…svaka posebna Crkva mora biti u skladu sa univerzalnom Crkvom
ne samo u pogledu doktrine vjere i sakramentalnih znakova,
ali i u pogledu običaja koji su univerzalno prihvaćeni iz apostolske i neprekinute tradicije.
Ovo se mora poštovati ne samo da bi se izbjegle greške,
ali i da se vjera može predati u svom integritetu,
od crkvenog pravila molitve (lex orandi) odgovara
njenom pravilu vjere (lex credendi).
—Opće upute za Rimski misal, 3. izdanje, 2002., 397
IT moglo bi izgledati čudno da pišem o krizi koja se odvija oko latinske mise. Razlog je taj što nikada u životu nisam prisustvovao redovnoj tridentskoj liturgiji.[1]Prisustvovao sam venčanju u tridentskom obredu, ali sveštenik kao da nije znao šta radi i cela liturgija je bila raštrkana i čudna. Ali upravo zbog toga sam neutralan posmatrač i nadam se da ću dodati nešto korisno u razgovor...
Za one koji nisu u toku, evo ukratko. Papa Benedikt XVI je 2007. godine izdao Apostolsko pismo Summorum Pontificum u kojem je vjernicima učinio mnogo dostupnijim slavlje tradicionalne latinske mise. Naveo je da je dopušteno slavljenje i sadašnjih revidiranih misa (Ordo Missae) i/ili latinska liturgija ni na koji način nije razdvajala.
Ova dva izraza Crkve lex orandi ni na koji način neće dovesti do podjela u Crkvi lex credendi (pravilo vjere); jer su to dvije upotrebe jednog rimskog obreda. —čl. 1, Summorum Pontificum
Međutim, papa Franjo je izrazio sasvim drugačiji stav. Stalno je poništavao Benediktovu Motu Proprio 'u nastojanju da se osigura da liturgijska reforma bude “nepovratna”.'[2]ncronline.com Franjo je 16. jula 2021. izdao svoj dokument, Traditionis Custodes, kako bi ugušio ono što on doživljava kao pokret podjela u Crkvi. Sada, svećenici i biskupi moraju ponovo tražiti dozvolu od same Svete Stolice da proslavljaju drevni obred - Sveta Stolica se sve više i strože protivi tome.
Franjo je rekao da ga je "žalostilo" što upotrebu stare mise "često karakteriše odbacivanje ne samo liturgijske reforme, već i samog Drugog vatikanskog koncila, tvrdeći, s neutemeljenim i neodrživim tvrdnjama, da je izdala tradiciju i 'prave Crkve'.” -National Catholic Reporter, Juli 16th, 2021
perspektive
Kada sam počeo svoju muzičku službu sredinom 90-ih, jedna od prvih stvari koju sam uradio je pregledao dokumente Drugog vatikanskog koncila o viziji Crkve za muziku tokom mise. Iznenadio sam se kada sam otkrio toliko toga što smo radili na liturgiji nikada nije navedeno u dokumentima — upravo suprotno. Drugi Vatikan je zapravo pozvao na očuvanje svete muzike, pjevanja i upotrebe latinskog jezika tokom mise. Niti sam mogao pronaći bilo kakav dekret koji sugerira da svećenik ne može okrenuti oltaru ad orientum, da prestanu pričesti, ili da se Euharistija ne prima na jezik. Zašto naše župe to ignorišu, pitao sam se?
Također sam bio zaprepašten kada sam vidio kako su naše rimske crkve sve više građene s malo ljepote u poređenju sa kitnjastim crkvama koje sam povremeno posjećivao u istočnim obredima (prilikom posjete mojoj Babi, pohađali bismo Ukrajinsku katoličku crkvu). Kasnije sam čuo svećenike kako mi u nekim župama, nakon II Vatikana, 
statue su razbijene, ikone uklonjene, visoki oltari izrezani motornom testerom, ograde za pričešće povučene, tamjan ugašen, kitnjasta odežda naftašena, a sveta muzika sekularizovana. „Ono što su komunisti u našim crkvama radili na silu“, primetili su neki imigranti iz Rusije i Poljske, „to je ono što sami radite!“ Nekoliko svećenika mi je također ispričalo kako su rasprostranjena homoseksualnost u njihovim sjemeništima, liberalna teologija i neprijateljstvo prema tradicionalnom učenju doveli do toga da mnogi revni mladići potpuno izgube svoju vjeru. Jednom riječju, sve okolo, pa i liturgija, potkopavano je. Ponavljam, ako je to bila “liturgijska reforma” koju je Crkva namjeravala, to sigurno nije bilo u dokumentima II Vatikana.
Učenjak, Louis Bouyer, bio je jedan od pravoslavnih vođa liturgijskog pokreta prije Drugog vatikanskog koncila. U jeku eksplozije liturgijskih zloupotreba nakon sabora, dao je ovu oštru ocjenu:
Moramo govoriti otvoreno: danas u Katoličkoj crkvi praktično ne postoji liturgija dostojna tog imena ... Možda ni u jednom drugom području nema veće udaljenosti (pa čak i formalne opozicije) između onoga što je Vijeće razvilo i onoga što mi zapravo imamo ... —Od Pusti grad, revolucija u katoličkoj crkvi, Anne Roche Muggeridge, str. 126
Rezimirajući misao kardinala Josepha Ratzingera, budućeg pape Benedikta, kardinal Avery Dulles napominje da je Ratzinger u početku bio vrlo pozitivan u pogledu 'naporja da se prevaziđe izolacija svećenika slavljenika i da se potakne aktivno sudjelovanje kongregacije. On se slaže s ustavom o potrebi da se pridaje veći značaj riječi Božjoj u Svetom pismu i u navještaju. Zadovoljan je ustavnom odredbom da se Sveto pričešće dijeli pod obje vrste [poput istočnih obreda] i... korištenje narodnog jezika. „Zid latiniteta“, napisao je, „morao je biti probijen da bi liturgija ponovo funkcionisala ili kao objava ili kao poziv na molitvu“. On je također odobrio poziv vijeća da se povrati jednostavnost ranih liturgija i uklone suvišne srednjovjekovne nadogradnje.'[3]“Od Ratzingera do Benedikta” First Things, Februar 2002
Ukratko, i to je razlog zašto vjerujem u revizija mise u dvadesetom veku nije bilo bez razloga u svetu koji je sve više napadan od strane masovnih medija i koji je bio neprijateljski raspoložen prema Jevanđelju. To je također bila generacija sa značajno smanjenim rasponom pažnje s pojavom kina,
televizija, a uskoro i internet. Međutim, nastavlja kardinal Dulles, „U kasnijim pismima kao kardinal, Racinger nastoji da odagna trenutna pogrešna tumačenja. Koncilski oci, tvrdi on, nisu imali namjeru pokrenuti liturgijsku revoluciju. Namjeravali su da uz latinski uvedu umjerenu upotrebu narodnog jezika, ali nisu razmišljali o eliminaciji latinskog, koji ostaje službeni jezik rimskog obreda. Pozivajući na aktivno učešće, vijeće nije mislilo na neprekidan metež govora, pjevanja, čitanja i rukovanja; molitvena tišina može biti posebno dubok način ličnog učešća. Posebno žali zbog nestanka tradicionalne sakralne muzike, suprotno namjeri vijeća. Ni sabor nije želio da započne period grozničavog liturgijskog eksperimentisanja i kreativnosti. Strogo je zabranio i svećenicima i laicima da mijenjaju rubrike na vlastitu ovlasti.'
U ovom trenutku jednostavno želim da zaplačem. Jer osjećam da je našoj generaciji ukradena ljepota Svete Liturgije — a mnogi to i ne znaju. Zbog toga potpuno suosjećam sa prijateljima, čitaocima i porodicom koji vole latinsku misu. Ne prisustvujem tridentskoj liturgiji iz jednostavnog razloga što nikada nije bila dostupna tamo gdje živim (iako sam, opet, uzeo ukrajinski i vizantijske liturgije povremeno tokom godina, koje su drevniji obredi i jednako uzvišeni. I naravno, ne živim u vakuumu: čitao sam molitve latinske mise, promjene koje su napravljene i vidio brojne video zapise, itd. ovog obreda). Ali intuitivno znam da je to dobro, sveto i kao što je Benedikt XVI potvrdio, dio naše Svete Tradicije i “jednog rimskog misala”.
Deo nadahnutog genija Katoličke crkve tokom vekova bio je njen istančan smisao za umetnost i, zaista, visoko pozorište: tamjan, sveće, haljine, zasvođeni plafoni, vitraži i transcendentna muzika. Do današnjeg dana, 
svijet ostaje privučen našim drevnim crkvama zbog njihove izvanredne ljepote precizno jer ovaj sveti prikaz je sam po sebi a mističnim jezikom. Primjer: moj bivši muzički producent, koji nije posebno religiozan čovjek i koji je od tada preminuo, posjetio je Notre Dame u Parizu prije nekoliko godina. Kada se vratio, rekao mi je: “Kad smo ušli u crkvu, znao sam nešto se ovde dešavalo.” To “nešto” je sveti jezik koji upućuje na Boga, jezik koji je užasno deformisan u proteklih pedeset godina od strane istinskog i podmukla revolucija radije nego revizija svete mise kako bi ona bila prikladnija “poziv na molitvu”.
Međutim, upravo je to oštećenje mise ono što je ponekad izazvalo istinski odgovor ima bila podjela. Iz bilo kojeg razloga, bio sam na udaru najradikalnijeg elementa takozvanih „tradicionalista“ koji su sami po sebi štetili. O ovome sam pisao u O naoružavanju mise. Iako ovi pojedinci ne predstavljaju autentični i plemeniti pokret onih koji žele da oporave i obnove ono što nikada nije smjelo biti izgubljeno, učinili su ogromnu štetu potpunim odbacivanjem II Vatikana, rugajući se vjernim svećenicima i laicima koji se mole Ordo Missae, i u krajnjem slučaju, dovodeći u pitanje legitimnost papstva. Nema sumnje, papa Franjo je prvenstveno usmjeren na ove opasne sekte koje doista izazivaju podjele i koje su nehotice nanijele štetu njihovoj stvari i latinskoj liturgiji.
Ironično, dok Franjo ima potpuno pravo da upravlja liturgijskom reformom Crkve, njegovo veliko grupiranje radikala s iskrenim štovateljima, a sada, potiskivanje latinske mise, stvara nove i bolne podjele u sebi jer su mnogi došli u voleti i rasti u drevnoj misi od Benedikta Motu Proprio.
Iznenadna misa
U tom svjetlu, želim ponizno da predložim mogući kompromis za ovu dilemu. Pošto nisam ni sveštenik ni biskup, mogu samo da podelim sa vama iskustvo koje će, nadam se, inspirisati.
Prije dvije godine pozvan sam na misu u Saskatoon u Kanadi koja je, po mom mišljenju, bila upravo ispunjenje autentične vizije reforme Drugog Vatikana. To 
bio je novus Ordae Missae ali je sveštenik to molio naizmenično na engleskom i latinskom. Bio je okrenut prema oltaru dok je tamjan kuljao u blizini, a njegov dim je prolazio kroz svjetlost brojnih svijeća. Muzičke i misne dijelove pjevao je na latinskom prelijepi hor koji je sjedio na balkonu iznad nas. Čitanja su bila na narodnom jeziku, kao i dirljiva propovijed našeg biskupa.
Ne mogu to objasniti, ali sam bio preplavljen emocijama od prvih trenutaka uvodne himne. Duh Sveti je bio tako prisutan, tako moćan... to je bila duboko pobožna i lijepa liturgija... i suze su mi tekle niz obraz cijelo vrijeme. Vjerujem da je to bilo upravo ono što su očevi Vijeća namjeravali - barem neki od njih.
Sada je nemoguće u ovom trenutku da se svećenici suprotstave Svetom Ocu po ovom pitanju u vezi sa tridentskim obredom. U Franjinoj je nadležnosti da postavi smjernice o slavljenju liturgije kao vrhovni pontifik. Takođe je jasno da on to čini kako bi se nastavio rad Drugog vatikanskog koncila. Dakle, pridružite se ovom poslu! Kao što ste upravo pročitali gore, ne postoji ništa u rubrikama mise da se svećenik ne može suočiti s oltarom, ne može koristiti latinicu, ne može koristiti oltarsku ogradu, tamjan, pjevanje, itd. Zaista, dokumenti II Vatikana to eksplicitno zahtijevaju i rubrike to podržavaju. Biskup je na veoma klimavim nogama da se tome suprotstavi — čak i ako ga na to pritiska „kolegijalnost“. Ali ovdje, svećenici moraju biti “mudri kao zmije i jednostavni kao golubovi”.[4]Matt 10: 16 Poznajem nekoliko sveštenika koji u tišini ponovo provode autentičnu viziju Drugog Vatikana — i stvaraju zaista lijepe liturgije u tom procesu.
Progon je već tu
Konačno, znam da mnogi od vas žive u zajednicama u kojima je misa trenutno brodolomna i da vam je pohađanje latinskog obreda bila spas. Izgubiti ovo je veoma bolno. Iskušenje da se ovo pusti u ogorčenu podjelu protiv Pape i biskupa bez sumnje je prisutno za neke. Ali postoji i drugi način da se shvati šta se dešava. Nalazimo se usred sve većeg progona od strane našeg višegodišnjeg neprijatelja, Sotone. Gledamo kako se bauk komunizma širi cijelom planetom u novom i još varljivijem obliku. Vidite ovaj progon kakav je i da, ponekad, dolazi iz same Crkve kao plod toga grijeh.
Patnja crkve također dolazi iz crkve, jer grijeh postoji u crkvi. I to se oduvijek znalo, ali danas to vidimo na zaista zastrašujući način. Najveći progon crkve ne dolazi od neprijatelja izvana, već se rađa u grijehu unutar crkve. Crkva stoga ima duboku potrebu da ponovo nauči pokoru, da prihvati pročišćenje, da nauči, s jedne strane, opraštanje, ali i neophodnost pravde. —PAPA BENEDIKT XVI, 12. maja 2021.; papski intervju na letu
U stvari, želim ponovo da završim sa "sada reč" koja mi je sinula pre nekoliko godina dok sam se jednog dana vozila na ispovest. Kao rezultat duh kompromisa koji je ušao u Crkvu, progon će progutati vremenitu slavu Crkve. Obuzela me je nevjerovatna tuga što sva ljepota Crkve – njena umjetnost, njena pjevanja, njeni ukrasi, njen tamjan, njene svijeće, itd. – sve mora otići u grob; dolazi progon koji će sve ovo odnijeti tako da nam neće ostati ništa osim Isusa.[5]cf. Proročanstvo u Rimu Došao sam kući i napisao ovu kratku pjesmu:
WEEP, O djeco ljudska! Plačite za svime što je dobro, istinito i lijepo. Plačite zbog svega što se mora spustiti do groba, vaših ikona i pojanja, vaših zidova i zvonika.
Plačite, djeco čovječja! Jer sve je dobro, i istinito i lijepo. Plačite za svime što se mora spustiti do Groba, vaših učenja i istina, vaše soli i vaše svjetlosti.
Plačite, djeco čovječja! Jer sve je dobro, i istinito i lijepo. Plačite za svima koji moraju ući u noć, vašim svećenicima i biskupima, vašim papama i prinčevima.
Plačite, djeco čovječja! Jer sve je dobro, i istinito i lijepo. Plačite za svima koji moraju ući na suđenje, test vjere, vatru rafinerije.
… Ali ne plači zauvijek!
Jer doći će zora, svjetlost će pobijediti, novo Sunce će izaći. I sve što je bilo dobro, istinito i lijepo, udahnut će novi dah i opet biti dano sinovima.
Danas mnogim katolicima u dijelovima Finske, Kanade i drugdje više nije dozvoljeno prisustvovati misi bez “pasoša za vakcinu”. I naravno u drugom 
mjesta, latinska misa je sada potpuno zabranjena. Malo po malo počinjemo da vidimo realizaciju ove „sada reči“. Moramo se pripremiti za ponovno služenje misa u skrivanju. U aprilu 2008. francuska sveta Tereza de Lisie pojavila se u snu američkom svešteniku koga poznajem i koji svake noći vidi duše u čistilištu. Nosila je haljinu za svoju prvu pričest i povela ga prema crkvi. Međutim, kada je stigao do vrata, zabranjen mu je ulazak. Okrenula se prema njemu i rekla:
Baš kao i moja zemlja [Francuska], koja je bila najstarija kći Crkve, ubila svoje svećenike i vjernike, pa će se i progon Crkve dogoditi u vašoj zemlji. Za kratko vrijeme sveštenstvo će otići u progonstvo i neće moći otvoreno ući u crkve. Oni će služiti vjernicima na tajnim mjestima. Vjernici će biti lišeni Isusovog poljupca [Svete Pričesti]. Laici će im dovesti Isusa u odsustvu svećenika.
Odmah je o. razumio da misli na Francuska revolucija a iznenada progon Crkve koji je izbio. U svom srcu je vidio da će svećenici biti primorani da služe tajne mise u kućama, ambarima i udaljenim područjima. A onda je ponovo, u januaru 2009., čujno čuo Svetu Terezu koja hitnije ponavlja svoju poruku:
Za kratko vreme, ono što se dogodilo u mojoj rodnoj državi, dogodiće se u vašoj. Progon Crkve je neminovan. Pripremi se.
Tada nisam čuo za „Četvrtu industrijsku revoluciju“. Ali ovo je izraz koji sada evociraju svjetski lideri i arhitekta Veliko resetiranje, Profesor Klaus Schwab. Instrumenti ove revolucije, otvoreno je rekao, su “COVID-19” i “klimatske promjene”.[6]cf. Isaijina vizija globalnog komunizma Braćo i sestre, imajte na umu moje riječi: ova revolucija ne namjerava ostaviti mjesto Katoličkoj crkvi, barem ne kakvu vi i ja poznajemo. U proročkom govoru 2009. godine, bivši vrhovni vitez Carl A. Anderson je rekao:
Lekcija devetnaestog vijeka je da moć nametanja struktura koje dodjeljuju ili oduzimaju autoritet crkvenim vođama po nahođenju i volji državnih službenika nije ništa manje od moći zastrašivanja i moći uništavanja. —Vrhovni vitez Carl A. Anderson, reli u državnom Kapitoliju Connectitcut, 11. marta 2009
Napredak i nauka dali su nam moć da dominiramo prirodnim silama, da manipulišemo elementima, da reprodukujemo živa bića, gotovo do te mjere da sami proizvodimo ljude. U ovoj situaciji molitva Bogu izgleda zastarjelo, besmisleno, jer možemo graditi i stvarati sve što želimo. Ne shvaćamo da proživljavamo isto iskustvo kao Babel. —PAPA BENEDIKT XVI., Pedesetnica, 27. maja 2102
Čvrsto se držite svoje vjere. Ostanite u zajedništvu s Kristovim namjesnikom, čak i ako se ne slažete s njim.[7]cf. Postoji samo jedan bark Ali ne budi kukavica. Ne sedi na rukama. Kao laici, počnite se organizirati kako biste pomogli svom svećeniku da implementira istinski viziju Vatikana II, koja nikada nije imala za cilj da bude kršenje Svete tradicije, već njen dalji razvoj. Budite lice Kontrarevolucija koji će Crkvi još jednom vratiti istinu, ljepotu i dobrotu... čak i ako je to u sljedećoj eri.
Related Reading
Isaijina vizija globalnog komunizma
Revolucija ... u stvarnom vremenu
Slušajte sljedeće:
Pratite Marka i dnevne "znakove vremena" na MeWe:
Pratite Markova djela ovdje:
Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.
Fusnote
| ↑1 | Prisustvovao sam venčanju u tridentskom obredu, ali sveštenik kao da nije znao šta radi i cela liturgija je bila raštrkana i čudna. |
|---|---|
| ↑2 | ncronline.com |
| ↑3 | “Od Ratzingera do Benedikta” First Things, Februar 2002 |
| ↑4 | Matt 10: 16 |
| ↑5 | cf. Proročanstvo u Rimu |
| ↑6 | cf. Isaijina vizija globalnog komunizma |
| ↑7 | cf. Postoji samo jedan bark |