožavali stvorenje, a ne tvorca. (Rimljanima 1:21-22, 24-25)
Jednog dana, istoričari će se osvrnuti i reći da jeste naša vremena, vremena “kulture smrti” koja su bila pravo mračno doba kada se više nisu cijenili nerođeni, bolesni i stari; kada je dostojanstvo seksa bilo u potpunosti iskorišćeno; kada je ženstvenost žena maskulinizirana, a muškost muškaraca feminizirana; kada je etika medicine odbačena i svrhe nauke iskrivljene; kada su ekonomije nacija bile zavedene, a oružje nacija neopravdano.
Možda, samo možda je Bog taj koji jeste sada uvrijeđen.
Imao sam viziju Isusove ruke podignute iznad svijeta, spreman da je udari. Gospod mi je dao lektiru da čitamo, meditiramo i da promenimo tok naših života, dok još imamo vremena da se obratimo i budemo dobri ljudi:
Teško onima koji zlo nazivaju dobrim, a dobro zlom, koji tamu pretvaraju u svjetlo, a svjetlo u tamu, koji gorko pretvaraju u slatko, a slatko u gorko! Teško onima koji su mudri u svojim očima i razboriti u svom vlastitom poštovanju! Teško prvacima u ispijanju vina, hrabrima u miješanju žestokog pića! Onima koji oslobode krivca za mito, a pravednika uskrate prava! Zato, kao što ognjeni jezik liže strnište, kao što se suva trava skuplja u plamenu, tako će i njihov korijen postati truo, a cvijet će se raspršiti kao prah. Jer su prezreli zakon Jahve nad vojskama i prezrili su riječ Sveca Izraelova. Zato se gnjev Gospodnji rasplamsa na narod njegov, on podiže ruku da ga udari. Kada se planine potresu, njihovi leševi biće kao otpad na ulicama. Zbog svega ovoga, njegov gnjev se ne vraća, i njegova je ruka još uvijek ispružena (Isaija 5:20-25). —Ukazanje Isusa Edsonu Glauberu iz Itapirange, Brazil; 29. decembar 2016.; Nadbiskup Carillo Gritti, IMC od Itacoatiare, odobrio je natprirodni karakter ukazanja u maju 2009.
Pre neki dan, neko mi je na Fejsbuku napisao: „Jedina opipljiva stvar koju religija postiže je jasno očigledna — rat i zločin iz mržnje.“ Na šta sam odgovorio: „Koje od Isusovih učenja promoviše 'rat i zločin iz mržnje'?” Nije bilo odgovora.
Nema stotinu ljudi u Americi koji mrze Katoličku crkvu. Postoje milioni ljudi koji mrze ono za šta pogrešno veruju da je Katolička crkva — što je, naravno, sasvim druga stvar. —Sluga Božji, nadbiskup Fulton Šin, Predgovor za Radio Replies Vol. 1, (1938) str. ix
…zbog čega mislim da je Bog bio toliko strpljiv s ovom generacijom, koja je zaista “narod u tami”. [1]cf. Matej 4:16
Pa ipak, kroz život i otkrivenje Isusa, koji je slika Oca, imamo novo i dublje razumijevanje Božje ljubavi prema nama. Čak i kada dođe Njegova pravda, i ovo je milost.
Sine moj, ne gledaj olako na disciplinu Gospodnju, niti gubi hrabrost kada te on kazni. Jer Gospod kažnjava onoga koga voli i kažnjava svakog sina koga primi. (Današnje prvo čitanje)
Možda mi hrišćani uvrijeđeni od Boga i danas... uvrijeđeni Njegovom čestom šutnjom, uvrijeđeni našim patnjama, uvrijeđeni nepravdama koje dopušta u svijetu, uvrijeđeni slabostima i skandalima članova Crkve, itd. Ali ako smo uvrijeđeni, to je obično iz jednog od dva razloga. Jedna je da nismo prihvatili divnu, ali zastrašujuću stvarnost koja takođe stvorena na Božju sliku, imamo slobodnu volju, koja se može koristiti za dobro ili zlo. Još nismo preuzeli odgovornost na sebe. Drugo, da još uvijek nemamo dovoljno duboku vjeru da vjerujemo da, tokom istorije, Bog čini da sve radi na dobro za one koji ga vole. [2]cf. Rim 8: 28
Bio je zapanjen njihovim nedostatkom vjere. (Današnje jevanđelje)
Čak i sada, čak i kada se čini da se Gospodnja ruka sprema da se spusti na ovaj buntovni svijet, moramo vjerovati da sve patnje koje On čovjeku dopusti da požnje od onoga što je posijao, da nas i dalje voli.
Kao što se otac smiluje na svoju djecu, tako se GOSPOD smiluje onima koji ga se boje, jer on zna kako smo stvoreni; seća se da smo mi prah. (današnji psalam)
U to vrijeme, svaka disciplina ne izgleda kao razlog za radost već za bol, ali kasnije donosi mirne plodove pravednosti onima koji su obučeni po tome. (Prvo čitanje)
POVEZANO ČITANJE
Ovo ministarstvo funkcionira uz vašu podršku. Blagosloveni bili!
Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.
