SADA RIJEČ O MASOVNIM ČITANJIMA
za 22. jul 2017
Subota petnaeste sedmice u redovnom vremenu
Blagdan svete Marije Magdalene
Liturgijski tekstovi OVDJE
IT je uvijek ispod površine, zove, mami, miješa se i ostavlja me krajnje nemirnim. To je poziv za jedinstvo s Bogom. Ostavlja me nemirnim, jer znam da još nisam krenuo "duboko". Volim Boga, ali još ne cijelim srcem, dušom i snagom. Pa ipak, za ovo sam stvoren, i tako ... Nemirna sam, dok se ne odmorim u Njemu.
Kad kažem „jedinjenje sa Bogom“, ne mislim samo na prijateljstvo ili miran suživot sa Stvoriteljem. Pod ovim mislim na potpuno i potpuno sjedinjenje mog bića sa Njegovim. Jedini način da se objasni ova razlika je upoređivanje odnosa između dva prijatelja protiv muž i žena. Prvi uživaju u dobrim razgovorima, vremenu i iskustvima zajedno; ovo drugo, sjedinjenje koje nadilazi riječi i opipljivo. Dva prijatelja su kao saputnici koji zajedno voze morima života... ali muž i žena uranjaju u same dubine tog beskrajnog mora, okeana Ljubavi. Ili barem, to je ono što Bog namjerava brak.
Tradicija je Svetu Mariju Magdalenu nazvala „apostolom apostola“. Ona je i svima nama, posebno kada je u pitanju traženje sjedinjenja s Gospodinom, kao što to čini Marija, u sljedećim fazama koji prikladno sažimaju putovanje koje svaki kršćanin mora preći...
I. Izvan grobnice
Prvog dana u sedmici, Marija Magdalena je došla rano ujutru, dok je još bio mrak, i vidjela kako je kamen uklonjen sa groba. Tako je otrčala i otišla do Simona Petra i do drugog učenika kojeg je Isus volio... (Današnje jevanđelje)
Marija je najprije došla do groba tražeći utjehu, jer je „još mrak“. Ovo je simbolično za kršćanina koji traži ne toliko Krista, koliko Njegove utjehe i darove. Simbolično je za onoga čiji život ostaje „izvan groba“; onaj koji je u prijateljstvu s Bogom, ali mu nedostaje intimnost i predanost „braka“. To je onaj koji se može vjerno pokoriti 
„Simun Petar“, odnosno na učenje Crkve, i koji traži Gospoda kroz dobre duhovne knjige, sakramentalne milosti, govornike, konferencije, tj. “drugi učenik kojeg je Isus volio.” Ali to je još uvek duša koja ne uđe u potpunosti na to mesto gde je Gospod, u dubini grobnice gdje duša ne samo da je napustila svaku ljubav prema grijehu, nego gdje se više ne osjećaju utjehe, duh je suh, a duhovne stvari su neukusne ako ne i odbojne tijelu. U ovoj „duhovnoj tami“ kao da je Bog potpuno odsutan.
Na svom krevetu noću sam tražio onoga koga moje srce voli - tražio sam ga, ali ga nisam našao. (prvo čitanje)
To je zato što je tamo, “u grobu”, gdje se potpuno umire sebi kako bi se Ljubavnik potpuno predao duši.
II. Kod grobnice
Marija je ostala ispred groba plačući.
Blago onima koji tuguju, Isus je rekao, i opet, bmanji su oni koji su gladni i žedni za pravednošću. [1]cf. Matej 5:4, 6
O Bože, ti si moj Bog koga tražim; jer vas moje meso bora i moja duša žedna je kao zemlja, sasušena, beživotna i bez vode. (današnji psalam)
To jest, blaženi su oni koji se ne zadovoljavaju dobrima ovoga svijeta; oni koji ne opravdavaju svoj grijeh, već ga priznaju i kaju se; oni koji se ponize pred svojom potrebom za Bogom, a zatim krenu da Ga pronađu. Marija se sada vratila u grob, ne tražeći više utjehu, već u svjetlu samospoznaje prepoznaje svoje krajnje siromaštvo bez Njega. Iako je dan pao, čini se da je utjehe koje je prije tražila i koje su je prije umirivale sada ostavljaju više gladnom nego sitom, više žednom nego sitom. Poput ljubavnika koji traži svog Voljenog u Pesmi nad pesmama, ona više ne čeka u svom „krevetu“, onom mestu gde je nekada bila utešena…
Tada ću ustati i krenuti po gradu; na ulicama i prelazima tražiću Onoga koga moje srce voli. Tražio sam ga, ali ga nisam našao. (prvo čitanje)
Ni jedno ni drugo ne nalazi svog voljenog jer još nisu ušli u „noć groba“…
III. Unutar grobnice
...dok je plakala, sagnula se u grobnicu...
Konačno, Marija ulazi u grob "dok je plakala." Odnosno, sada su joj lišene utjehe koje je nekada znala iz svojih sjećanja, slatkoća Božje Riječi, njeno zajedništvo sa Simonom Petrom i Jovanom, itd. Osjeća se, takoreći, napuštenom čak i od svog Gospodara:
Uzeli su mog Gospodina, a ja ne znam gdje su ga položili.
Ali Marija ne bježi; ona ne odustaje; ona ne pada u iskušenje da Bog ne postoji, iako joj to govore sva čula. Ugledajući se na svog Gospodara, ona viče, "Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio" [2]Matt 27: 46 ali zatim dodaje: “U vaše ruke preporučujem svoj duh." [3]Luke 23: 46 radije, ona će Ga pratiti, gde "Položili su Ga," gde god da je… čak i ako se Bog pojavi samo mrtav.
Stražari su naišli na mene dok su obilazili grad: Jeste li vidjeli onoga koga moje srce voli? (prvo čitanje)
IV. Pronalaženje voljenog
Očišćena od svoje vezanosti ne samo za grijeh, već i za utjehe i duhovna dobra u sebi, Marija čeka zagrljaj svog Voljenog u tami groba. Jedina utjeha joj je riječ anđela koji pitaju:
Ženo, zašto plačeš?
To jest, obećanja Gospodnja će biti ispunjeno. Poverenje. Čekaj. Ne boj se. Voljeni će doći.
I konačno, ona pronalazi Onoga koga voli.
Isus joj je rekao: "Marija!" Okrenula se i rekla mu na hebrejskom: "Rabuni", što znači Učitelj.
Bog koji je izgledao dalek, Bog koji je izgledao mrtav, Bog koji je izgledao kao da ne može mariti za njenu naizgled beznačajnu dušu među milijardama drugih na licu zemlje... dolazi joj kao njen Voljeni, zove je po imenu. U tami svog potpunog samopredavanja Bogu (koje je izgledalo kao da se uništava samo njeno biće) ona se tada ponovo nalazi u svome Voljenom, na čiju je sliku stvorena.
Jedva sam ih napustila kad sam našla onoga koga moje srce voli. (prvo čitanje)
Tako sam gledao prema tebi u svetinji da vidim tvoju moć i tvoju slavu, jer je tvoja dobrota veće dobro od života. (Psalam)
Sada, Marija, koja je sve napustila, našla je svoje Sve—a “veće dobro od života” sebe. Poput Svetog Pavla, ona može reći,
Čak sve smatram gubitkom zbog vrhovnog dobra poznavanja Krista Isusa, moga Gospodara. Zbog njega sam prihvatio gubitak svih stvari i smatram ih toliko smećem da bih mogao steći Hrista i naći se u njemu ... (Fil 3: 8-9)
Ona to može reći jer…
Video sam Gospoda. (jevanđelje)
Blago čistim srcem, jer će vidjeti Boga. (Matej 5: 8)
PREMA NAŠEM VOLJENOM
Braćo i sestre, ovaj put nam se može učiniti nepristupačnim kao planinski vrh. Ali to je put kojim svi mi moramo krenuti u ovom životu ili životu koji dolazi. Odnosno, ono samoljublje koje ostaje u trenutku smrti mora biti pročišćeno Purgatory.
Uđite na uska vrata; jer su vrata široka i put je lak, koja vode u propast, i mnogo je onih koji kroz njih ulaze. Jer su vrata uska i put je tvrd, koja vode u život, a malo je onih koji ih nađu. (Matej 7:13-14)
Umjesto da na ovo Sveto pismo gledate samo kao na put u "raj" ili "pakao", gledajte na njega kao na put ka sjedinjenju s Bogom protiv u 
“uništenje” ili bijeda koju donosi samoljublje. Da, put do ove unije je težak; zahtijeva naše obraćenje i odbacivanje grijeha. Pa ipak, to "vodi u život"! To vodi do „Vrhunsko dobro poznavanja Isusa Hrista“, što je ispunjenje svih želja. Kako je onda suludo zamijeniti istinsku sreću za sitnice zadovoljstva koje grijeh nudi, ili čak prolazne utjehe zemaljskih i duhovnih dobara.
Krajnji rezultat je:
Ko je u Hristu novo je stvorenje. (drugo čitanje)
Zašto se onda zadovoljavamo „starim stvorenjem“? Kako je Isus rekao,
Novo vino se ne stavlja u stare mehove; ako jeste, mjehe pucaju, i vino se prolije, a mehovi se uništavaju; ali se mlado vino stavlja u svježe mehove i tako se oboje čuvaju. (Matej 9:17)
Vi ste "novi meh". I Bog želi da se ulije u potpuno jedinstvo s vama. To znači da moramo misliti o sebi kao o „mrtvima grijehu“. Ali ako se uhvatite za „stari meh“, ili ako zakrpite novi meh sa starom mehom (tj. kompromis sa starim gresima i starim načinom života), tada Vino Božje prisutnosti ne može biti obuzdano, jer On ne može ujediniti sebi ono što je suprotno ljubavi.
Ljubav Hristova nas mora tjerati, kaže sveti Pavle u današnjem drugom čitanju. Moramo “Ne živimo više živimo za sebe nego za onoga koji je za njih umro i uskrsnuo.” I tako, poput Svete Marije Magdalene, moram na kraju odlučiti doći do ruba groba sa jedinim stvarima koje moram dati: svojom željom, svojim suzama i molitvom da mogu vidjeti lice svog Boga.
Ljubljeni, mi smo sada Božja djeca; ono što ćemo biti još nije otkriveno. Znamo da ćemo kad se otkrije biti slični njemu, jer vidjet ćemo ga takvog kakav jest. Svako ko na sebi ima tu nadu čini se čistim, kao što je i čist. (1. Jovanova 3: 2-3)
Voljeni ste
Na putovanje s Markom u The Sada Word,
kliknite na donji natpis za pretplatiti.
Vaša e-adresa neće biti podijeljena ni sa kim.
