O povratku našeg dostojanstva

Život je uvek dobar.
Ovo je instinktivna percepcija i činjenica iskustva,
a čovjek je pozvan da shvati duboki razlog zašto je to tako.
Zašto je život dobar?
—PAPA SV. JOHN PAUL II,
Evangelium Vitae, 34

ŠTA dešava se umovima ljudi kada njihova kultura — a kultura smrti — obavještava ih da ljudski život nije samo za jednokratnu upotrebu, već je očigledno egzistencijalno zlo za planetu? Šta se događa s psihom djece i mladih kojima se stalno govori da su oni samo nasumični nusproizvod evolucije, da njihovo postojanje „prenaseljeno” Zemlju, da njihov „karbonski otisak” uništava planetu? Šta se dešava sa starijima ili bolesnima kada im se kaže da njihovi zdravstveni problemi previše koštaju „sistem“? Šta se dešava sa mladima koji su ohrabreni da odbace svoj biološki pol? Šta se dešava sa slikom o sebi kada se njihova vrednost definiše, ne urođenim dostojanstvom, već produktivnošću?

Ako je istina ono što je Papa Sveti Ivan Pavao II rekao, da živimo 12. poglavlje Knjige Otkrivenja (vidi Porodični bolovi: depopulacija?) — onda vjerujem da Sveti Pavle obezbjeđuje odgovori šta se dešava ljudima koji su toliko dehumanizovani:

Shvatite ovo: biće strašnih vremena u posljednjim danima. Ljudi će biti egocentrični i ljubitelji novca, ponosni, oholi, uvredljivi, neposlušni prema roditeljima, nezahvalni, nereligiozni, bešćutni, neumoljivi, klevetnički, razvratni, brutalni, mrzeći ono što je dobro, izdajnici, bezobzirni, uobraženi, ljubitelji zadovoljstva nego ljubitelji Boga, jer se pretvaraju da su religija, ali poriču njenu moć. (2. Tim 3: 1-5)

Ljudi mi izgledaju tako tužni ovih dana. Tako se malo ko nosi sa "iskrom". Kao da se u mnogim dušama ugasilo svjetlo Božje (vidi Tinjajuća svijeća).

… U ogromnim dijelovima svijeta vjera je u opasnosti da izumre poput plamena koji više nema goriva. —Pismo Njegove Svetosti PAPE BENEDIKTA XVI svim biskupima svijeta, 12. marta 2009.

I to ne bi trebalo da bude iznenađenje, jer kako kultura smrti širi svoju devalvirajuću poruku do kraja sveta, tako se i osećaj vrednosti i svrhe ljudi smanjuje.

…zbog porasta zla, ljubav mnogih će se ohladiti. (Matej 24:12)

Međutim, upravo u toj tami smo mi Isusovi sljedbenici pozvani da sijamo poput zvijezda... ^[1]Phil 2: 14-16

Povratak našeg dostojanstva

Nakon polaganja a zabrinjavajuća proročka slika za krajnju putanju „kulture smrti“, papa sv. Jovan Pavle II je takođe dao protivotrov. On počinje postavljanjem pitanja: Zašto je život dobar?

Ovo pitanje se nalazi posvuda u Bibliji i već na prvim stranicama dobija moćan i neverovatan odgovor. Život koji Bog daje čovjeku sasvim se razlikuje od života svih drugih živih bića, utoliko što je čovjek, iako je nastao od praha zemaljskog (up. Post 2:7, 3:19; Jov 34:15; Ps 103:14; 104:29), je manifestacija Boga u svijetu, znak njegovog prisustva, trag njegove slave (usp. Post 1-26; Ps 27). To je sveti Irinej Lionski želio da naglasi u svojoj slavnoj definiciji: „Čovek, živi čovek, slava je Božja“. —PAPA SV. JOHN PAUL II, Evangelium Vitae, ne. 34

Neka ove riječi prodre u srž vašeg bića. Niste „jednaki“ sa puževima i majmunima; vi niste nusprodukt evolucije; ti nisi mrtva na licu zemlje... ti si glavni plan i vrhunac Božje kreacije, „vrhunac Božje stvaralačke aktivnosti, kao njena kruna“, rekao je pokojni svetac.^[2]Evangelium Vitae, ne. 34 Podigni pogled, draga dušo, pogledaj se u ogledalo i vidi istinu da je ono što je Bog stvorio „veoma dobro“ (Postanak 1:31).

Da budem siguran, greh ima unakazilo sve nas u ovoj ili onoj mjeri. Starost, bore i sijeda kosa samo su podsjetnici da je “posljednji neprijatelj koji treba uništiti smrt”.^[3]1 Cor 15: 26 ali naša inherentna vrijednost i dostojanstvo nikada ne stari! Štaviše, neki su možda naslijedili defektne gene ili su bili otrovani u maternici vanjskim silama, ili osakaćeni nesrećom. Čak je i „sedam smrtnih grijeha“ koje smo zabavljali (npr. požuda, proždrljivost, lijenčina, itd.) unakazilo naša tijela.

Ali biti stvoren na „sliku Božju“ ide daleko izvan naših hramova:

Biblijski autor kao dio ove slike vidi ne samo čovjekovu vlast nad svijetom, već i one duhovne sposobnosti koje su izrazito ljudske, kao što su razum, razlučivanje između dobra i zla i slobodna volja: „Ispunio ih je znanjem i razumom, i pokazao im dobro i zlo” (Sir 17:7). Sposobnost postizanja istine i slobode su ljudske prerogative utoliko što je čovjek stvoren na sliku svog Stvoritelja, Boga koji je istinit i pravedan. (up. Dt 32). Samo je čovjek, među svim vidljivim stvorenjima, „sposoban spoznati i voljeti svog Stvoritelja“. -Evangelium Vitae, 34

Biti ponovo voljen

Ako se ljubav mnogih ohladila u svijetu, uloga kršćana je da vrate tu toplinu u naše zajednice. Katastrofalno i nemoralna zatvaranja COVID-19 je nanio sistemsku štetu međuljudskim odnosima. Mnogi se još nisu oporavili i žive u strahu; podjele su samo proširene putem društvenih medija i ogorčenih online razmjena koje su do danas raznele porodice.

Braćo i sestre, Isus traži od vas i mene da izliječimo ove povrede, da budemo a plamen ljubavi usred ugljeva naše kulture. Priznajte tuđe prisustvo, pozdravite ih sa osmehom, pogledajte ih u oči, „slušajte da postoji tuđa duša“, kako je to rekla Sluga Božija Ketrin Doherti. Prvi korak naviještanja Jevanđelja je isti onaj koji je učinio Isus: bio je jednostavno prisutan onima oko Njega (oko trideset godina) prije nego što je započeo navještaj Jevanđelja.

U ovoj kulturi smrti, koja nas je pretvorila u strance, pa čak i neprijatelje, mogli bismo biti u iskušenju da i sami postanemo ogorčeni. Moramo se oduprijeti tom iskušenju cinizma i izabrati put ljubavi i praštanja. A ovo nije običan "način". To je božanska iskra koji ima potencijal da zapali još jednu dušu.

Stranac više nije stranac za osobu koja mora postati bližnji nekome u nevolji, do te mjere da prihvati odgovornost za svoj život, kao što tako jasno pokazuje parabola o dobrom Samarićaninu (usp. Lk 10, 25-37). Čak i neprijatelj prestaje biti neprijatelj za osobu koja je dužna da ga voli (usp. Mt 5-38; Lk 48-6), da mu „čini dobro“. (usp. Lk 6:27, 33, 35) i da odgovori na njegove trenutne potrebe brzo i bez očekivanja otplate (usp. Lk 6-34). Vrhunac ove ljubavi je moliti se za svog neprijatelja. Čineći to postižemo harmoniju sa providovnom ljubavlju Božjom: „A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone, da budete djeca Oca svoga koji je na nebesima; jer on čini da svoje sunce izlazi i na zle i na dobre, a daje kišu na pravedne i nepravedne.” (Mt 5-44; up. Lk 45). —Evangelium Vitae, ne. 34

Moramo se natjerati da prevladamo svoj lični strah od odbacivanja i progona, strahove koje često nosimo u vlastitoj ranjavanju (koji možda još uvijek trebaju izlječenje — vidi Healing Retreat.)

Ono što bi nam ipak trebalo dati hrabrosti je da to prepoznamo, priznali oni to ili ne svaki osoba žudi da se susreće s Bogom na lični način... da osjeti Njegov dah na sebi kao što je Adam prvi put osjetio u vrtu.

GOSPOD Bog je stvorio čovjeka od praha zemaljskog i puhnuo mu u nozdrve dah života, i čovjek je postao živo biće. (Post 2:7)

Božansko porijeklo ovog duha života objašnjava višegodišnje nezadovoljstvo koje čovjek osjeća tokom svojih dana na zemlji. Budući da je stvoren od Boga i nosi u sebi neizbrisiv otisak Boga, čovjek je prirodno privučen Bogu. Kada usliši najdublje čežnje srca, svaki čovjek mora učiniti svoje riječi istine koje je izrazio Sveti Avgustin: “Ti si nas stvorio za sebe, Gospode, i naša srca su nemirna dok se ne umire u tebi.” -Evangelium Vitae, ne. 35

Budi taj dah, dijete Božije. Budite toplina jednostavnog osmijeha, zagrljaja, čin ljubaznosti i velikodušnosti, uključujući čin oproštaj. Pogledajmo danas druge u oči i neka osjete svoje dostojanstvo jer su jednostavno stvoreni na sliku Božju. Ova stvarnost bi trebala revolucionirati naše razgovore, naše reakcije, naše odgovore na druge. Ovo je zaista ono kontrarevolucija da naš svijet tako očajnički treba da ga ponovo transformiše u mjesto istine, ljepote i dobrote - u "kulturu života".

Osnaženi Duhom i oslanjajući se na bogatu viziju vjere, nova generacija kršćana pozvana je da pomogne izgraditi svijet u kojem se Božji dar života pozdravlja, poštuje i njeguje ... Novo doba u kojem nas nada oslobađa od plitkosti, apatija i samo-apsorpcija koji umrtvljuju naše duše i truju naše odnose. Dragi mladi prijatelji, Gospodin od vas traži da to budete proroci ovog novog doba ... —POPE BENEDICT XVI, homilija, Svetski dan mladih, Sidnej, Australija, 20. jula 2008. godine

Budimo ti proroci!

Zahvalan sam na vašoj velikodušnosti
da mi pomogne da nastavim ovaj posao
u 2024.…